Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. Mogućnost da ih ostvarimo čuvamo u sebi, a izbor je na nama da li ćemo je iskoristiti – možemo ostati na sanjarenju ili snovima oblikovati svijet.
Halid Lepan je rođen u izbjegličkom kampu u Ostrošcu, a u Sarajevo je preselio sa pet godina. Još kao dječak interesovao se za historiju, te ističe da je oduvijek znao šta će studirati. U Sarajevu je završio Filozofski fakultet na katedri za arheologiju, te odlučio da će kroz život odvažno pratiti svoje snove.
– Oduvijek sam fasciniran historijom. Ne mogu reći da me filmovi poput “Indiana Jones” nisu privukli, kao dijete sam imitirao Indianu sa šeširom i kaišem, koji mi je predstavljao bič, međutim film “Mumija” me osvojio. Pregledao sam ga bezbroj puta, jer je to bila i jedina kaseta koju sam imao. Veliki broj stripova historijske tematike, kao i crtani filmovi sa grčkom mitologijom bili su moja glavna zanimacija, prisjeća se naš sagovornik.
Svaki izbor ima i svoju cijenu. Halida ništa nije sprečavalo na putu ka ostvarenju životnog cilja. Snovi su ga odveli daleko, tačnije u Istanbul u kojem danas živi, grad koji važi za jedan od najvažnijih u historiji.
– U Istanbulu živim već pet godina i jako mi godi. Prilično sam se navikao na ovaj grad, dok je na početku bilo mnogo teže zbog jezika. Život u Istanbulu je brži, ljudi su vrijedni i vole da rade. Hrana je odlična, ali kafa grozna, zbog čega mi često fali Sarajevo, iskreno će Lepan.
Činjenica je da perspektivni ljudi u Bosni i Hercegovini često nemaju mogućnost da studiraju ono što žele. Upravo to je bio razlog Halidovog odlaska. Ističe da mu je žao što je morao napustiti svoju domovinu, ali da je važno misliti na što bolju budućnost.
– Kao u Sarajevu tako i u Mostaru postoji samo jedan odsjek arheologije, dok moj univerzitet ima čak četiri odsjeka: protohistorija, klasična, prahistorija i osmanska arheologija. Dijete sam samohrane majke pa sam morao zaraditi za sebe kako bih došao do cilja. Jednostavno, znao sam šta želim i trudio se da to dobijem. Uvijek sam radio sa strane i volontirao. Uz malo sreće i mnogo truda, ostvario sam ono što sam želio i još radim na tome, istakao je naš sagovornik.
– Namjeravam se jednog dana vratiti u Sarajevo. Mogu voljeti Bosnu puno, ali je, nažalost, jako teško u njenim granicama ostvariti svoje snove, zaključio je Halid Lepan za Moja BiH.
(oslobođenje.ba)
