Bez obzira na predrasude koje danas svakodnevno vladaju u našem društvu Tamara Rašić (22) i Asmira Imamović Ahmetović (25) iz Brčkog pokazale su da je moguće prijateljstvo i zajednički život sa različitim ljudima, vjere i nacije.
Iskrene ljudske duše
Iskrene ljudske duše
Prijateljstvo između njih dvije stvorilo se upravo kroz koristan rad i od tada počinje priča iskrene ljudske duše na ovim prostorima.
„Naše druženje krenulo je od ljubavi prema slikanju i to na kursu crtanja koji vodi Mensura u Fondaciji „Legat kuća Ekmečić“. Asmira je došla nedavno i zbližile smo se jer imamo neke slične ideje, vidjela sam da i ona želi da iskreno sa ljudima podijeli ono što slika. Prvi naš rad bio je slikanje na dječijem odjelu u Domu zdravlja i bile smo ponosne kada znaš da to što crtaš da će maloj djeci puno značiti. To smo smatrale kao pomoć gradu na neki način. Drugi naš projekat bio je slikanje u frizerskom salonu „Different“ i taj naš put nastavljamo. Inače, ja sam od malih nogu crtala i upisom na kurs crtanja odlučila sam da još više naučim. Tada je krenula prava ljubav prema bojama, ali i stvaranje novog iskrenog prijateljstva“, rekla je Tamara.
Asmira je inženjer građevine i od malena je počela da crta. Kaže da joj se kod Tamare najviše svidjela nesebičnost i iskrenost da podijeli talenat i ideje. Kaže da su te naravi samo pojačale smisao prijatelja kojeg je danas sve manje.
„Ona je prva ta koja je prišla i od tada kako smo se upoznale naše prijateljstvo je postajalo sve jače. Ja sam uvijek u srednjoj školi crtala i išla po takmičenjima i volim boje, realizam. Zbog obaveza na fakultetu prestala sam sa crtanjem, ali pored svega ljubav prema crtanju je postajala sve jača i nije stala“, rekla je Asmira.
Ja sam Tamara, a ona Asmira, pa šta sad!?
Tamara smatra da danas rijetko ima primjera gdje ljudi prihvataju iskreno savjete i mišljenja koja se pretvaraju u zajednički rad.
„Mislim da danas ima rijetko ovakvih primjera gdje će se jedni drugi nadopunjavati a da se ujedno ne smatraju uvrijeđenim i sl. Puno je predrasuda i znam da neko,okolina i sl. osuđuje kao odkuda nas dvije, zašto nas dvije i sl. To će se dešavati i nama je to jasno, ali u našim glavama nema tih pitanja, jer mi ne gledamo na to. Mi gledamo tu zajedničku ljubav prema crtanju i nama je cilj da na tome ostanemo, a ovo drugo, uvijek će biti priča“, rekla je Tamara.
Da su okružene sa različitim predrasudama i različitim kritikama od okoline kao što je “kako mogu Tamara i Asmira biti prijatelji” i sl. Tamara kaže da za njih tih priča u glavi nema i niti će ih biti.
„Tih priča i pritisaka od okoline zašto smo zajedno jer sam ja Tamara, a ona Asmira će biti uvijek i žele izgleda da pokažu da ne možemo zajedno funkcionisati. Tih priča u mojoj glavi nema, neće ih nikada biti, a zašto bi ustvari i bile. Ljudi neka pričaju šta hoće, ali ja sam ja, ona je ona i nas dvije zajedno možemo. Znam u kakvom okruženju živimo, ali toga nema kod nas i nikada na to neću da gledam. Znam da neki možda i kritikuju kako mogu biti s njom jer je pokrivena i druge je vjere, ali ja znam samo jedno, a to je da je danas rijetkost upoznati ovakvu osobu kao što je ona. Nas ništa drugo okolo ne zanima i uspjet ćemo u svom radu“, rekla je Tamara.
Asmira kaže da nije odgojena da mrzi oko sebe i da joj je uvijek kroz život pratilo društvo različitih vjera i nacija i da sa tim nema problem.
„Naše prijateljstvo se stvorilo kroz rad i to je nešto neprocjenjivo. Ja nisam odgojena da mrzim oko sebe i uvijek mi je društvo bilo različitih vjera i nacija i nemam problem s tim. Život nam je onakav kakav mi sebi postavimo i kako se mi u društvu postavimo takav će biti i odaziv. Najbitnije je da je Tamara čovjek, da je puna ljubavi i to je ono što ljude treba da drži, a predrasuda, i tog rata nezavršenog će uvijek biti na ovim prostorima. Mi se borimo i neka se ljudi ugledaju na nas, pa neka se i oni bore protiv toga, jer što se svađati, zašto stvarati neke predrasude koje trebaju biti davno završene. Treba da radimo nešto kreativno, jer mi od svih tih ideja nemamo vremena da razmišljamo o glupostima. Mi nemamo vremena pričati ko je, odakle je, šta je i sl. Ja vjerujem da u BiH ima puno primjera koji pokazuju da je moguć zajednički život sa različitim ljudima, vjere, nacije, ali nažalost, mediji serviraju najviše lošu stranu“, rekla je Asmira.
Istrajati na dobru
Zbog takvog stanja i slike Tamara kaže da mladi i stariji ljudi uče uglavnom o lošim stvarima, a o dobrim rijetko. Da bi se razbila ta slika zajedno sa Asmirom želi da bude pozitivan primjer u društvu.
„U državi našoj učimo o lošim stvarima, a o dobrim rijetko. Mi upravo želimo da budemo dobar primjer kroz slikanje i sl., da je sve moguće, da je potrebno da ovakve priče budu što više zastupljene u našem gradu, državi i da to bude najljepša stvar koja može da se desi. Ljude treba prepoznavati po dobru i da se po tome cijene, a ne po nečemu drugom“, rekla je Tamara.
Bez obzira na sve Asmira i Tamara namjeravaju ići dalje i kažu da ih neće ništa sputavati. Uskoro planiraju da pokrenu mali biznis i stranicu „PaintingDuo“ kao i da drže radionice u Omladinskom centru za djecu od 4 do 7 godina gdje bi učili o crtanju, bojama, stvaranju ideja i sl.
„Bitno je probuditi u djeci kreativnost, ideje i da ne gledaju ko se i kako zove, ni odakle je, nego da im bude smisao kako napraviti nešto pozitivno ili kreativni projekat i da dobro shvate da se prijatelj nikada ne može kupiti“, rekla je Asmira.
Preuzeto sa:https://www.infobrcko.com
https://www.infobrcko.com/vijesti/item/21068-asmira-i-tamara-iz-brckog-prijateljstvo-koje-je-nastalo-iz-korisnog-rada.html
„Naše druženje krenulo je od ljubavi prema slikanju i to na kursu crtanja koji vodi Mensura u Fondaciji „Legat kuća Ekmečić“. Asmira je došla nedavno i zbližile smo se jer imamo neke slične ideje, vidjela sam da i ona želi da iskreno sa ljudima podijeli ono što slika. Prvi naš rad bio je slikanje na dječijem odjelu u Domu zdravlja i bile smo ponosne kada znaš da to što crtaš da će maloj djeci puno značiti. To smo smatrale kao pomoć gradu na neki način. Drugi naš projekat bio je slikanje u frizerskom salonu „Different“ i taj naš put nastavljamo. Inače, ja sam od malih nogu crtala i upisom na kurs crtanja odlučila sam da još više naučim. Tada je krenula prava ljubav prema bojama, ali i stvaranje novog iskrenog prijateljstva“, rekla je Tamara.
Asmira je inženjer građevine i od malena je počela da crta. Kaže da joj se kod Tamare najviše svidjela nesebičnost i iskrenost da podijeli talenat i ideje. Kaže da su te naravi samo pojačale smisao prijatelja kojeg je danas sve manje.
„Ona je prva ta koja je prišla i od tada kako smo se upoznale naše prijateljstvo je postajalo sve jače. Ja sam uvijek u srednjoj školi crtala i išla po takmičenjima i volim boje, realizam. Zbog obaveza na fakultetu prestala sam sa crtanjem, ali pored svega ljubav prema crtanju je postajala sve jača i nije stala“, rekla je Asmira.
Ja sam Tamara, a ona Asmira, pa šta sad!?
Tamara smatra da danas rijetko ima primjera gdje ljudi prihvataju iskreno savjete i mišljenja koja se pretvaraju u zajednički rad.
„Mislim da danas ima rijetko ovakvih primjera gdje će se jedni drugi nadopunjavati a da se ujedno ne smatraju uvrijeđenim i sl. Puno je predrasuda i znam da neko,okolina i sl. osuđuje kao odkuda nas dvije, zašto nas dvije i sl. To će se dešavati i nama je to jasno, ali u našim glavama nema tih pitanja, jer mi ne gledamo na to. Mi gledamo tu zajedničku ljubav prema crtanju i nama je cilj da na tome ostanemo, a ovo drugo, uvijek će biti priča“, rekla je Tamara.
Da su okružene sa različitim predrasudama i različitim kritikama od okoline kao što je “kako mogu Tamara i Asmira biti prijatelji” i sl. Tamara kaže da za njih tih priča u glavi nema i niti će ih biti.
„Tih priča i pritisaka od okoline zašto smo zajedno jer sam ja Tamara, a ona Asmira će biti uvijek i žele izgleda da pokažu da ne možemo zajedno funkcionisati. Tih priča u mojoj glavi nema, neće ih nikada biti, a zašto bi ustvari i bile. Ljudi neka pričaju šta hoće, ali ja sam ja, ona je ona i nas dvije zajedno možemo. Znam u kakvom okruženju živimo, ali toga nema kod nas i nikada na to neću da gledam. Znam da neki možda i kritikuju kako mogu biti s njom jer je pokrivena i druge je vjere, ali ja znam samo jedno, a to je da je danas rijetkost upoznati ovakvu osobu kao što je ona. Nas ništa drugo okolo ne zanima i uspjet ćemo u svom radu“, rekla je Tamara.
Asmira kaže da nije odgojena da mrzi oko sebe i da joj je uvijek kroz život pratilo društvo različitih vjera i nacija i da sa tim nema problem.
„Naše prijateljstvo se stvorilo kroz rad i to je nešto neprocjenjivo. Ja nisam odgojena da mrzim oko sebe i uvijek mi je društvo bilo različitih vjera i nacija i nemam problem s tim. Život nam je onakav kakav mi sebi postavimo i kako se mi u društvu postavimo takav će biti i odaziv. Najbitnije je da je Tamara čovjek, da je puna ljubavi i to je ono što ljude treba da drži, a predrasuda, i tog rata nezavršenog će uvijek biti na ovim prostorima. Mi se borimo i neka se ljudi ugledaju na nas, pa neka se i oni bore protiv toga, jer što se svađati, zašto stvarati neke predrasude koje trebaju biti davno završene. Treba da radimo nešto kreativno, jer mi od svih tih ideja nemamo vremena da razmišljamo o glupostima. Mi nemamo vremena pričati ko je, odakle je, šta je i sl. Ja vjerujem da u BiH ima puno primjera koji pokazuju da je moguć zajednički život sa različitim ljudima, vjere, nacije, ali nažalost, mediji serviraju najviše lošu stranu“, rekla je Asmira.
Istrajati na dobru
Zbog takvog stanja i slike Tamara kaže da mladi i stariji ljudi uče uglavnom o lošim stvarima, a o dobrim rijetko. Da bi se razbila ta slika zajedno sa Asmirom želi da bude pozitivan primjer u društvu.
„U državi našoj učimo o lošim stvarima, a o dobrim rijetko. Mi upravo želimo da budemo dobar primjer kroz slikanje i sl., da je sve moguće, da je potrebno da ovakve priče budu što više zastupljene u našem gradu, državi i da to bude najljepša stvar koja može da se desi. Ljude treba prepoznavati po dobru i da se po tome cijene, a ne po nečemu drugom“, rekla je Tamara.
Bez obzira na sve Asmira i Tamara namjeravaju ići dalje i kažu da ih neće ništa sputavati. Uskoro planiraju da pokrenu mali biznis i stranicu „PaintingDuo“ kao i da drže radionice u Omladinskom centru za djecu od 4 do 7 godina gdje bi učili o crtanju, bojama, stvaranju ideja i sl.
„Bitno je probuditi u djeci kreativnost, ideje i da ne gledaju ko se i kako zove, ni odakle je, nego da im bude smisao kako napraviti nešto pozitivno ili kreativni projekat i da dobro shvate da se prijatelj nikada ne može kupiti“, rekla je Asmira.
Preuzeto sa:https://www.infobrcko.com
https://www.infobrcko.com/vijesti/item/21068-asmira-i-tamara-iz-brckog-prijateljstvo-koje-je-nastalo-iz-korisnog-rada.html
