Aktivistica i novinarka Azra Berbić je diplomirana pravnica iz Kaknja. Ova borkinja za ljudska prava kroz svoj aktivistički rad svakodnevno pokušava da mijenja društvo i našu ulogu u njemu.
Kada ste se počeli baviti aktivizmom i što Vas je potaknulo?
Potaknula me potreba za pravdom još od srednje škole u okviru svoje lokalne zajednice i želja da pomognem drugima koji ne znaju svoja prava, što je tada bio ekskluzivitet. Ozbiljno sam se počela baviti aktivizmom kada sam studirala, bila sam dio studentskih organizacija te naučno-znanstvenih vijeća. To je bila teška, ali korisna borba zajedno s mojim studentskim kolegama. Volontirala sam u organizacijama koje se bave pitanjima nasilja nad ženama, djevojčicama i djecom, pružanja besplatne pravne pomoći te sam tada osjetila da stvarno doprinosim društvu svojim radom.
Kako gledate na aktivnosti mladih u svojoj lokalnoj zajednici i njihovoj društvenoj uključenosti?
U vrijeme kada sam prepoznala važnost aktivizma, mladi nisu bili toliko osviješteni. To se danas, razvojem tehnologije, promijenilo i razbile su se mnoge prepreke. Čak i kada nemaju prilika u svojim lokalnim zajednicama, oni uče i kasnije prenose znanje u njima jer su uvezani. U Kaknju postoje vrlo aktivna udruženja koja promovišu omladinski aktivizam i govore o pitanjima koja se njih direktno tiču.
Gdje ste trenutno uključeni i na čemu radite?
U Sarajevu radim s organizacijom Narko Ne koja pruža mentorske i savjetodavne usluge mladima za primarnu prevenciju ovisnosti kroz uglavnom peer to peer edukacije. Tu sam surađivala u sklopu njihovog magazina Preventeen koji je časopis za mlade, kao i na projektu “kNow risks”, a sada i kroz projekt “Stariji brat, starija sestra”. Pored toga, surađujem s organizacijom Oštra Nula iz Banjaluke koja se bavi temama kulture sjećanja, suočavanja s prošlošću i osvješćivanja građana/ki.. Istaknula bih naš projekt “Vikend aktivizma” koji se održava po deveti put i okuplja mlade iz BiH te “Osmomartovski marš”. Uz to, radim na projektu magazina Balkan Diskurs “The Love Project” zajedno s kolegama/icama u sklopu Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu gdje nas je podržala VII Academy kao i mentori i urednici.
Smatrate li da biti aktivan znači mijenjanje društvenih problema?
Apsolutno, mislim da imperativ svakog mladog čovjeka treba biti da bude aktivan član svoje zajednice, ponajprije lokalne. Zaista mislim da promjena kreće od nas samih. Smatram da tek kada postanemo biti svjesni problema koji se nas tiču, ali i onih oko nas, da tada vidimo važnost da se uključimo u neke aktivnosti. Nekada smo bili u poziciji da se neki ljudi bore za naša prava, a da toga nismo bili ni svjesni. Tako da je bitno olakšati put i sljedećim generacijama. Danas postoji kriza civilnog sektora gdje on preuzima ulogu države i gubi svoju srž, a to je aktivizam. To je veliki poraz jer tada selektivno biramo čija ćemo prava zastupati i za čija ćemo se boriti. Uvijek kažem da kada rudari, trudnice ili pripadnici LGBT populacije protestuju, to treba biti protest svih nas.
Koje su prednosti aktivizma, ali i koraci za jednu mladu osobu koja želi ići Vašim stopama?
Mislim da sam odličan primjer osobe koja je, iako je nailazila na prepreke i na pitanja poput:“Što ti to treba?” vidjela rezultate svog aktivizma, prvenstveno kroz poznanstva, poslovne odnose ne samo u BiH, nego i širom Europe. To je ogroman resurs koji vam nitko ne može platiti jer se stiče godinama i radom. Također, to se ne može steći kroz formalno obrazovanje te razvija kritičko mišljenje koje mora biti pokretačka sila za promjene u svijetu. Kada budete prepoznati od zajednice, onda ćete dobiti angažmane, biti netko tko može voditi projekt i biti adekvatno nagrađen jer se može živjeti od aktivizma, iako to ne smije biti cilj. Vrijedi i besplatno volontirati, ako ništa zbog prijateljstava i stečenih znanja.
Kada ste se počeli baviti aktivizmom i što Vas je potaknulo?
Potaknula me potreba za pravdom još od srednje škole u okviru svoje lokalne zajednice i želja da pomognem drugima koji ne znaju svoja prava, što je tada bio ekskluzivitet. Ozbiljno sam se počela baviti aktivizmom kada sam studirala, bila sam dio studentskih organizacija te naučno-znanstvenih vijeća. To je bila teška, ali korisna borba zajedno s mojim studentskim kolegama. Volontirala sam u organizacijama koje se bave pitanjima nasilja nad ženama, djevojčicama i djecom, pružanja besplatne pravne pomoći te sam tada osjetila da stvarno doprinosim društvu svojim radom.
Kako gledate na aktivnosti mladih u svojoj lokalnoj zajednici i njihovoj društvenoj uključenosti?
U vrijeme kada sam prepoznala važnost aktivizma, mladi nisu bili toliko osviješteni. To se danas, razvojem tehnologije, promijenilo i razbile su se mnoge prepreke. Čak i kada nemaju prilika u svojim lokalnim zajednicama, oni uče i kasnije prenose znanje u njima jer su uvezani. U Kaknju postoje vrlo aktivna udruženja koja promovišu omladinski aktivizam i govore o pitanjima koja se njih direktno tiču.
Gdje ste trenutno uključeni i na čemu radite?
U Sarajevu radim s organizacijom Narko Ne koja pruža mentorske i savjetodavne usluge mladima za primarnu prevenciju ovisnosti kroz uglavnom peer to peer edukacije. Tu sam surađivala u sklopu njihovog magazina Preventeen koji je časopis za mlade, kao i na projektu “kNow risks”, a sada i kroz projekt “Stariji brat, starija sestra”. Pored toga, surađujem s organizacijom Oštra Nula iz Banjaluke koja se bavi temama kulture sjećanja, suočavanja s prošlošću i osvješćivanja građana/ki.. Istaknula bih naš projekt “Vikend aktivizma” koji se održava po deveti put i okuplja mlade iz BiH te “Osmomartovski marš”. Uz to, radim na projektu magazina Balkan Diskurs “The Love Project” zajedno s kolegama/icama u sklopu Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu gdje nas je podržala VII Academy kao i mentori i urednici.
Smatrate li da biti aktivan znači mijenjanje društvenih problema?
Apsolutno, mislim da imperativ svakog mladog čovjeka treba biti da bude aktivan član svoje zajednice, ponajprije lokalne. Zaista mislim da promjena kreće od nas samih. Smatram da tek kada postanemo biti svjesni problema koji se nas tiču, ali i onih oko nas, da tada vidimo važnost da se uključimo u neke aktivnosti. Nekada smo bili u poziciji da se neki ljudi bore za naša prava, a da toga nismo bili ni svjesni. Tako da je bitno olakšati put i sljedećim generacijama. Danas postoji kriza civilnog sektora gdje on preuzima ulogu države i gubi svoju srž, a to je aktivizam. To je veliki poraz jer tada selektivno biramo čija ćemo prava zastupati i za čija ćemo se boriti. Uvijek kažem da kada rudari, trudnice ili pripadnici LGBT populacije protestuju, to treba biti protest svih nas.
Koje su prednosti aktivizma, ali i koraci za jednu mladu osobu koja želi ići Vašim stopama?
Mislim da sam odličan primjer osobe koja je, iako je nailazila na prepreke i na pitanja poput:“Što ti to treba?” vidjela rezultate svog aktivizma, prvenstveno kroz poznanstva, poslovne odnose ne samo u BiH, nego i širom Europe. To je ogroman resurs koji vam nitko ne može platiti jer se stiče godinama i radom. Također, to se ne može steći kroz formalno obrazovanje te razvija kritičko mišljenje koje mora biti pokretačka sila za promjene u svijetu. Kada budete prepoznati od zajednice, onda ćete dobiti angažmane, biti netko tko može voditi projekt i biti adekvatno nagrađen jer se može živjeti od aktivizma, iako to ne smije biti cilj. Vrijedi i besplatno volontirati, ako ništa zbog prijateljstava i stečenih znanja.
(Kristina Gadže/mionama.ba)
