Drina-granica između razuma i mržnje?

O tome da nam u državi ne vlada samo pristrasnost tzv. Islamskoj državi i stranim ratištima, dokazuju i domaći „ratnici“ i dio stanovništva koji još uvijek živi u lošem komforu, zatrovanom mržnjom i nacionalizmom.
Tako su članovi Ravnogorskog pokreta Višegrad, 10. marta obilježili godišnjicu hapšenja četničkog generala i ratnog zločinca Drugog svjetskog rata, Draže Mihailovića! Uprkos svim negodovanjima i osudama, ništa ih nije uspjelo omesti u namjeri veličanja ratnog zločinca i paralelno zastrašivanjem povratnog stanovništa kako na predjelu Višegrada, tako i u okolini pa i cijeloj Bosni i Hercegovini.
Dragoljub (Draža) Mihailović isto poznat kao Čiča rođen je u Ivanjici, 26. aprila 1893. Bio je general kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tokom Drugog svjetskog rata (četnika), te je osuđen i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima. Počinio je najteže zločine i uprkos svemu tome, dok se većina ljudi toga srami, drugi ga veličaju i nazivaju ga „herojom“ Srpskog naroda!
Da u našem regionu svakodnevno ne viđamo ovakve stvari, rekli bismo paradoks, ipak dobrodošli na „najteži“ dio brdovitog Balkana!

„On (Mihailović) je čovjek koji je svoj život posvetio slobodi srpkog naroda, razvoju demokracije i obrani domovine od fašističkih agresora i komunista”, izjavio je novinarima u Všegradu Dušan Sladojević koji se predstavio kao “predsjednik Ravnogorskog pokreta otadžbine Republike Srpske.“
Ravnogorci se već godinama neometano okupljalju bez saglasnosti nadležnih institucija. Bez obzira što ovakvi događaji bude strahove i uspomene na spaljivanje ljudi u živim lomačama u Pionirskoj i Bikavcu, zlostavljanje i ubijanje u brojim logorima, silovanja i ubijanja u višegradskoj banji „Vilina vlas“, bez obzira na svu krv koja je tekla Drinom prije nešto više od 20 godina.
Iako reakciju od nadležnih nismo doživjeli, osim pustih priča i beznačajnih „prijetnji“, žene stradalih porodica u ratu su se oglasile i poslale jasnu poruku da ovakvim događajima nije mjesto u Bosni i Hercegovini, niti u normalnoj i cilizovanoj zajednici kakvoj svi zajedno težimo.
“Sramotno je da državne institucije nijemo posmatraju veličanje genocida i ratnog zločina, ali i ruganje žrtvama. Na ovakvim skupovima, koji su se ranije održavali, bilo je veoma malo pripadnika domicilnog stanovništva. Zbog toga se pitam na koji način su ti ljudi ušli u Bosnu i Hercegovinu u istim uniformama u kojima su se vršili zločini ne samo u Višegradu, nego i širom BiH”, izjavila je za portal Faktor Bakira Hasečić, predsjednica udruge “Žena-žrtva rata” koja je i sama protjerana iz Višegrada.
Da sve u našem sistemu „ne štima“ najbolje možemo i sami potvrditi, ali jedno je sigurno, da ovakvi događaji nisu za našu domovinu! Nastojimo graditi zajednicu koja će biti poželjna i prikladna za svakoga, izgrađena na osnovi ljubavi i suživota, jer jedino tako možemo opstati i biti prosperitivni!
Smrt fašizmu i šovinizmu, sloboda normalnom i razumnom narodu!