Harisa Dautović: Iza kamere stojim ja – sa stativom koji je veći od mene

„Produkcija je naprosto moj prostor i nije zona komfora, jer mi je i dalje mnogo toga izazov. Ovu vrstu posla bih preporučila svima koji vole brzinu, adrenalin, a prije svega ljubav prema ljudima“

Harisa Dautović, snimateljica i montažerka na tuzlanskoj Televiziji Slon i fotografkinja tokom studija žurnalistike okušala se u pisanju, fotografiranju, a imala je priliku upoznati se s radom na radiju i web portalu. Ipak presudila je njena sklonost ka vizuelnom momentu. Odlučila se okušati na televiziji.

– Na TV Slon došla sam nesigurna u sebe, jer je to sve u mojim očima izgledalo preveliko i nesavladivo. Uz podršku bliskih ljudi, istakla bih pomoć kolege Azura Delića, te uz izuzetnu otvorenost kolektiva i profesionalnost ljudi u tehničkom sektoru prilagodba je bila olakšana. Mnogo je tu i suza i teških momenata, spoznaja o vlastitom nivou znanja…, ali naučila sam važnu lekciju o ličnom rastu i savladavanju strahova. Spremnost na učenje je u tom procesu zapravo najvažnija.

Profesionalizam

Kada smo je pitali je li nailazila na predrasude i stereotipe tokom obavljanja posla snimateljice, kazala je da nije. Kaže da je priča o tome da su poslovi podijeljeni na muške i ženske prenapuhana… Kolektivi u kojima je radila nikada je nisu gledali drugačije zato što je žena…

– Konkretno, na Televiziji Slon žene su na važnim pozicijama, direktorica marketinga, urednica informativnog programa, a i u tehničkom sektoru su vrata širom otvorena ženama. Nikakva omalovažavanja također nisam osjetila ni na terenima. Svi su mi tako lijepo prišli, dali podršku i sve je prošlo u najboljem redu. Ljudima je uglavnom simpatično, jer iza kamere stojim ja sa stativom koji je veći od mene (smijeh)… ali, mi je uvijek bio cilj da zapravo pokažem profesionalizam i to je na kraju i najbitnije.

 Harisini dani su dinamični, nikada isti… Sve što radi – radi bez poteškoća i s uživanjem.

– S obzirom na to da je televizija brz medij, a novinarstvo nepredvidivo, teško je ispričati jedan dan koji bi predstavljao kako je to u najvećem broju slučajeva. Od snimanja na terenima, realizacije emisija i centralne informativne emisije, ali i cijelog programa, pa do montiranja priloga, emisija, različitih projekata, sve je to ono što radim.

Nemjerljiv doprinos

 O promjeni profesije nikada nije razmišljala…

– Od ranih godina sam u ovim vodama, vodama u kojima uživam plivati. Produkcija je naprosto moj prostor i nije zona komfora, jer mi je i dalje mnogo toga izazov. Ovu vrstu posla bih preporučila svima koji vole brzinu, adrenalin, a prije svega ljubav prema ljudima. Ukoliko imate samo želju da se promovirate onda ste promašili profesiju. Mediji nisu to, odnosno ne bi trebali biti to. Doprinos društvu koji mediji mogu dati je nemjerljiv.

 Harisa slobodno vrijeme koristi za odmor, druženje, posjetu porodici. Koristi ga i za dalju nadogradnju, pa često gleda tutorijale, emisije, dokumentarce i filmove.

Fotografija – prva ljubav

– Fotografija je moja prva ljubav. Počela sam fotografirati još tokom srednje škole. Najčešće fotografiram ljude, uživam u tome. Ima nešto u tome izazovno, a to me privlači, jer imam veliko interesiranje i za psihologiju – volim čitati knjige iz ove oblasti, volim upoznavati ljude, otkrivati njihove karakterne crte, mane i dobre strane. I fotografija to donekle razotkriva.

 Filmski set

– Voljela bih prisustvovati filmskom setu, jer me zanima kako funkcionira i kako ide proces od materijala do krajnjeg sadržaja. Voljela bih biti angažirana i u radu na dokumentarcima.

(ladiesin)

Posljednji postovi