Marko Jović – Portreti budućeg doktora

“Cilj mi je naravno dosegnuti pomenuti nivo fotorealizma, ali za takav nivo je potrebno zaista mnogo vremena.”

Marko Jović iz Ugljevika je student Medicinskog fakulteta u Foči, a hobi kojim se bavi još od djetinjstva je crtanje portreta.
Crtanjem lica teži da prenese emocije. Tokom crtanja, uz  muziku, Marko kaže da ima utisak da u jednom trenutku formira svoj svijet, svoju planetu koju dizajnira samo za njega i koja funkcioniše po njegovim pravilima, čiji sklad niko ne može narušiti, a sve ostalo oko njega jednostavno nestane.
Talenat za crtanje je naslijedio od majke koja se takođe bavila crtanjem i slikanjem i od nje dobija savjete i danas.

“Ne mogu zaobići oca koji mi je dao savjet za prvu tehniku bez koje danas ne mogu raditi, a to je mrljanje grafita papirnom maramicom, što crtežu daje prirodniji i nježniji izgled i ta tehnika je nezaobilazna u sjenčenju, pogotovo kada se radi sa ugljenim olovkama i  štapićima.”
Isto tako ne može izostaviti ni sestru jer je, kako kaže, ona doprinijela maštovitosti kada su se  jednom prilikom takmičili ko će nacrtati bolji crtež.
“Ja sam se mučio nekoliko sati dok je ona to odradila za sekundu. Ja sam nacrtao nekog galeba, sa morem u pozadini i drugim detaljima a ona tačku na sredini papira. Na pitanje šta je to, dobio sam odgovor da je to mrav u snijegu.” – zaključuje uz smijeh.

S obzirom na to da se bavi crtanjem od djetinjstva trenutak koji izdvaja kao onaj gdje je počeo da više cijeni crtanje je trenutak u kojem je imao ideju da pokloni nacrtani portret za rođendan.
Nakon prvog poklona pojavile su se druge narudžbe u nizu.
Svakodnevno Marko u svom radu vidi priliku da napreduje te je izuzetno samokritičan.
“To opravdavam time što smatram da se svako može baviti crtanjem ili  slikanjem ili bilo kojim vidom umjetnosti ako za nju posveti vrijeme i ako se upozna sa tehnikama rada, uz želju i volju da radi. Kvalitet radova dolazi  vremenom, dok su godine potrebne za vidni napredak. Opravdavam i time što dok svi koji pozitivno komentarišu moj rad, ja zapravo radim suprotno, tražim greške, detalje koje sam propustio i koje je to područje portreta kome sam trebao posvetiti više pažnje i vremena. Ali, naravno, svjestan sam ipak kakvog su kvaliteta moji radovi”. – dodaje.
Inspiraciju crpi iz samog procesa crtanja, ali i zahvaljujući uzorima u toj oblasti hiperrealizma  kao što su Marco Grassi, zatim Heather Rooney koja se bavi isključivo tehnikom u boji, Amin  Abdi, Charles Laveso, Fabrice Goosens, ali i Aleksandar Ilić koji je iz Loznice. Svako od njih  ima svoj način rada te su radovi svakog umjetnika ponaosob unikatni na svoj način.

Do sada nije organizovao izložbu svojih radova. Prvu planira da organizuje u Ugljeviku.
“Kasnije ako bude prilike i mogućnosti da otvorim u Bijeljini i okolnim gradovima i opštinama. Cilj mi je naravno dosegnuti pomenuti nivo fotorealizma, ali za takav nivo je potrebno zaista mnogo vremena
te zbog trenutnih obaveza oko fakulteta nisam u mogućnosti da se posvjetim crtanju koliko sam prije mogao.” – završava svoju priču Marko.
(Mitar Simikić/mionama.ba)

Posljednji postovi