Efendija Muhamed Lugavić, bivši tuzlanski imam i profesor šerijetskog prava i arapskog jezika preminuo je u 75. godini života od posljedica srčanog udara.
Dženaza-namaz Muhamedu ef. Lugaviću će se klanjati u petak 12. marta poslije Ikindija-namaza (15:00 sati) ispred Hadži – Hasanove (Čaršijske) džamije u centru Tuzle.
Muhamed ef. Lugavić prof. šerijetskog prava i arapskog jezika
Rođen 1946. u Lugavijama (Banovići), 1965. završava Gazi Husref-begovu medresu. U rekordnom roku je na Filozofskom fakultetu u Bagdadu završio šerijetsko pravo i arapski jezik. U Tuzli je bio glavni imam Gazi-Turalibegove (Poljske) džamije, zatim glavni imam Medžlisa IZ u Tuzli te imam Čaršijske džamije. Biran je na mnoge visoke funkcije u Tuzli, BiH i SFRJ. Napisao je i dvije knjige, “Dženaze, običaji i propisi” te zbirku Hudbi.
„Grad Tuzla i ljudi u tom gradu, primili su me raširenih ruku. Tu se ljudi ne dijele ni po vjeri, ni po naciji. Kao dijete, petkom sam išao sahat i po-dva do džamije u Priluku da klanjam podne. Sjećam se, kada sam prvi put pošao na džumu moj djed, hadži Šaban Lugavić, pozvao me je i ovako mi rekao: dobro me slušaj, sine. Put kojim ideš jednim dijelom prolazi kroz šumu. Tamo ima jedna kuća u kojoj živi jedan Nikola. Ako ga sretneš, nemoj da se šališ da ga prođeš a da ga ne pozdraviš. I to ćeš ga pozdravit´ sa -Pomože Bog- a on će ti na to odgovorit´ nešto što ti moraš dobro zapamtit´. I ako te bude pit´o čiji si – reci mu“.
Široj domaćoj pa i svjetskoj javnosti postao je poznat 1995. nakon najteže historijske katastrofe koja je zadesila Tuzlu, kada se na Kapiji ugasio 71 mladi neproživljen život. Kako i gdje sahraniti tu djecu? Živjeli su skupa, družili se i umrli skupa. Da li muslimanskoj djeci treba klanjati dženazu? Da sve bude još i gore, rat još uvjek bijesni, granate ne biraju ni mjesto ni vrijeme, vlasti zabranjuju veća okupljanja građana (da su se Bogdom držali toga dan-dva ranije, bila bi izbjegnuta tragedija ovih razmjera). Muhamed ef. Lugavić je bio na strani onih koji su predlagali zajednički ukop na jednom mjestu uz klanjanje i molitve (sahrana je obavljena tajno u 4 sata noću, a prisustvovali su joj samo pozvani). Zbog ovakvog stava Muhamed ef. Lugavić je smijenjen sa funkcije glavnog Imama Medžlisa IZ u Tuzli. Penzionisao se 2011.
„Cijelo vrijeme rata pokušavao sam biti most za saradnju sa ljudima. Mnogima je smetalo što sam se viđao sa fra Petrom Matanovićem, velikim čovjekom, gvardijanom Franjevačkog samostana u Tuzli. Allah dž.š. nije stvorio ni naciju ni partiju. Putem svojih vjerovjesnika Allah dž.š. je objavio 4 knjige: Zoar-Zebur, Tevra, Indžil i Kur’an (Stari Zavjet, Tora, Jevanđelje i Kur’an) da se ljudi ravnaju i ponašaju po njima.“
Tako je govorio Muhamed ef. Lugavić.
(radiokameleon.ba)
