Od fašizma u medijima do žigosanja u školi

(T)ko fašizira hrvatsku mladost?

Fašizam u državama Bivše SFRJ nije nikakva novost, o njemu se govori već dugo godina unazad.  Gotovo da ne postoji  dan u „online“ i printanim medijima u kojem građani nisu izloženi fašističkim i nacionalističkim uticajima iz raznih diskursa.
Nedavno nas je dočekala vijest o učeniku I razreda srednje škole iz Zadra, koji je žigosao svoja dva prijatelja i obilježio ih do kraja njihovih života slovom „U“. Da stvar bude tragičnija, sve se desilo tokom nastave u školi. Da ne kažem odgojno-obrazovnoj instituciji.
 

 
Kako to da mlada osoba iz dosade odluči da povrijedi svoje vršnjake i pritom im na koži utiska oznaku fašističke vojske iz II Svjetskog rata? Ko i šta je doveo mladost u Hrvatskoj na ovoliku destrukciju? Ko nameće fašizam kao trend i zašto?
Navikli smo na svakodnevne poruke političara, koje više ne samo da ne uznemiravaju javnost – već javnost im ne pridaje mnogo značaja. Ruku na srce,  u vrijeme nekih bitnijih godišnjica/obljetnica, kao npr . Blajburg – kada se na par dana zatalasa javnost radi izbornih poena i to je to. Tada možemo vidjeti politički vrh HDZ-a kako polaže vijence na spomenike pripadnika „Ustaške vojnice“   (ono što je Waffen SS bio za nacističku Njemačku) i „Domobrana“.
 

 
Također, iz istog političkog diskursa nam dolazi i nažalost, poznati hrvatski nacionalistički pjevač „Marko Perković Tompson“. Markića su proslavile numere poput  „Čavoglave“, u kojima uz prisutan militaristički melos poziva na gotovs svoje slušaoce. Primjer u nastavku:

„Čujte srpski dobrovoljci, bando, četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji
Puče thompson, kalašnjikov, a i zbrojevka
Baci bombu, goni bandu preko izvora
Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi
Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi“

(Ako ovo pjevušiš u sebi dok čitaš, imaš ozbiljan problem. Pitaj za stručnu pomoć u najbliže psihološko savjetovalište.)

 
 
Kao jedan od popularnih pjevača među ustaškom mladeži , Markić je sebi davao za pravo da publiku truje i jednom od najpoznatijih pjesama iz vremena NDH-a – „Jasenovac i Gradiška Stara“. Iako, po svemu sudeći, pjesmu koja je nastala za vrijeme II Svjetskog rata, svoje „uskrsnuće“ je doživjela tokom 2001. godine kada se našla na albumu Joška Tomičića.
Ipak, svoje „utjelovljenje“ je doživila, kako se u tekstu kaže, u dalmatinskim kafićima, na svadbama?! i koncertima našeg Perka.
Nije samo da se građani bombarduju vijestima iz politike i (ne)kulture, već i sporta.
Tako su srebrni momci iz Rusije, iz svlačionice nam se snimali pjevajući fašističke Tompsonove pjesme. Još zanimljivijim nam se pokazao jedan od najpoznatijih hrvatskih fudbalera, Josip Džo Šimunić.
Ljubitelji fudbala su zahvaljujući Džou na nekoliko sportskih priredbi bili prisiljeni da slušaju povike, koje je kasnije Sud za ljudska prava okarakterisao kao:
„Izvikivanje pozdrava ‘Za dom spremni’ predstavlja manifestaciju rasističke ideologije“
Sve ove javne ličnosti, zahvaljujući promociji fašizma i nacionalizma ostvaruju na neki način dobit. Bez obzira da li govorimo o finansijskoj, političkoj ili nekoj drugoj dobiti. Ovakvi akti javnih ličnosti su izuzetno problematični, jer imaju uticaj na građane.
 

 
Tako danas u virtuelnom prostoru možemo pronaći „Online shop“ iz Splita, koji prodaje majice i dukseve sa  fašističkim simbolima i pozdravima, poput majica sa ustaškim slovom „U“ ili parole „Za dom spremni“.

 
Za kraj, donosimo vam malo fašističkog (h)umora. Uistinu u pitanju je klasični seksizam, ali tu je kao još jedan dokaz da fašizam ne rađa nikakve pozitivne promjene u našem društvu.
Ne smijte se, nije stvarno humor.

 
Prije nego dušebrižnici pomisle da kritikom jednog fašizma, zanemarujemo druge fašizme. Ne sikirajte se. Uskoro vam pišemo o bradatim kolaboracionistima i kratkoj školi Busuladžićevog fašizma i handžarizma.
Do tada budite nam lijepi i nasmijani. Ukratko ne budite fašisti. Srce.