Baristkinja Slađana Palikuća ugostiteljstvom se bavi od 17. godine.
Slađana je poduzetnica i vlasnica male kafeterije u kojoj možete popiti različite napitke na bazi kafe.
Svaka kafa je i umjetnički rad iscrtan različitim motivima.
Odakle interesovanje da se bavite poslom baristkinje?
Već u srednjoj školi počela sam se baviti ovim poslom kako bih osigurala sebi džeparac. Na samom početku sam radila u jednom malom kafiću, što mi je brzo postalo dosadno, pa sam se zainteresovala ze nešto više. Prvo sam krenula da pravim cijeđene sokove i tada sem počela da radim neke svoje kombinacije. S obzirom na to da sam usavršila ovaj posao, krenula sam i obučavati druge u pripremi smoothiea, cijeđenih sokova, frapea i drugih vidova zdravih napitaka. Nakon toga, počela sam da izučavam pripreme kafe. Nisam mogla ni zamisliti koliko zapravo treba da se uči kako bi se napravila dobra kafa, ali uz trud i zalaganje savladala sam te vještine.
Na koji način ste stekli znanja i vještine baristkinje?
Sve vrijeme mog rada u različitim ugostiteljskim objektima, ja sam izučavala pripreme kafe i trudila se na svaki mogući način da usvojim što više znanja. S obzirom na to da je cijena kursa za pripreme kafe bila jako visoka, morala sam da upijam znanje na različitim mjestima. YouTube mi je bio odličan izvor informacija, tako da sam satima gledala videe i zapisivala u rokovnik tajne dobre kafe. Nakon što sam sama dosta toga naučila, moje znanje o pripremi kafe prepoznao je jedan dečko iz Bar Akademije. On je vidio slike na Instagramu i pitao me da li može da me posjeti, te nakon što je probao kafu koju sam pripremila, ponudio mi je da budem jedan od instruktora. Ubrzo sam onda počela raditi obuke za pripremu kafe, što za Bar Akademiju, što privatno.
Možeš li mi reći nešto više o biznisu koji ste pokrenuli?
Nakon što sam stekla određena znanja o pripremi kafe i iskustvo rada u ugostiteljstvu, odlučila sam se da pokrenem svoju kafeteriju u Banjaluci. Kafeterija se zove Piccola, a uslugu sam bazirala na pripremu napitaka na bazi Espressa i trenutno imamo u ponudi oko 10 različitih napitaka te vrste.
Koliko je teško iscrtavati kafu i od koga si naučila tu vještinu?
Svaki početak je težak, pa tako je i meni bilo sa iscrtavanjem kafe. Ali ako nešto voliš i ako ti je zanimljivo, zasigurno da ćeš brže i naučiti i savladati. Iako to izgleda jednostavno, treba dosta prakse i truda kako bi se naučilo. Mnogo puta sam ostajala prekovremeno vježbajući dok nisam naučila, a informacije o tome sam dobijala iz različitih izvora, od Instagrama, pa do savjeta nekih ljudi koji su već radili slične stvari. Postoje neka tri osnovna šablona iscrtavanja. Najbitnije sa savladati taj oblik srca, a kasnije iz tog motiva se nastavljaju neki drugi. U konačnici, sve zavisi koliko ste kreativni i koliko ćete iz osnovnih oblika da izvučete neke svoje motive.
Kakve su reakacije ljudi kada vide iscrtane kafe?
Obično su ljudi jako obraduju kada im poslužim iscrtanu kafu. U većini slučajeva su žene te koje se više iznenade kada vidi iscrtanu kafu, te odmah posežu za mobitelom kako bi to fotografisale i objavile na društvenim mrežama.
Koliko ti je ugrožen biznis tokom pandemije korona virusa?
Generalno je jako teško za ugostiteljstvo u našoj zemlji, jer se dobar radnik ne cijeni dovoljno. Veliki broj ljudi odlazi baš zbog toga i to je bio jedan od razloga zašto sam ja razmišljala o odlasku iz zemlje. Pandemija korona virusa je zaista pogodila taj sektor ugostiteljstva i dosta ljudi koje ja poznajem su dobili otkaze. Nažalost, od nadležnih institucija nisam dobila nikakvu pomoć, čak sam morala plaćati i kiriju tokom lockdowna.
Da li trenutno vidiš svoju budućnost u Bosni i Hercegovini?
Nekad zaista pomislim da se ovdje ne vrijedi ni truditi, ni ostajati. Ali ja uvijek dajem još jednu šansu sebi da moja budućnost bude ova zemlja. Nažalost, poslodavcu je bitno da mu je popunjena radna smjena, a da li je taj radnik vrijedan, pošten i dobar u svom poslu, čini mi se da to poslodavcima nije bitno. Često sam znala čuti od poslodavaca da kaže svom radniku, ako ti nećeš ti da radiš, ima ko hoće, ali mislim da će se i to promijeniti kada ljudi odu iz zemlje i kada više ne bude radne snage. Pored ugostitelja, otići će nam i dugi dobri radnici i mislim da se zaista došlo vrijeme da se nešto mora mijenjati.
Slađana je poduzetnica i vlasnica male kafeterije u kojoj možete popiti različite napitke na bazi kafe.
Svaka kafa je i umjetnički rad iscrtan različitim motivima.
Odakle interesovanje da se bavite poslom baristkinje?
Već u srednjoj školi počela sam se baviti ovim poslom kako bih osigurala sebi džeparac. Na samom početku sam radila u jednom malom kafiću, što mi je brzo postalo dosadno, pa sam se zainteresovala ze nešto više. Prvo sam krenula da pravim cijeđene sokove i tada sem počela da radim neke svoje kombinacije. S obzirom na to da sam usavršila ovaj posao, krenula sam i obučavati druge u pripremi smoothiea, cijeđenih sokova, frapea i drugih vidova zdravih napitaka. Nakon toga, počela sam da izučavam pripreme kafe. Nisam mogla ni zamisliti koliko zapravo treba da se uči kako bi se napravila dobra kafa, ali uz trud i zalaganje savladala sam te vještine.
Na koji način ste stekli znanja i vještine baristkinje?
Sve vrijeme mog rada u različitim ugostiteljskim objektima, ja sam izučavala pripreme kafe i trudila se na svaki mogući način da usvojim što više znanja. S obzirom na to da je cijena kursa za pripreme kafe bila jako visoka, morala sam da upijam znanje na različitim mjestima. YouTube mi je bio odličan izvor informacija, tako da sam satima gledala videe i zapisivala u rokovnik tajne dobre kafe. Nakon što sam sama dosta toga naučila, moje znanje o pripremi kafe prepoznao je jedan dečko iz Bar Akademije. On je vidio slike na Instagramu i pitao me da li može da me posjeti, te nakon što je probao kafu koju sam pripremila, ponudio mi je da budem jedan od instruktora. Ubrzo sam onda počela raditi obuke za pripremu kafe, što za Bar Akademiju, što privatno.
Možeš li mi reći nešto više o biznisu koji ste pokrenuli?
Nakon što sam stekla određena znanja o pripremi kafe i iskustvo rada u ugostiteljstvu, odlučila sam se da pokrenem svoju kafeteriju u Banjaluci. Kafeterija se zove Piccola, a uslugu sam bazirala na pripremu napitaka na bazi Espressa i trenutno imamo u ponudi oko 10 različitih napitaka te vrste.
Koliko je teško iscrtavati kafu i od koga si naučila tu vještinu?
Svaki početak je težak, pa tako je i meni bilo sa iscrtavanjem kafe. Ali ako nešto voliš i ako ti je zanimljivo, zasigurno da ćeš brže i naučiti i savladati. Iako to izgleda jednostavno, treba dosta prakse i truda kako bi se naučilo. Mnogo puta sam ostajala prekovremeno vježbajući dok nisam naučila, a informacije o tome sam dobijala iz različitih izvora, od Instagrama, pa do savjeta nekih ljudi koji su već radili slične stvari. Postoje neka tri osnovna šablona iscrtavanja. Najbitnije sa savladati taj oblik srca, a kasnije iz tog motiva se nastavljaju neki drugi. U konačnici, sve zavisi koliko ste kreativni i koliko ćete iz osnovnih oblika da izvučete neke svoje motive.
Kakve su reakacije ljudi kada vide iscrtane kafe?
Obično su ljudi jako obraduju kada im poslužim iscrtanu kafu. U većini slučajeva su žene te koje se više iznenade kada vidi iscrtanu kafu, te odmah posežu za mobitelom kako bi to fotografisale i objavile na društvenim mrežama.
Koliko ti je ugrožen biznis tokom pandemije korona virusa?
Generalno je jako teško za ugostiteljstvo u našoj zemlji, jer se dobar radnik ne cijeni dovoljno. Veliki broj ljudi odlazi baš zbog toga i to je bio jedan od razloga zašto sam ja razmišljala o odlasku iz zemlje. Pandemija korona virusa je zaista pogodila taj sektor ugostiteljstva i dosta ljudi koje ja poznajem su dobili otkaze. Nažalost, od nadležnih institucija nisam dobila nikakvu pomoć, čak sam morala plaćati i kiriju tokom lockdowna.
Da li trenutno vidiš svoju budućnost u Bosni i Hercegovini?
Nekad zaista pomislim da se ovdje ne vrijedi ni truditi, ni ostajati. Ali ja uvijek dajem još jednu šansu sebi da moja budućnost bude ova zemlja. Nažalost, poslodavcu je bitno da mu je popunjena radna smjena, a da li je taj radnik vrijedan, pošten i dobar u svom poslu, čini mi se da to poslodavcima nije bitno. Često sam znala čuti od poslodavaca da kaže svom radniku, ako ti nećeš ti da radiš, ima ko hoće, ali mislim da će se i to promijeniti kada ljudi odu iz zemlje i kada više ne bude radne snage. Pored ugostitelja, otići će nam i dugi dobri radnici i mislim da se zaista došlo vrijeme da se nešto mora mijenjati.
(Mirnes Bakija/mionama.ba)
