Studentski dom Nedžarići postaje savršen primjer suživota, idile, razumijevanja i liberalnosti današnjih studenata i studentica.
Suživot se ogleda u dijeljenju životnog prostora studenata i studentica sa životinjama koje bi mnogi istrijebili ili barem ograničili njihovo kretanje – stjenicama. Pored standardnih gostiju u sobama: vlage, oronulih zidova, nedostatka tople vode te slabog grijanja korisnici usluga studentskog doma Nedžarići su odlučili u svoje sobe ugostiti i stjenice.
Bitno je naglasiti da su na ovu odluku bili prisiljeni, što naravno nikako ne umanjuje žrtvu na koju su spremni. Žrtva – ustupiti prostor novim cimerima u svojoj sobi.
Ovim putem apeliramo na upravu doma, jer studenti i studentice plaćaju sobe sa dva ili tri cimera, a nikako sa njih nekoliko desetina ili stotina, jer se upravo u tom broju stjenice pridružuju i stanare iznenade svojom posjetom pri svakom otvaranju ormara, brisanju prašine, jutarnjem buđenju ili otvaranjem česme u wc-u. Sreća u nesreći bilo bi smanjeno kretanje stjenica kroz ventilaciju u sobama jer je ista već nekoliko godina zapušena.
„Stjenice su se brzo asimilirale u moj životni prostor, nemaju namjeru za pravljenjem entitetske granice što bi rezultiralo njihovim odcjepljenjem u konačnici. Dalo bi se zaključiti da stjenice ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda naše države, te da bi se na sljedećem popisu stanovništva (ako ga ikako bude) mogle izjasniti kao ostali“ – izjavio je Mugdin Bukvalac, student Fakulteta političkih nauka, smjer međunarodni odnosi.
Stjenice ne uznemiravaju ni obavještenja od strane nadležnih u studentskom domu. Kako saznajemo, javna obavještenja ne postoje kako se stjenice ne bi osjećale nepoželjno u ovoj ustanovi. Obavještanja se dešavaju u tajnosti, preko operativaca (čitajte teta čistačica) koje uz korištenje već utemeljene metode šapni mi na uho studente informišu o mogućem napadu na stjenice. Ofanziva na stjenice pod kodnim nazivom „licemjer“ se dešava u jutarnjim satima, uz obavezno uzurpiranje radnog prostora stanara, prevrtanjem njihovih madraca nježnim pokretima koji uz stjenice obaraju i daskice latofleksa starije od sarajevskog univerziteta.
Zabavni sadržaj u domu nisu animirajući sadržaji za studente i studentice u vidu turnira, zabava itd. U svhru zabave stanara iskorištena je poznata sarajevka igrica šibicarenja. Samo umjesto kutije sa šibicama i klikerima studenti pogađaju koji od tri lifta u domu radi. Odabir je otežan jer je u funkciji samo jedan lift. U posljednje vrijeme to biva onaj najmanji, te kako saznajemo od ljudi u domu igrica gubi smisao jer već pola godine jako lagano pogađaju koji lift je u funkciji.
„Ovom prilikom bih želio da se zahvalim studentskom domu Nedžarići. Živim na osmom spratu i zbog toga što liftovi ne rade često se desi da do osmog sprata idem pješice. Kako studiram težak fakultet, ne stignem se posvetiti treniranju i penjanje uz stepenice mi dođe kao odlična kardio priprema“ – naglasio je Hazim Mezimac – student SSST univerziteta, odsjek elektrotehnika.
Suživot, idila i razumjevanje su vidan rezultat dešavanja opisanih u dosadašnjem dijelu teksta. Ostaje nam posljednja, ali ne i najmanje važna stavka – liberalizam i otvoreni pogledi u prihvatanju manje zastupljenih životnih stilova.
Dubioza kolektiv u jednoj od svojih pjesama pita: „Može li bosanac biti vegetarijanac?“, ako bosanac živi u studentskom domu Nedžarići itekako može. Na meniju restorana doma u Nedžarićima već nekoliko mjeseci se mogu naći namirnice pretežno neživotinjskog porijekla. Meso, koje se u domu ukaže rjeđe nego tri boda na Željinom gostovanju, je pretežno piletina ili riba. Zdrava ishrana, unošenje proteina preko zamrznutog povrća, ugljikohidrata preko preslanih makarona kao i C vitamina putem ukislog (ne ukiseljenog) kupusa je postala svakodnevnica korisnika/ica studentskog doma.
Ostali mesni proizvodi imaju više estetičnu svrhu te u poslužavnicima podjsećaju na ikebanu – nešto ukrasno i nejestivo.
Sreća u nesreći bio je i pad sistema za uplatu stanarine i usluga restorana koji je ograničio konzumaciju hrane na određeni period. Stanarina se povećala, ponuda hrane smanjila. Izvandredna priprema studenata i studentica za ulazak u život „odraslih“ koji ih očekuje u narednom periodu.
„Mislim da trebamo biti zahvalni na prilici koju smo dobili. Možemo vidjeti kako je to biti vegetarijanac i svoju sreću pronalaziti u povrću, pretežno krompiru kojeg svaki dan možemo probati u više varijatni – ispečeni ili pire krompir. Vegetarijanstvo mi pomaže i u održavanju linije. Meso sam prestala jesti i kad dođem kući. Roditelji se brinu, ali ja im kažem čega nema bez toga se i može.“ – rekla je Maja Zelenaš, studentica Prirodno-matematičkog fakulteta, smjer ekologija.
Tekst nije napisan u svrhu omalovažanja ili vrijeđanja uposlenika Studentog doma Nedžarići, kao ni Asocijacije studenata. Radi se o divnom timu ljudi koji rade u uslovima koji su im dati. Možemo biti ponosni na ljude u restoranu, kafeteriji, upravi, na recepciji, osobama koje rade na održavanju čistoće doma kao i drugima koje smo možda zaboravili spomenuti. Kao studenti ne znamo kome da se obratimo, svaka žalba upućena onima koji mogu riješiti ovaj problem prošla je neopaženo. Želimo samo normalne uslove za život i studiranje daleko od udobnosti doma. Ovaj tekst napisan je u svrhu privlačenja pažnje na trenutnu stiuaciju u domu.
Izvor fotografije: N1
Autor teksta: Mehmed Đokić
