Sandro Krešić je mladi i veoma uspješni karate sportaš već 13 godina, a reprezentativac Bosne i Hercegovine šest godina.
U interviju sa Sandrom pitali smo ga o njegovoj karijeri i uspjesima.
Za početak možeš li nam reći nešto ukratko o sebi ?
Zovem se Sandro Krešić rođen sam u Tuzli i imam 18 godina. Učenik sam Elektrotehničke škole, smijer Tehničar računarstva. Protekle tri godine završio sa odličnim uspjehom gdje sam dobio mnoge pohvale od nastavničkog vijeća. Završio sam osnovnu školu „Tušanj“ , u kojoj sam bio proglašen ponosom generacije kao i sportistom generacije. Što se tiče sporta karateom se bavim 13 godina, reprezentativac Bosne i Hercegovine sam 6 godina i osvajač sam mnogobrojnih medalja kako domaćih tako i Evropskih i Svjetskih.
Kako si počeo da se baviš sportom ?
Karateom sam se počeo baviti po uzoru na oca koji se karateom bavi više od četrdeset godina.
Na koja svoja postignuća si najviše ponosan ?
Kao što sam naveo osvajač sam mnogobrojnih medalja. Neki od mojih najznačajnijh rezultata su: višestruki sam prvak države, višestruki prvak Balkana, prvak sam Mediterana, osvajač sam tri svijestske bronze sa Svijetskih liga, prvak sam Svijestkog kupa, sedmo sam mjesto zauzeo na Svijetskom prvenstvu u Čileu, iz juniorske kategorije sam izašao kao 4. na Svijestkoj rang listi. Svaka od ovih medalja za mene ima poseban sjaj, a ako moram izdvojiti meni najdrazu to bi bila zlatna medalja sa Svjetskog kupa(Venecija) koju sam uzeo u 21(seniorskoj kategoriji) kao junior.
Da li je teško uskladiti privatni život sa svim obavezama i treninzima ?
Pitanje je globalno, da teško je sve ovo uskladiti.
Međutim svatko tko želi nečim da se bavi ili uspije onda mora naći harmoniju izumeđu obaveza. Svakako ja sam je našao te svoje obaveze posložio tako da stižem poklopiti sve što je ispred mene. Motivi su jasni želim biti najbolji u školi, želim biti najbolji u sportu kojim se bavim, tako da obaveze slažem po prioritetima te stižem na sve ono što je ispred mene i biti među najboljima ako ne i najbolji.
Šta te motiviše da ne odustaješ ?
Mislim da svako nekada ima primisli da odustane, no u mom slučaju ono što me uvijek drži u sportu jeste to što mi ovaj sport doprinosi mome zdravlju što je veoma bitno. Motivisan sam željom da postignem i ostvarim svoje ciljeve.
Da li svoju budućnost planiraš izgraditi u Bosni i Hercegovini ili izvan ?
Moji ciljevi u daljem školovanju jesu da upišem dva željena fakulteta, fakultet Elektrotehnike u smijeru Računarstva i Prirodno-Matematički fakultet u smijeru Astrofizike. Iz ovog razloga ću biti primoran otići iz Bosne i Hercegovine radi školovanja.
Da li u budućnosti planiraš da se nastaviš baviti sportom ili ostati u struci i krenuti tim putem?
Kao što sam i naveo sport doprinosi mome zdravlju iz tog razloga ne planiram nikada prestati baviti se sportom. Pored zdravstvenog aspekta bavljenja sportom, ja kao vrhunski sportaš u odnosu na moje godine želim svakako još mnogo godina da se takmičim i da ostvraujem vrhunske rezultate. Po završetku takmičarsko-sportske karijere kako sam već ostvario određene licence u trenerskom pravcu moj cilj da do kraja svog života ostanem u sportu kojeg volim. Kako sam već naprijed naveo i hronološki poredao u sportu ću ostati svakako do zadnjeg, obzirom da sport uopće ne škodi struci naprotiv uz sportske aktivnosti svakako je bolje i lakše baviti se određenom strukom jer je baš sport ispušni ventil za sve prepreke koje dolaze u toku jednog dana pa i u samom bavljenju strukom odnosno poslom.
Iako se svakodnevno susrećemo sa mnoštvom prepreka i nedostataka, za ostvarenje naših ciljeva bitna je volja i borba i baš kao što Sandro kaže trebamo stvari poredati po prioritetima i biti bolji.
Sadržaj o prilikama za mlade na stranici www.catbih.ba se prenosi u saradnji sa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI) projektom, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Austrijske razvojne saradnje.
