Mia ima petnaest godina i jedanaest godina dugu karijeru kao vozačica motokrosa.
Mia Ribić iz Velike Kladuše zbog nerazvijenosti u Bosni i Hercegovini, uz podršku roditelja i prijatelja, vozi u Hrvatskoj, Sloveniji, a od 2021. godine i u Italiji.
Osvojila je pet prvenstava u klasi motocross, četiri prvenstva u klasi 50 supercross, te Zlatnu kacigu. Zbog postignutih rezultata koji su posljedica rada i talenta, dodijeljena joj je i titula Otkrića godine.
Sa četiri godine si počela voziti. Kako su izgledali prvi susreti sa motorom?
Moj tata se bavio motorima tako da je tu ljubav prenio na mene već sa četiri godine. Sjećam se prve utrke sa pet godina gdje je moja mama kazala da pustim sve takmičare da prvi startaju na rampi i da krenem za njima jer nisam imala motor koji je prilagođen za skakanje. Imala sam poteškoće sa stazom, padala, ali sam na kraju ipak uz sve te poteškoće osvojila medalju na svojoj prvoj utrci.
Tvojom pojavom u ovom sportu desio se „presedan“ u ovom sportu. Promijenjen je pravilnik takmičenja. O čemu se radi?
Pravilo je da se krene voziti sa šest godina. No ja sam počela voziti ranije i pobjeđivala sam dečke koji su u motocrossu dvije do tri godine, tako da je promijenjen pravilnik gdje u zagradi piše „zbog Mije Ribić“. Mogu da kažem da sam probila taj led i da danas moje kolege ranije startaju.
Takmičila si se sa dečkima. Kakva te iskustva vežu za takva takmičenja, te koliko će ti to pomoći u daljoj karijeri kada se kreneš takmičiti sa djevojkama?
Mi smo prije svega jedna velika porodica, jer da nema nas, ne bi bilo ni ovog sporta. Gledamo jedno na drugo kao na najbolje prijatelje, ali kada smo na startnoj rampi, svi želimo biti najbolji. Kada su dečki u pitanju i takmičenja u njihovim kategorijama, nije moguće znati kakav si u odnosu na djevojke, jer je njihova konkurencija veća i jača u odnosu na djevojke kojih je i manje u ovom sportu. Da sam imala priliku da se svo vrijeme takmičim sa djevojkama vjerovatno ne bih znala koji je moj maksimum. Zbog toga će mi iskustvo takmičenja sa dečkima sigurno pomoći sljedeću sezonu gdje ću voziti talijansku ligu sa djevojkama.
Imala si priliku da se takmičiš van granica Hrtvatske. Kakvi su uslovi takmičenja i kakva te konkurencija očekuje u Italiji?
Uslovi takmičenja su bolji, odnosno oni su jako fleksibilni kada su u pitanju juniori. Ako je blato na stazi, startaju zadnji. Za njih će naprimjer profrezati stazu ponovo, jer njihovo je mišljenje da bez tih mladih se motocross ne može razvijati. Također, takmičeći se u Sloveniji mi je mnogo pomoglo, kada bih tamo pobijedila, mnogo bi mi značilo jer je konkurencija kvalitetnija. Oni imaju takmičare koji voze i svjetsko prvenstvo i nalaze se u top 15. Zadnju utrku sam zaostajala pola sekunde po krugu za njihovim najboljim takmičarom i to je bio pokazatelj da se nalazim u dobroj formi i da me očekuje uzbudljiva sljedeća sezona u Italiji gdje ću se takmičiti sa djevojkama.
Tvoji nastavnici iz Velike Kladuše imaju samo riječi hvale. Uz motocross i školu pronalaziš vrijeme i za vannastavne aktivnosti. Kako stižeš i šta je formula uspjeha?
Kada se oslobodi vikend od utrke i motocrossa, onda je vrijeme za takmičenje plesa. Uživam u sviranju na gitari i sintisajzeru. No, tu je i ljubav prema slikanju. Uz sve te hobije važno je da u motocrossu budem 100% i smatram da je to formula. Čime god se u budućnosti budem bavila ili da sam se bavila nečim drugim umjesto motocrossa smatram da trebam dati svoj maksimum. Ukoliko bih posvetila deset posto svog vremena nečem drugom i postavila ispred motocrossa, smatram da ne bih mogla ostvariti ovakve rezultate. Uz rad i odricanje moguće je sve. To je jedina formula.
Gdje možemo očekivati Miju Ribić u budućnosti?
Trenutno pohađam sportsku gimnaziju u Zagrebu tako da sam se posvetila motocrossu i cilj je doći do svjetske klase MXGP women, znači da se nađem među ženama. Na osnovu trenutnih analiza i rezultata, te iskustvom u Italiji, mišljenja sam da bi to trebalo biti za tri do četiri godine rada.
Fotografije: privatni album
Mia Ribić iz Velike Kladuše zbog nerazvijenosti u Bosni i Hercegovini, uz podršku roditelja i prijatelja, vozi u Hrvatskoj, Sloveniji, a od 2021. godine i u Italiji.
Osvojila je pet prvenstava u klasi motocross, četiri prvenstva u klasi 50 supercross, te Zlatnu kacigu. Zbog postignutih rezultata koji su posljedica rada i talenta, dodijeljena joj je i titula Otkrića godine.
Sa četiri godine si počela voziti. Kako su izgledali prvi susreti sa motorom?
Moj tata se bavio motorima tako da je tu ljubav prenio na mene već sa četiri godine. Sjećam se prve utrke sa pet godina gdje je moja mama kazala da pustim sve takmičare da prvi startaju na rampi i da krenem za njima jer nisam imala motor koji je prilagođen za skakanje. Imala sam poteškoće sa stazom, padala, ali sam na kraju ipak uz sve te poteškoće osvojila medalju na svojoj prvoj utrci.
Tvojom pojavom u ovom sportu desio se „presedan“ u ovom sportu. Promijenjen je pravilnik takmičenja. O čemu se radi?
Pravilo je da se krene voziti sa šest godina. No ja sam počela voziti ranije i pobjeđivala sam dečke koji su u motocrossu dvije do tri godine, tako da je promijenjen pravilnik gdje u zagradi piše „zbog Mije Ribić“. Mogu da kažem da sam probila taj led i da danas moje kolege ranije startaju.
Takmičila si se sa dečkima. Kakva te iskustva vežu za takva takmičenja, te koliko će ti to pomoći u daljoj karijeri kada se kreneš takmičiti sa djevojkama?Mi smo prije svega jedna velika porodica, jer da nema nas, ne bi bilo ni ovog sporta. Gledamo jedno na drugo kao na najbolje prijatelje, ali kada smo na startnoj rampi, svi želimo biti najbolji. Kada su dečki u pitanju i takmičenja u njihovim kategorijama, nije moguće znati kakav si u odnosu na djevojke, jer je njihova konkurencija veća i jača u odnosu na djevojke kojih je i manje u ovom sportu. Da sam imala priliku da se svo vrijeme takmičim sa djevojkama vjerovatno ne bih znala koji je moj maksimum. Zbog toga će mi iskustvo takmičenja sa dečkima sigurno pomoći sljedeću sezonu gdje ću voziti talijansku ligu sa djevojkama.
Imala si priliku da se takmičiš van granica Hrtvatske. Kakvi su uslovi takmičenja i kakva te konkurencija očekuje u Italiji?
Uslovi takmičenja su bolji, odnosno oni su jako fleksibilni kada su u pitanju juniori. Ako je blato na stazi, startaju zadnji. Za njih će naprimjer profrezati stazu ponovo, jer njihovo je mišljenje da bez tih mladih se motocross ne može razvijati. Također, takmičeći se u Sloveniji mi je mnogo pomoglo, kada bih tamo pobijedila, mnogo bi mi značilo jer je konkurencija kvalitetnija. Oni imaju takmičare koji voze i svjetsko prvenstvo i nalaze se u top 15. Zadnju utrku sam zaostajala pola sekunde po krugu za njihovim najboljim takmičarom i to je bio pokazatelj da se nalazim u dobroj formi i da me očekuje uzbudljiva sljedeća sezona u Italiji gdje ću se takmičiti sa djevojkama.
Tvoji nastavnici iz Velike Kladuše imaju samo riječi hvale. Uz motocross i školu pronalaziš vrijeme i za vannastavne aktivnosti. Kako stižeš i šta je formula uspjeha?
Kada se oslobodi vikend od utrke i motocrossa, onda je vrijeme za takmičenje plesa. Uživam u sviranju na gitari i sintisajzeru. No, tu je i ljubav prema slikanju. Uz sve te hobije važno je da u motocrossu budem 100% i smatram da je to formula. Čime god se u budućnosti budem bavila ili da sam se bavila nečim drugim umjesto motocrossa smatram da trebam dati svoj maksimum. Ukoliko bih posvetila deset posto svog vremena nečem drugom i postavila ispred motocrossa, smatram da ne bih mogla ostvariti ovakve rezultate. Uz rad i odricanje moguće je sve. To je jedina formula.
Gdje možemo očekivati Miju Ribić u budućnosti?
Trenutno pohađam sportsku gimnaziju u Zagrebu tako da sam se posvetila motocrossu i cilj je doći do svjetske klase MXGP women, znači da se nađem među ženama. Na osnovu trenutnih analiza i rezultata, te iskustvom u Italiji, mišljenja sam da bi to trebalo biti za tri do četiri godine rada.
Fotografije: privatni album
(Autor: Mirnes Čerimagić/mionama.ba)
