Neću puno o ovome pričati koliko želim da slike same govore za sebe, ali ne želim da ista prepustim slučaju, jer nekima treba i nacrtat, kamoli fotografisat.
Ovdje što vidite na slikama je 5 maraka uloženog materijala (Sa PDV-om, neš’ vjerovat’!), i dva sata slobodnog vremena (tokom izolacije, neš’ ni to vjerovat’!).
Na fotografijama ćete vidjeti poprilicno primjetne razlike šta se može postignuti samoincijativom, ali u ovome trebamo svi biti za nastavak.
Je li vam lijepo doći sa momkom, djevojkom, prijateljem, nebitno, u ovim danima i sjediti ispred nečega što sami stvarate deponijom, ili je ljepse gledati prirodu u oči i posmatrati kako ona čini svoje, dok vi vaše, ne činite? Vjerujem vam na riječ da nije.
Nemoj bacati smeće, hajvanu ispred avlije mi, vec slobodno u kantu mi koja se i ne napuni nikada i koja i nosi naziv, nećeš vjerovat’ “Kanta za smeće” ili smetlje, kako ti volja izgovorit’.
Helem, bacaj u nju, nemoj pored nje.
Ja bih rado volio da se ovdje nalazi kontejner, ali nece ti to doć’ na mjesto gdje se svakodnevno okupljaju ljudi, da si Putin, kamoli Benjamin koji bi rado apelovao da ima kome i da ima gdje. Mada nije nužda, za sada, ako budemo zajedno na ovome radili.
Znate vi ko jeste, znate vi koji niste. Znate vi koji ćete i znate vi koji nećete nikada.
Bilo kako bilo, pošto vidim da u zadnjem periodu dosta ljudi dolazi na jezero do kojeg’, neš’ opet vjerovat’, možeš doći putem kojeg ćete vidjet na fotografijama, barem nemoj dozvolit’ da sebi kvarite prvi prizor onoga čega vas tek očekuje kad se spustite niz makadamski put.
Ima tu jos dosta toga do čega nisam mogao doći, ili, što mi na oko nije bilo vidljivo koliko god dobro zagledao, ili, stakla i sličnog kojeg ima, može Amazon da zapali kamoli ovo granje ovdje..Halal'te na tome.
Mislim da ove fotografije treba da predstavlju dobar povod za tim da očuvamo nešto što nam je ispred nosa, nebitno da li to bilo nečije ili ničije. Zadrzi taj papiric u džepu, stavi pivo koje popijes u kesu, kesu stavi u gepek, ili baci u prvu kantu koju vidiš – neće nikom biti krivo sto bacaš smeće u kantu. Krivo će mu biti kada vidi sta uradiste i ti i takvi poput tebe prizoru koji nikada takav nije trebao da bude.
Da zavrsim – Zamolio bih ko god dolazio ispred ovdje, neka baca to što popije u kantu koja je prekoputa odmah. Slobodno, vjerujte da mi neće biti krivo. Nemojte misliti ako bacite dovoljno daleko flašu, staklenku, “dvoguzlu” da to neće imati nikakve posljedice. Sunce uzari pa pocne gledat u staklo, staklo hudo takvo kakvo jeste, fokusira svu toplotu na jedno mjesto i eto, zapali se i ona flašica i ona dvoguzla sto si je bacio, i eto. Izgori sve.
Prvo izgori trava. Pa izgori šuma. Pa pređe sa šume na avliju mi. Pa na komšijinu avliju. Pa mi plamen dođe do kuce. Pa plamen dodje do komšije.
Ostadoh ja bez kuće i bez avlije. Ostade mi komšija bez kuće i bez avlije.
A, ti kazes: “Pa daleko sam je bacio.”
GALERIJA:
Hvala na čitanju i hvala na tome sto ćete bacati smeće gdje i treba da ide.
Autor: Benjamin Mutapčić
