Arnela Selimić – aktivistica: Jako malo se radi na projektima koji zbližavaju mlade

Arnela Selimić građanska je aktivistica i angažovana je na projektu “Stolac: raskršće civilizacija” kao vodič u Centru za interpretaciju kulturne baštine. Inžinjer je ekologije.
Kroz svoje formalno obrazovanje bila je i učesnik različitih seminara i obuka o mladima. Sa turizmom se suretala kroz gradske ture u sklopu stručnog osposobljavanja u udruženju EkoTur u Stocu, a sezonski, preko ljeta, bila je vodič u pećini Vjetrenici.
BUKA Magazin - Buka u Stocu/ Arnela Selimić aktivistica: Jako malo se radi na projektima koji zbližavaju mlade
Stolac je grad koji je u toku građanskog rata u BiH mnogo stradao. Osim što je porušena mnoga infrastruktura i objekti koji su bili od kulturno-istorijskog značaja, poljuljali su se međuljudski i međunacionalni što je vidljivo i dan danas. S Arnelom smo razgovarali o njenom aktivizmu, te o problemima njenih sugrađana, naročito o nezavidnom položaju mlađe populacije i turističkom potencijalu Stoca.
Kad i ko ga je pokrenuo? Šta je cilj projekta?
Projekt Stolac: raskršće civilizacija pokrenula je Fondacija Mak Dizdar u martu ove godine. Aktivnosti ovog projekta se provode kroz bespovratna sredstva Projekta za razvoj i promociju turizma Vijeća za regionalnu suradnju (RCC). Projekt financira Europska unija, a provodi RCC u nastojanju da doprinese rastu i konkurentnosti šest ekonomija zapadnog Balkana podržavajući razvoj i promociju zajedničke regionalne kulturne i avanturističke turističke ponude. U sklopu projekta sprovedeno je niz aktivnosti: kreiranje vizualnog i narativnog identiteta; opsežno istraživanje četiri historijska perioda (antike, srednjeg vijeka, osmanlijskog i austrougarskog doba), kao i pojedinačno o najvažnijim kulturno-historijskim spomenicima iz tih perioda. Istraživanje je kasnije iskorišteno za kreiranje promotivnih i edukativnih materijala; promoviranje Stoca kao turističke destinacije kroz marketinšku kampanju; edukaciju za turističke vodiče; razvoj i postavljanje turističke signalizacije na području Općine, kao i za otvaranje Centra za interpretaciju kulturne baštine u Stocu, što je rezultiralo zapošljavanjem četiri mlade osobe iz Stoca na nekoliko mjeseci, među kojima sam bila i ja. Centar za interpretaciju kulturne baštine je polazna tačka kulturno-historijske rute koju smo osmislili, na što sam posebno ponosna, te je postao značajno mjesto kako za posjetioce ovog grada, tako i za lokalno stanovništvo koje je pokazalo interes za više informacija o kulturno- historijskoj baštini Stoca. Zbog same situacije s pandemijom COVID-19 ciljna grupa su nam bili turisti iz Bosne i Hercegovine koji su zbog samih restrikcija kada su putovanja van zemlje u pitanju odlučili da bolje upoznaju svoju zemlju i posjete gradove i lokacije koje do sada nisu imali priliku posjetiti. Većina posjetilaca je tako došla i do Stoca. Dosta njih je saznalo za sve blagodati boje Stolac nudi i putem naše opsežne marketinške kampanje, te su po dolasku u grad odlučili doživjeti našu kulturno-historijsku turu gradom nakon koje su bili oduševljeni činjenicom kako jedan mali hercegovački gradić može ponuditi toliko historijskog, kulturnog i prirodnog bogatstva. Mnogi posjetioci su produžili svoj prvobitno planirani boravak, preporučili posjetu prijateljima, poznanicima i porodici, a neki su sa sobom ponijeli toliko lijepih utisaka da su se ponovo vratili u Stolac – oazi na prelijepoj rijeci Bregavi.

U Stocu postoji škola u kojoj su djeca podjeljena, pa čak imaju i odvojene ulaze. Ima li razloga za to i misliš li da djeca ne bi trebala biti podjeljena? Šta treba učinit da bi budućnost tog Stoca bila bez podjela?
Samim postojanjem “dvije škole pod jednim krovom”, gdje učenici pohađaju i osnovnu i srednju školu na dva različita programa, od samog početka školovanja mladi su izloženi jednom obliku diskriminacije i segregacije. Trenutno se osnovno obrazovanje održava u dvije zgrade Prva osnovna škola i Osnovna škola Stolac, a srednjoškolsko u dvije smjene, po bosanskom i hrvatskom planu i programu. Taj sistem je trebao biti privremen, ali se nažalost održao i do danas i u još par škola na području stolačke opštine. Kroz ovaj sistem djeca ne razvijaju poštovanje, uzajamno povjerenje, stvara se slika različitosti umjesto da se naglašava ono što je zajedničko. Jako malo se radi na projektima koji bi uspjeli približiti mlade iz obje smjene radi upoznavanja i rušenja predrasuda, posebno u osnovnim školama. Nažalost, veliki broj mladih nije upoznat s prednostima koje im donosi neformalno obrazovanje, tako da mali broj njih sudjeluje na seminarima, radionicama, predavanjima, i dr. U srednjoj školi je nešto bolja situacija, jer postoji različiti projekti u kojima učenici zajednički sudjeluju. Naravno, sve ovo zavisi i do volje učenika, gdje ih pasivnost i nezainteresovanost može spriječiti da se uključe, pa nam se nekako čini da uvijek isti sudjeluju u svim aktivnostima. Međutim, ovaj način je teško riješiti preko noći, prvenstveno zbog političkih i nacionalnih pitanja, a i zbog radnih mjesta. Možda bi najbolje rješenje bilo za početak ono u kojem bi djeca došla u interakciju, a to se bi se moglo postići tako što bi se neki predmeti podučavali odvojeno kao materinji jezik, a ostali predmeti zajedno. Znamo da su škole bitan aspekt gdje je svrha obrazovanja prijenos znanja i vrijednosti na mlađe generacije što doprinosi razvoju društveno-političke zajednice. Ako se ta vještačka segregacija produbljuje godinama, a pri tome se ne radi ništa na traženju potencijalnog riješenja, teško da će se razviti jedno zdravo i poticajno okruženje za buduće generacije. Ovo je samo jedan od gorućih problema u našem gradu koji je jako osjetljiv, jer ulazi u sami sistem obrazovanja generacija učenika od najranije dobi.
Šta su glavni problemi u Stocu, kakav je život mladih? Ima li grad perspektivu?
Prvo trebamo istaći da su prema Zakonu o mladima FBiH sve osobe starosti od 15 do 30 godina, što znači da unutar ove kategorije imamo različite dobne potrebe i prioritete. Što se tiče mladih koji su u srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju njihove potrebe su obrazovne prirode i ispunjavanja slobodnog vremena. U Stocu postoji dosta mladih koji su uključeni u različite aktivnosti udruženja i stvarno se trude da ispune svoje vrijeme kvalitetno. Naravno, uvijek može bolje i više, ali smatram da oni sada imaju više mogućnosti kao i pristup sredstvima različitih organizacija i projekata koje tada moja generacija nije imala. Već problem nastaja kada mladi koji završavaju fakultet i žele da rade nailaze na blokadu zvanu nemogućnost pronalaska posla zbog same socio-ekonomske situacije u gradu. Prema zadnjim podacima stopa nezaposlenosti u Stocu je preko 70%. Stopa nezaposlenosti mladih je sigurno najveća. Uzroci nezaposlenosti su različiti. Mladi u Stocu se susreću s raznim poteškoćama zbog sporog ekonomskog, političkog i socijalnog napretka i kao posljedicu ima da mladi gube volju i interes za aktivno učešće u društvenoj zajednici što sve vodi ka razočarenju, gubljenju nade u bolje sutra I na kraju pasivnošću. Povećana je posjeta kladionicama, čiji je broj u zadnjih par godina naglo porastao. Zato dosta mladih vide izlaz iz te situacije kao odlazak van države BiH ili jednostavno prekvalifikaciju na neke druge poslove.
Ko brine i potrebama mladih u Stocu?
Na nivou Opštine nemamo neko krovno tijelo, tipa Vijeće mladih koje bi moglo da se brine o potrebama mladih, ali i da okuplja sva udruženja, te ostvaruje saradnju s institucijama vlasti koje međusobnom saradnjom i zajedničkim djelovanjem žele da doprinesu postizanju zajedničkih ciljeva za dobrobit mladih. Treba se poboljšati kvalitet života mladih, prvenstveno uvažavajući njihove interese i nastojeći uključiti što veći broj mladih u procese odlučivanja, naročito o njihovim potrebama i problemima. Da bi se uspostavila politika prema mladima potrebno je izvršiti istraživanja tj. ispitati mišljenje mladih, njihove potrebe, položaj, probleme i dr. Smatram da bi se tako kreirale zajedničke ideje, otvorila mogućnost za projekte, te otvorila nova radna mjesta. Općina nema tačan podatak koliko je mladih napustilo Stolac, ali se taj nedostatak osjeti. Pogotovo otkako je Hrvatska ušla u EU, mladi koji su imali putovnicu su vidjeli šansu da svoj život traže preko granica ove zemlje. Također, mladi koji su završili IT ili medicinske nauke otišli su negdje gdje je posao bolje plaćen. Dok se ekonomska situacija ne poboljša mladi neće vidjeti perspektivu u ovome gradu. Trebam spomenuti da ima dosta mladih koji su talentovani, pa su počeli izučavati razne zanate ili su se počeli baviti poljoprivredom, kako bi sebi osigurali izvor primanja. Na identificirane probleme općina Stolac, kroz saradnju s drugim institucijama i organizacijama (škole, Zavod za zapošljavanje, razvojne agencije, itd.), može djelovati kroz: pokretanje programa samozapošljavanja; programe dodatne edukacije i prekvalifikacije; bolji sistem stipendiranje i obavljanje pripravničkog rad; unapređenje praktičnih znanja; pružanje podrške i sufinansiranje projekata mladih poduzetnika; suzbijanje mita i korupcije; financijska sredstva ili donacije za mlade poljoprivrednike; informisanje o sredstvima iz domaćih i EU fondova za financiranje projekata, Potrebno je uspostaviti mehanizme i uspostaviti sisteme vrijednosti koji će duži period regulirati i obezbjediti uključivanje mladih u razvoj zajednice. Vlast lokalne zajednice treba da radi na sistemu protiv socijalne nejednakosti, ujednačavanja životnih šansi za život svih mladih, da potiču na društvenu solidarnost i integraciju u zajednicu. Mladi trebaju da imaju mogućnosti da se aktivno uključe u društvena dešavanja, za dobrobit zajednice i ostvarivanje svojih ciljeva.

Reci mi par informacija o spomeniku podignutom palim partizanima u NOB-u. U jako lošem je stanju. Zašto je tako?
25. oktobra 1944. Stolac je oslobođen od fašista i domaćih izdajnika. Nakon drugog svjetskog rata gradi se spomenik u čast i sjećanje svim palim borcima NOR-a. i žrtvama fašizma 1941.-1945. godine. Otvaranje spomenika je bilo 25. oktobra 1956 godine, te se od tada svaki 25. oktobar slavi kao Dan oslobođenja Stoca od fašizma. U sklopu spomenika bilo je postavljeno 14 ploča, na kojima je bilo ispisano 363 imena civilnih žrtava sa našeg područja, a u sredini iznad spomenika se nalazila skluptura. Spomenik je miniran i uništen od strane HVO-a 1993. godine, a preživjela je jedna ploča. Uprkos svemu na tom mjestu, na ostacima spomenika, svakog 25. oktobra obilježava se dan oslobođenja Stoca. Očuvana je spomen kosturnica žrtava iz Drugog svjetskog rata,koja se nalazi u centru Stoca, ispod spomenika Narodnooslobodilačke borbe. U sklopu kosturnice, koja broji 150 posebnih limenih sanduka sa imenima boraca, a od značaja se da se u kosturnici nalaze i kosti tri narodna heroja. Do više podataka je teško doći, jer je dokumentacija uništena u posljednjem ratu. Oko spomenika se uvijek može vidjeti jako puno smeća što je zapravo slika (ne)rada komunalnog preduzeća koji ne održava taj dio, iako je u samom centru grada, a također slika i djece iz škole koja najviše vremena provode na tom mjestu, te čekajući školski autobus ostavljaju smeće za sobom. Zapravo, smatram da mlađe generacije i ne znaju dovoljno o spomeniku i samom njegovom značenju, pa ga i ne doživljavaju kao nešto vrlo važno i vrijedno čuvanja, što je takođe problem i sa drugim spomenicima koji su podignuti u čast antifašizmu širom Balkana. Nadamo se u budućnosti da će grad odvojiti sredstva za obnovu i rekonstrukciju spomenika.
(Buka Magazin)