Vjerovatno ste već više puta slušali ili čitali priče o mladim ljudima koji odlaze u inostranstvo ili imate prijatelje, poznanike ili članove porodice koji su odlučili potražiti sreću u nekoj stranoj zemlji, ali šta se desi kada mladi ljudi napuste našu zemlju? Šta ih fascinira u stranoj zemlji?
U potrazi za ovim ali i za nekim drugim odgovorima razgovarali smo sa našim sagovornicima koji su napustili našu zemlju i odlučili potražiti sreću u nekoj stranoj zemlji.
Jedna od sagovornika je Milana Stojaković koja trenutno studira u Njemačkoj i koja je tamo otišla u želji da nastavi svoje školovanje.
„Kada sam otišla da studiram postojala je i želja da ostanem da živim i radim tamo, jer nažalost nisam vidjela perspektivu u našoj zemlji. Na početku sam nailazila na mnoge prepreke, jer sam prvenstveno jezik znala samo površno. Prvih par mjeseci je bilo teško, ali sam se nekako uskladila i sada je sve dobro. Gledajući iz mog ugla život u inostranstvu je prije svega siguran. Najvažnije mi je to što ovdje imam perspektivu i što mogu da zamislim da moja djeca ovdje odrastaju a ne u našoj zemlji koja je prilično neorganizovana“, navodi Milana.
Zatražili smo mišljenje i od diplomiranog pravnika Adnana Rešića koji trenutno živi i radi u malom gradu u Bavarskoj, koji za razliku od mnogih nije otišao zbog zaposlenja.
„Ja sam otišao u inostranstvo, tačnije u Njemačku, prije otprilike godinu i po dana, a razlog zašto je najvažnije pitanje. Ne mogu reći da sam otišao zbog nezaposlenosti jer sam imao posao i solidna primanja za naše uslove. Glavni razlog zašto sam otišao jeste mentaliet ljudi koji je već 20 godina isti i ne mijenja se i izgleda da se neće ni mijenjati. Glavna prepreka mnogim ljudima je jezik, ali to meni nije predstavljalo problem jer tečno pričam njemački. Ono što me je najviše fasciniralo jeste sama uredjenost države“, kaže Adnan.
Takodje jedna od sagovornika je i studentica Tamara Đurić koja je otišla zbog, kako ona navodi, boljeg standarda života.
„Po mom mišljenju studenti u Njemačkoj imaju dosta privilegija. Naravno, ne smatram da je život tamo savršen, ali biti student u Njemačkoj je zaista lijepo“, istakla je Tamara.
Još jedan gost u emisiji je i Kristina Savović koja je već krajem trećeg razreda srednje škole odlučila da želi da studira u inostranstvu i tamo je već nekoliko godina.
„Roditelji su me podržali u mojoj želji da odem u inostranstvo da studiram, tako da sam odmah po završetku srednje škole i otišla, a razlog je bio sam fakultet jer ja studiram arhitekturu i smatram da mi neki veći grad može pružiti nešto više bar što se toga tiče. Život u inostranstvu iz mog ugla je dosta naporniji i dosadniji nego kod nas zato što većinu dana provedemo na poslu pa i ono malo slobodnog vremena što imamo trudimo se da rasporedimo što je bolje moguće“, navodi Kristina.
Priču iz italije nam donosi Dijana Borovčanin koja je završila studije, a trenutno tamo živi i radi.
„U Rim sam došla 2005. godine da studiram. Kada sam došla u Italiju nisam imala nekih prepreka vezanih za jezik, jer je moje znanje Italijanskog bilo više nego dovoljno da bi tamo upisala fakultet i normalno komunicirala. Ono što me je fasciniralo u Italiji, a vjerujem i druge ljude koji su studirali u inostranstvu je to što sam imala priliku da putujem i to je nešto što mi se i danas svidja. Takođe, to mi je pomoglo u adaptiranju u sav taj sistem i državu“, ističe Dijana.
U potrazi za ovim ali i za nekim drugim odgovorima razgovarali smo sa našim sagovornicima koji su napustili našu zemlju i odlučili potražiti sreću u nekoj stranoj zemlji.
Jedna od sagovornika je Milana Stojaković koja trenutno studira u Njemačkoj i koja je tamo otišla u želji da nastavi svoje školovanje.
„Kada sam otišla da studiram postojala je i želja da ostanem da živim i radim tamo, jer nažalost nisam vidjela perspektivu u našoj zemlji. Na početku sam nailazila na mnoge prepreke, jer sam prvenstveno jezik znala samo površno. Prvih par mjeseci je bilo teško, ali sam se nekako uskladila i sada je sve dobro. Gledajući iz mog ugla život u inostranstvu je prije svega siguran. Najvažnije mi je to što ovdje imam perspektivu i što mogu da zamislim da moja djeca ovdje odrastaju a ne u našoj zemlji koja je prilično neorganizovana“, navodi Milana.
Zatražili smo mišljenje i od diplomiranog pravnika Adnana Rešića koji trenutno živi i radi u malom gradu u Bavarskoj, koji za razliku od mnogih nije otišao zbog zaposlenja.
„Ja sam otišao u inostranstvo, tačnije u Njemačku, prije otprilike godinu i po dana, a razlog zašto je najvažnije pitanje. Ne mogu reći da sam otišao zbog nezaposlenosti jer sam imao posao i solidna primanja za naše uslove. Glavni razlog zašto sam otišao jeste mentaliet ljudi koji je već 20 godina isti i ne mijenja se i izgleda da se neće ni mijenjati. Glavna prepreka mnogim ljudima je jezik, ali to meni nije predstavljalo problem jer tečno pričam njemački. Ono što me je najviše fasciniralo jeste sama uredjenost države“, kaže Adnan.
Takodje jedna od sagovornika je i studentica Tamara Đurić koja je otišla zbog, kako ona navodi, boljeg standarda života.
„Po mom mišljenju studenti u Njemačkoj imaju dosta privilegija. Naravno, ne smatram da je život tamo savršen, ali biti student u Njemačkoj je zaista lijepo“, istakla je Tamara.
Još jedan gost u emisiji je i Kristina Savović koja je već krajem trećeg razreda srednje škole odlučila da želi da studira u inostranstvu i tamo je već nekoliko godina.
„Roditelji su me podržali u mojoj želji da odem u inostranstvo da studiram, tako da sam odmah po završetku srednje škole i otišla, a razlog je bio sam fakultet jer ja studiram arhitekturu i smatram da mi neki veći grad može pružiti nešto više bar što se toga tiče. Život u inostranstvu iz mog ugla je dosta naporniji i dosadniji nego kod nas zato što većinu dana provedemo na poslu pa i ono malo slobodnog vremena što imamo trudimo se da rasporedimo što je bolje moguće“, navodi Kristina.
Priču iz italije nam donosi Dijana Borovčanin koja je završila studije, a trenutno tamo živi i radi.
„U Rim sam došla 2005. godine da studiram. Kada sam došla u Italiju nisam imala nekih prepreka vezanih za jezik, jer je moje znanje Italijanskog bilo više nego dovoljno da bi tamo upisala fakultet i normalno komunicirala. Ono što me je fasciniralo u Italiji, a vjerujem i druge ljude koji su studirali u inostranstvu je to što sam imala priliku da putujem i to je nešto što mi se i danas svidja. Takođe, to mi je pomoglo u adaptiranju u sav taj sistem i državu“, ističe Dijana.
