TEŠKO JE OSTATI SAM
– Rođena sam 1990. godine u Sarajevu, gdje sam odrastala u skromnoj hraniteljskoj porodici, nakon što su moji roditelji poginuli u ratu, priča Selma Vejzagić.
“Tu sam završila osnovnu školu i gimnaziju prirodnog smjera. Bila sam veliki zaljubljenik u jezike, historiju, kulturu religija te biologiju i fiziku. Moje želje su se često mijenjale, pa sam svako malo htjela postati nešto drugo, jer su me finansijske mogućnosti i materijalna situacija u našoj zemlji sprečavale da radim na daljnjem zvaničnom usavršavanju, kao i većinu mladih ljudi u domovini. Međutim, to nikada nije bio razlog da odustanem od izgradnje snažnije ličnosti, zatim od osnaživanja profesionalnog profila, te od upoznavanja drugih ljudi i kultura. 2009. godine, mene i još dvoje učenika/ca predložilo je Naučno-nastavno vijeće za upis na Američki univerzitet u Sarajevu. Položila sam prijemni ispit, ali sam odustala od stipendije od 100.000 dolara i prijavila se na upisni rok na Šumarskom fakultetu, jer sebe nisam vidjela u “pravu”. Muku sam mučila oko upisnih i ostalih raznih troškova koje sa sobom nosi fakultet i sam život, jer je pomoć naše zemlje skoro nikakva za djecu bez oba roditelja. Budući da nisam bila šehidsko dijete već dijete iz hraniteljske porodice, čiji su roditelji nastradali kao civili, bilo je nemoguće dobiti stalnu stipendiju. Oko upisnih troškova uvijek mi je pomagao Šumarski fakultet, a dvije školske godine sam bila stipendistkinja “OGBiH”. Pred sami kraj školovanja na Šumarstvu, značajno mi je pomogla stipendija iz Arabije, ali za neku dalju pomoć i podršku za Treći ciklus studija, nismo se mogli prijavljivati. I dodiplomski i magistarski rad odbranila sam na matičnom fakultetu, kod sjajnih profesora/ica – velikih ljudi, a to su prof. dr. Fatima Pustahija i prof. dr. Tarik Treštić. Moj mentor na edukacijskom usavršavanju je prof. dr. Dalibor Ballian, koji me dobrovoljno i besplatno savjetovao sve ove godine. Čak pune dvije godine, nakon što sam magistrirala, radila sam na izučavanju fenologije i morfologije lipe, zatim na istraživanju divljači, lovišta i uzgoja životinja, a u međuvremenu sam se bavila raznim privatnim poslovima.
STUDENTSKI ŽIVOT I ISTRAŽIVAČKI RAD
Studentski život je bio jako težak, osobito bez porodice i bez stalnih primanja. Da ne bih bila na “teretu” svojoj hraniteljskoj porodici, po upisu na fakultet sam se morala osamostaliti, te sam godinama radila razne fizičke, zatim poslove u prodaji, poljoprivredne, čak i teške fizičke poslove, da zaradim dovoljno za moje stanarine, obrazovanje te i život. Nikada nisam odustala od bavljenja naučno-istraživačkim radom. Kad sam dobila njemačku stipendiju za mlade naučnike/ce, morala sam da se preselim, iako sam već bila započela školovanje u oblasti informatičkih tehnologija. Iako je njemačka komisija predlagala da idem na veliki Max Planck institut, uskoro sam se našla u sofisticiranom, bavarskom laboratoriju, u podnožju Alpa, na njemačko-austrijskoj granici, radeći na našem dugogodišnjem projektu, koji smo profesor i ja dugo zamišljali kao moj doktorat iz šumarske genetike. Sve ostalo je legenda…”
Trenutno učestvujete u jednom internacionalnom, veoma interesantnom istraživačkom projektu. Hoćete li nam ga predstaviti?
– Da, trenutno sam jedina istraživačica koja istovremeno radi na morfološkoj, fenološkoj i genetičkoj analizi čak tri vrste lipe i njihovih hibrida, sa glavnim populacijama u našoj zemlji, te sa kontrolnim populacijama u Njemačkoj i Turskoj. Kada bih imala u sklopu svog istraživanja populacije iz SAD-a, bila bih jedina istraživačica koja je uspjela pokriti arealne tog roda na svim kontinentima na kojima od prirode dolazi. Došli smo do fantastičnih rezultata, o kojima, iz naučnih razloga, ne možemo mnogo preliminarno govoriti, ali mogu Vam reći da su lipe toliko genetički i morfološki raznovrsne, da su stručnjaci/kinje, koji tvrde da lipa nije interesantna s aspekta diverziteta, sada već smiješni i neupućeni o ovoj vrsti. Lipin diverzitet je toliko neupitan da parira hrastovima, a hibridizacija je uočljiva već na samom morfološkom nivou, te nakon što pregledate rezultate genetičkih istraživanja, možete samo satima sjediti i buljiti u njih, ne znajući odakle da počnete. Vrsta složenog uzorka stabala koju smo profesor i ja kreirali prva je ove vrste, a prije nas su nešto slično radili Britanci u jednoj antičkoj šumi lipe. Međutim, oni metodološki nisu ni blizi kompleksnosti našeg uzorka. Ono što je za mene posebno važno je rezultat koji sam vrlo brzo postigla u bavarskom laboratoriju, a to je da sam primijenila i modifikovala metodu ekstrakcije DNK iz ljepljivih pupova srebrnolisne lipe, prema instrukcijama profesora Balliana, što je jako teško kod ove komplicirane vrste. Tu metodu nazvala sam Vejzagić-Ballianova metoda ekstrakcije DNK. Istražujući utjecaj klimatskih promjena na naše lipe, došla sam do spoznaja o uzrocima smanjenja površina pod šumama lipe na ovom evropskom teritoriju te o stvarnom razlogu širenja bukve. Ključ je u načinu djelovanja promjena temperatura na klijavost sjemena, a vrste se svojim listom morfološki mijenjaju, prilagođavajući se novonastalim uvjetima klime, zbog čega danas, radeći na genetičkoj analizi lipe, možete za stabla – koja su morfološki čista stabla malolisne lipe – vidjeti da su ona često genetički zapravo stabla velelisne lipe, i obratno. Najveći šok uslijedio je kada smo došli do spoznaje da su sastojine njemačke malolisne i velelisne lipe genetički srodnije bosanskoj srebrnolisnoj lipi, i to mnogo srodnije među sobom nego što su bosanske malolisne i velelisne lipe srodne između sebe u Bosni i Hercegovini. Imamo par populacija s visokim stepenom morfološkog i genetičkog diverziteta, gdje uočavamo više morfoloških divizija, koje direktno ukazuju na utjecaj sredine na mijenjanje organa drveća, te ukazuju na postojanje snažne hibridizacije, i vrlo vjerovatno, jakih hibridnih rojeva. Ne možemo sada reći da li imamo novu vrstu ili podvrstu, jer moramo završiti analize mitohondrijalne DNK te dogodine planirane citološke analize, ukoliko ne dođe do pomjeranja za 2022. godinu zbog pandemije, ali mogu Vam reći da radim i na izradi kataloga listova naših lipa, te ne možete ni pretpostaviti kakav diverzitet lipe postoji u BiH. Za Njemačku, ovo je značajno istraživanje s aspekta utjecaja klimatskih promjena na ekosisteme – Njemačkoj to direktno koristi u kreiranju programa budućih pošumljavanja oblasti pogođenih sušama, a naše domaće lipe su idealne za pošumljavanje u predjelima pogođenim klimatskim promjenama. Naravno, dok ne obavimo kompletno istraživanje, ne možemo reći koje su to tačno populacije, jer moramo da istražimo i vitalitet klijavosti sjemena u rasadniku u Žepču, gdje smo, uz pomoć naših kolega, zasadili sjemena lipe iz istraživanih populacija. Morate čekati i po 3 godine da isklijaju ta sjemena, jer je sjeme lipe veoma dormantno. Jedno vrijeme, kuća u Sarajevu, frižider te podrum – bili su zatrpani lipama, tj. granama, sjemenom i listovima, pa pokušajte otprilike zamisliti ovaj projekat. Od drugih projekata, skromno bih se pohvalila, mada je bez njih to sve nemoguće, da sam spojila profesora sa Šumarstva i profesora sa Mašinstva u projekt 3D laboratorija u Kampusu, a profesor Halilović Velid je predložio TK šume za saradnju. Vrijedno tražim donatore plastike i mogu reći da smo prvi koji uvodimo ovu tehnologiju u šumarstvo i lovstvo na Balkanu, i promovisat ću 3D lab na konferencijama u EU. Iščitavam 100-250 godina stare knjige o kurjaku – podvrsti ili vrsti vuka koju danas negiraju i sami bh. istraživači. Kopam po knjigama najstarije univerzitetske biblioteke u Evropi, i skrivenim knjigama biblioteke Britanskog muzeja, čiji skenirani primjerci tamo postoje.
Koliko je naša domovina BiH bogata prirodnim resursima i zašto o tome tako malo znamo i vodimo računa?
– Naša domovina je evropski Amazon i živući laboratorij za naučnike/ce svijeta. Od 100% poznatih vrsta u Evropi, oko ½ njih je samo u Bosni i Hercegovini. Prije nekoliko dana sam razgovarala sa sjajnim njemačkim naučnikom o populaciji našeg šakala, koji je zbog klimatskih promjena migrirao preko Hrvatske i Slovenije, čak do vrha Njemačke. Ponudila sam mu, što je i prihvatio i složio se sa mnom, razlog širenja ove vrste ka sjeveru Evrope od 2012. godine. Radim na pisanju jednog velikog projekta za četiri evropske zemlje, ali mi se sve čini da će moje ime tu biti izostavljeno, jer naša domovina nije potpisala ugovor s tim finansijerom, te naši istraživači/ce često ostanu nespomenuti na svjetskim projektima, samo zato što ministarstva i univerziteti nisu odradili svoj posao. Politika nam upravlja školstvom, a za ljude kao što sam ja, nema mjesta u institucijama BiH. Ne znam na čemu ću moći raditi sada kada dođem u BiH, jer nemamo genetičke laboratorije. Pozitivna sam, ali i realna, mada, opet, dat ću svoj maksimum da završimo pisanje projekta izgradnje Prihvatilišta za divlje zvijeri, mega projekta koji je pokrenuo naš Lovački savez, za koji pišem članke redovito. Urednik, sekretar i predsjednik Saveza lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine su podigli taj list na viši nivo, skupa s profesorom Ballianom, i za posljednji broj ove godine poklanjam im prvu reportažu o bizonima, čime će ovaj list dići rejting i postaviti nove standarde u okruženju. Imamo divljači i šume za ponuditi, ali trebamo znati organizovati turizam i moramo implementirati CITES konvenciju. Za Lovački savez i našu katedru za genetiku borit ću se do kraja, jer to je moja struka i moja obaveza ka društvu. Ipak, mladi u našem društvu su svjesni našeg bogatstva, ali nemaju volje ili moralne podrške da se bore. Istina je da malo vodimo računa, jer nemamo planova i strategija, posebno u ekologiji, nauci i struci, i rješenje je da se uvežemo.
(oslobođenje.ba)