Djeca iz filma
Ovih dana, javnost u regionu, na masovnom planu, zaokupljena je reakcijama (a to se rijetko dešava), na jedno umjetničko djelo. Fim „Dara iz Jasenovca“, izuzetne istorijske i umjetničke snage, izazvao je mnogo emocija i društvenih komentara. Njegova snaga leži u tome što je zasnovan na istorijskim činjenicama, pa ima i dokumentarnu vrijednost, ali više od toga, ispričan je iz dječijeg oka i srca, te je time pobudio duboku empatiju prema stradanju najnevinijih. U ovom filmu vodeće uloge igraju djeca, a velika pažnja koju je film privukao u javnosti, i ponajviše u medijima, ovu djecu stavila je u specifičan položaj, koji ih na određeni način dovodi i u rizike od kojih moraju biti zaštićena, i na koje, kao udruženje koje ima najbolji interes djece i mladih u svojoj misiji, moramo da upozorimo.
U filmskoj umjetnosti nije rijetkost da se, kroz doživljaj djela, poistovjeti ličnost glumca sa ulogom koju dobro i uvjerljivo odigra. Glumci profesionalci se, u svom školovanju, opredjeljenju i radu, uče kako da se nose sa ovom situacijom i na ličnom i emocionalnom planu ali i profesionalno, u kontaktima sa medijima i javnošću, i to je važan dio njihove profesije.
Međutim, kada se u proces stvaranja filma uključuju djeca amateri, njima je potrebno posvetiti posebnu pažnju, jer ih može dovesti u situacije u kojoj su se sada našla djeca koja su nosila uloge u filmu „Dara iz Jasenovca“. Na njihova nježna leđa sada pada i veliki teret projekcije emocija publike, istorijski teret i teret kolektivnih trauma, a gdje su velike emocije – tu su i velike generalizacije, i smanjena sposobnost racionalne obrade sadržaja. U tom smislu, želimo da podsjetimo javnost, a ponajviše medijske profesionalce i političke aktere u društvu, na jednu važnu činjenicu:
Djeca glumci su djeca.
Ova sjajna dječija ekipa, koja je postala dio ove filmske priče po svojoj želji, svojom odvažnošću i uz punu podršku svojih porodica i svoga okruženja, je na prvom mjestu upravo to – dječija ekipa, oni su djeca. Profesionalci koji rade sa djecom imaju obavezu da u svom radu poštuju posebne zahtjeve i da obrate pažnju na posebne uslove za njihovo učešće. Ovi posebni zahtjevi tiču se psihofizičke zaštite djeteta, prava djeteta i posebne podrške koja im je potrebna da bi učestvovali u procesima koji imaju uticaja na njihovu dobrobit i razvoj. Iako su svi ovi uslovi, po našim saznanjima, ispoštovani u profesionalnoj organizaciji stvaranja ovog filma, dosta je teško kontrolisati ih kada djelo ugleda svjetlost dana i postane objekat kojim se manipuliše u javnosti.
Pismenost naših medija o zaštiti prava djeteta nije na ujednačenom nivou, pa se dešava da svjedočimo da neki senzacionalistički mediji iz regiona o tome ne razmišljaju, u trci za svemoćnim klikovima, i pažnjom čitalaca i gledalaca. S tim u vezi apelujemo, podsjećamo i tražimo da se u medijskoj i javnoj obradi ovih sadržaja, posebno poštuju sledeća prava, koja ima svako dijete:
Svako dijete ima pravo da bude zaštićeno od (zlo)upotrebe u političke svrhe.
Izuzetno osjetljiva tema stradanja djece i svih žrtva fašizma, u našem društvu i u našim uslovima, ne može biti pošteđena političkih komentara i manipulacija, i tražimo da se djeca koja su učestvovala u snimanju filma, u obradi ove teme, odvoje od svojih uloga, i da se od njih ne prave nove žrtve, nego da se njihovo učešće slavi iz ugla dječijeg postignuća, kreativnosti i potencijala koje u sebi imaju. Umjesto projektovanog sažaljenja, oni zaslužuju aplauz zato što su željeli da učestvuju u nečemu novom, da uče i da se isprobaju kao glumci, da stvaraju i da se igraju, i bili su odvažni da prema tome krenu, osnaženi i podržani od svojih najbližih.
Svako dijete ima pravo na zaštitu svoje privatnosti.
Velika pažnja koju je privukao film privukla je i one koji žele da imaju koristi od te pažnje. U neetičkoj medijskoj bari to znači i da će se kopati po privatnosti svih učesnika, uključujući i djecu, kako bi se došlo do senzacionalističih sadržaja, a nije rijetko ni da se takvi sadržaji fabrikuju. Podsjećamo da se detalji iz privatnog života djece i njihovih porodica ne smiju objavljivati bez saglasnosti i dopuštenja djeteta i porodice, i da se ne smiju objavljivati na način koji narušava dostojanstvo ili na bilo koji način stoji u sukobu sa njihovim željama, dobrobiti i voljom.
Zaštita najboljeg interesa djeteta je jedan od osnovnih principa Konvencije o pravima djeteta. U ovom slučaju, ukoliko neko ima dilemu oko toga šta je nabolji interes djece, pojasnićemo da je to da oni iz cijelog ovog procesa ne ponesu nikakvu gorčinu, štetu ili negativne posljedice po svoj lični razvoj, nego da ponesu radost učešća u kreativnom umjetničkom procesu, vjeru u svoje snage i talente i povjerenje u zajednicu koja im je bila publika i podrška. Vjerovali ili ne, osjećaj postignuća, ponosa i lične snage, koji imaju djeca koja su učestvovala u ovom filmu, jednak je osjećaju koji imaju djeca koja su dobila gromoglasan aplauz roditelja i nastavnika na školskoj priredbi, jer se radi o istoj vrsti validacije i podrške, otkriću vlastitih snaga, pruženoj prilici i povjerenju, koja je djeci potrebna da zdravo rastu. Sa druge strane, nije u najboljem interesu ove djece tovariiti na njihova nježna leđa istorijski i društveni teret i traume, koje ni sami, kao zreli i odrasli, ne znamo dobro da nosimo.
I na kraju, želimo da iskoristimo priliku da podsjetimo sve roditelje i one koji su u obavezi da brinu o djeci, kao profesionalci ili kao donosioci odluka, da ovo opšte iznenađenje dječijim učešćem i ostvarenjem shvate kao inspiraciju i motivaciju da se djecom više bavimo, jer svako, ali doslovno svako dijete, ima svoje darove, talente i želje, i ako im se obezbijede prilike i uslovi, ako im budemo vjetar u krilima, imaćemo bezbroj ptica koje postavljaju i dosežu sopstvene visine, i donose nama i sebi radost i bolju budućnost, bez obzira da li su to naši budući glumci, zidari, teniserke, učitelji, ljekari ili voćari. U tom procesu, kao društvo, moramo, prije svega, da im dopustimo da budu djeca, da se pobrinemo da su zadovoljene sve njihove potrebe i da uz puno poštovanje njihove ličnosti budemo podrška i primjer, a ne društvo koje o tome ne brine, koje djecu iskorištava i koje djecu boli.
Tekst piše: Aleksandra Štrbac, izvršna direktorica Udruženja Zdravo da ste
U filmskoj umjetnosti nije rijetkost da se, kroz doživljaj djela, poistovjeti ličnost glumca sa ulogom koju dobro i uvjerljivo odigra. Glumci profesionalci se, u svom školovanju, opredjeljenju i radu, uče kako da se nose sa ovom situacijom i na ličnom i emocionalnom planu ali i profesionalno, u kontaktima sa medijima i javnošću, i to je važan dio njihove profesije.
Međutim, kada se u proces stvaranja filma uključuju djeca amateri, njima je potrebno posvetiti posebnu pažnju, jer ih može dovesti u situacije u kojoj su se sada našla djeca koja su nosila uloge u filmu „Dara iz Jasenovca“. Na njihova nježna leđa sada pada i veliki teret projekcije emocija publike, istorijski teret i teret kolektivnih trauma, a gdje su velike emocije – tu su i velike generalizacije, i smanjena sposobnost racionalne obrade sadržaja. U tom smislu, želimo da podsjetimo javnost, a ponajviše medijske profesionalce i političke aktere u društvu, na jednu važnu činjenicu:
Djeca glumci su djeca.
Ova sjajna dječija ekipa, koja je postala dio ove filmske priče po svojoj želji, svojom odvažnošću i uz punu podršku svojih porodica i svoga okruženja, je na prvom mjestu upravo to – dječija ekipa, oni su djeca. Profesionalci koji rade sa djecom imaju obavezu da u svom radu poštuju posebne zahtjeve i da obrate pažnju na posebne uslove za njihovo učešće. Ovi posebni zahtjevi tiču se psihofizičke zaštite djeteta, prava djeteta i posebne podrške koja im je potrebna da bi učestvovali u procesima koji imaju uticaja na njihovu dobrobit i razvoj. Iako su svi ovi uslovi, po našim saznanjima, ispoštovani u profesionalnoj organizaciji stvaranja ovog filma, dosta je teško kontrolisati ih kada djelo ugleda svjetlost dana i postane objekat kojim se manipuliše u javnosti.
Pismenost naših medija o zaštiti prava djeteta nije na ujednačenom nivou, pa se dešava da svjedočimo da neki senzacionalistički mediji iz regiona o tome ne razmišljaju, u trci za svemoćnim klikovima, i pažnjom čitalaca i gledalaca. S tim u vezi apelujemo, podsjećamo i tražimo da se u medijskoj i javnoj obradi ovih sadržaja, posebno poštuju sledeća prava, koja ima svako dijete:
Svako dijete ima pravo da bude zaštićeno od (zlo)upotrebe u političke svrhe.
Izuzetno osjetljiva tema stradanja djece i svih žrtva fašizma, u našem društvu i u našim uslovima, ne može biti pošteđena političkih komentara i manipulacija, i tražimo da se djeca koja su učestvovala u snimanju filma, u obradi ove teme, odvoje od svojih uloga, i da se od njih ne prave nove žrtve, nego da se njihovo učešće slavi iz ugla dječijeg postignuća, kreativnosti i potencijala koje u sebi imaju. Umjesto projektovanog sažaljenja, oni zaslužuju aplauz zato što su željeli da učestvuju u nečemu novom, da uče i da se isprobaju kao glumci, da stvaraju i da se igraju, i bili su odvažni da prema tome krenu, osnaženi i podržani od svojih najbližih.
Svako dijete ima pravo na zaštitu svoje privatnosti.
Velika pažnja koju je privukao film privukla je i one koji žele da imaju koristi od te pažnje. U neetičkoj medijskoj bari to znači i da će se kopati po privatnosti svih učesnika, uključujući i djecu, kako bi se došlo do senzacionalističih sadržaja, a nije rijetko ni da se takvi sadržaji fabrikuju. Podsjećamo da se detalji iz privatnog života djece i njihovih porodica ne smiju objavljivati bez saglasnosti i dopuštenja djeteta i porodice, i da se ne smiju objavljivati na način koji narušava dostojanstvo ili na bilo koji način stoji u sukobu sa njihovim željama, dobrobiti i voljom.
Zaštita najboljeg interesa djeteta je jedan od osnovnih principa Konvencije o pravima djeteta. U ovom slučaju, ukoliko neko ima dilemu oko toga šta je nabolji interes djece, pojasnićemo da je to da oni iz cijelog ovog procesa ne ponesu nikakvu gorčinu, štetu ili negativne posljedice po svoj lični razvoj, nego da ponesu radost učešća u kreativnom umjetničkom procesu, vjeru u svoje snage i talente i povjerenje u zajednicu koja im je bila publika i podrška. Vjerovali ili ne, osjećaj postignuća, ponosa i lične snage, koji imaju djeca koja su učestvovala u ovom filmu, jednak je osjećaju koji imaju djeca koja su dobila gromoglasan aplauz roditelja i nastavnika na školskoj priredbi, jer se radi o istoj vrsti validacije i podrške, otkriću vlastitih snaga, pruženoj prilici i povjerenju, koja je djeci potrebna da zdravo rastu. Sa druge strane, nije u najboljem interesu ove djece tovariiti na njihova nježna leđa istorijski i društveni teret i traume, koje ni sami, kao zreli i odrasli, ne znamo dobro da nosimo.
I na kraju, želimo da iskoristimo priliku da podsjetimo sve roditelje i one koji su u obavezi da brinu o djeci, kao profesionalci ili kao donosioci odluka, da ovo opšte iznenađenje dječijim učešćem i ostvarenjem shvate kao inspiraciju i motivaciju da se djecom više bavimo, jer svako, ali doslovno svako dijete, ima svoje darove, talente i želje, i ako im se obezbijede prilike i uslovi, ako im budemo vjetar u krilima, imaćemo bezbroj ptica koje postavljaju i dosežu sopstvene visine, i donose nama i sebi radost i bolju budućnost, bez obzira da li su to naši budući glumci, zidari, teniserke, učitelji, ljekari ili voćari. U tom procesu, kao društvo, moramo, prije svega, da im dopustimo da budu djeca, da se pobrinemo da su zadovoljene sve njihove potrebe i da uz puno poštovanje njihove ličnosti budemo podrška i primjer, a ne društvo koje o tome ne brine, koje djecu iskorištava i koje djecu boli.
Tekst piše: Aleksandra Štrbac, izvršna direktorica Udruženja Zdravo da ste
