Holanđanin Dustin Giel: Svjetski putnik, sarajevski student i zaljubljenik u našu zemlju

Za razliku od velikog broja mladih ljudi koji žele napustiti Bosnu i Hercegovinu, Holanđanin Dustin Giel planira doseliti u našu zemlju, nakon pozitivnog iskustva koje je stekao prodoveći dio studija u Sarajevu.
Tim povodom razgovarali smo s Dustinom, koji nam je rekao da je od malih nogu fasciniran balkanskim regionom, te da su mu istočna i južna Evropa uvijek bile interesantije nego zapadna.
“Rođen sam i odrastao u Holandiji, odrastao sam uz slike na televiziji koje se odnose na rat i njegove posljedice. Čitao sam knjige i gledao dokumentarce o novijoj istoriji Balkana i specifično o Bosni. U to vrijeme upoznao sam i jednog od svojih najboljih prijatelja Maida Skopljaka koji je kao dijete tokom rata pobjegao iz Bosne i sada sa porodicom boravi u Holandiji”, govori nam Dustin, i dodaje da je s bratom Victorom putovao Balkanom, preispitujući sam sebe da li bi mogao živjeti u gradovima kroz koje je prolazio.
“U posljednjoj sedmici stigli smo u Bosnu i zaprepastila me ova zemlja i Sarajevo. Osjećao sam da bih tu želio živjeti i nastaviti studij. Odlučio sam da započnem i završim master studije u Holandiji i da se nastanim u Sarajevu čim završim. Tokom magisterija ponovo sam putovao s Maidom za Sarajevo i tražili smo i obilazili apartmane širom Sarajeva. Kada sam vidio stan na Grbavici, odlučio sam ga uzeti. Izgledalo je kao lijepo i mirno mjesto s puno zelenila i svega što mi je trebalo u blizini stana. Četiri mjeseca kasnije stigao sam u Sarajevo s malim koferom i četkicom za zube. Upisao sam se na još jedan master studij na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu, ali ispalo je da je papirologija komplikovana i da nije bilo moguće upisati na vrijeme. Stoga sam se odlučio usredotočiti na bosanski jezik u obliku intenzivnih kurseva i raditi kao slobodni novinar za Sarajevo Times,” govori nam Dustin.
Ističe da je Sarajevo potpuno drugačiji od većine gradova u Evropi, prvenstveno zbog svoje interesantne prošlosti. Knjige koje je pročitao o Sarajevu nekako su, kako naglašava “oživjele” kad je stigao ovdje.
“Grad je zadržao dušu i još uvijek se osjeća kao skriveni dragulj u Evropi. Okružen planinama, grad takođe pruža zapanjujući pogled. Sarajevo je glavni grad, ali zbog svoje strukture čini se toplim i kompaktnim mjestom. Kad ste umorni od gradskog života, lako mu možete pobjeći putujući u okolne planine i prirodu. Volio sam živjeti u Sarajevu”, ističe Dustin.
Na pitanje da li postoje specifičnosti života u Bosni i Hercegovini u odnosu na druge zemlje i gradove u kojima je živio, Dustin govori da je teško povuči paralelu jer su sve zemlje različite.
“Živio sam u Sankt Peterburgu u Rusiji, koji je ogroman grad, uvijek pun ljudi i ima, baš kao i Holandija more koje me uvijek privlačilo. U Češkoj sada živim u malom selu koje se zove Olešnice na Moravi i stoga predstavlja ogroman kontrast u odnosu na druga mjesta gdje sam živio. Ali, meni se sviđa, tih je i miran s puno prirode oko sebe. Mislim da je bilo lakše živjeti u Bosni jer veći broj ljudi, barem prema mojim vlastitim iskustvima, bolje govori engleski jezik, a to je olakšalo prilagođavanje. Bosanci su izuzetno gostoljubivi i uvijek su tu da vam pomognu u bilo čemu. Dobar primjer je moj prijatelj Jasmin Begić iz Sarajeva koji mi je pomogao u svemu tokom boravka i učinio da se osjećam vrlo dobrodošlo.Također sam shvatio koliko mi je ugodan bio život u Holandiji u odnosu na bosansku historiju i, u određenoj mjeri, trenutnu ekonomsku i političku situaciju u zemlji”, objašnjava Dustin, te dodaje, da je za njega kao stranca primjetno da Bosanci žive u trenutku, prihvatajući život onakvim kakav jest.
On planira doseliti s porodicom u BiH, u slučaju da uspije naći posao u novinarstvu ili međunarodnim organizacijama, u namjeri da napiše knjigu o našoj zemlji.
“Nedavno sam objavio svoju prvu knjigu o Češkoj i mojim stranim iskustvima. To je u osnovi kombinacija zanimljivih informacija o zemlji, ljudima, tradiciji, svakodnevnom životu i mojim ličnim mislima i iskustvima. Volio bih napisati drugu knjigu u istom stilu o Bosni. Još uvijek imam prilično prijatelja i kontakata u Sarajevu koji su mi već pomogli sa zanimljivim informacijama i imam svoja iskustva.”, rekao je Dustin.
Tvrdi da nije nostalgičan i da je naučio živjeti izvan Holandije ali da mu ipak nedostaju prijatelji i porodica.
“U današnje vrijeme postoje mnoge mogućnosti u pogledu održavanja kontakta, iako to nikada neće zamijeniti fizički kontakt ili sastanak licem u lice. S druge strane, ovdje sada imam porodicu sa suprugom Čehinjom Janom i sinom Jamesom. Nisam sto posto Holanđanin, jer imam velške korijene, pa nikada nisam osjećao tako jake veze s Holandijom i uvijek me više zanimao ostatak svijeta. Možda je to razlog što mi ne nedostaje sama zemlja. Moji roditelji i ujak žive u Francuskoj, tetka u Australiji, djed je živio u Južnoj Africi, a baka se sa sestrom preselila iz Walesa u Holandiju. Stoga sam odrastao sa željom da istražujem svijet. Već od malih nogu imao sam misao da ću živjeti u inostranstvu”, rekao nam je Dustin.
(klix.ba)