Dubioza Kolektiv je bosanskohercegovački muzički sastav. Njihova muzika je mješavina punka, reggaea, duba, ska i rocka, a ono što ih posebno karakteriše je da kroz svoj muzički izražaj šalju jake političke poruke gledane iz ugla običnog čovjeka.
Slušalac njihovih tekstova / pjesama, prvo što uočava je slika parodije na život građana Bosne i Hercegovine, dešavanja među političarima, ali i posljedice njihovog odnosa na „običnog građanina“.
Skoro je objavljena pjesma Space song, kao i spot na istu, i gle čuda:
Ne morate biti poznavalac engleskog jezika, dovoljno je da uz pjesmu gledate scene iz spota koje prikazuju: Naučna dostignuća – tamo negdje, naše kopiranje / plagijatsvo, put u nepoznato / odlazak u svemir;
Gledaocu (slušaocu) Space song-a, daje se za pravo, da shvati na svoj svojstveni način bosanskohercegovačkog građanina: bolje je, samo neka je sa zapada / inostranstva; želim i ja isto, pa ću na sve načine pokušavati da i ja okusim taj zapad / inostranstvo, bez obzira na posljedice; euforija pred odlazak / nema veze koga i kako ostavljamo; put u neizvjesnost – da li će se naša vizija o „boljem“, drugačijem po nas dobro i ostvariti; pucanje šatla – daje sliku razočarenja na očekivano, a prizemljivanje i pad na zemlju, vraćanje na „staro“.
Da li je naša prva vizija, tamo je bolje, lako do zarade, razmišljanje u kontekstu: neka mi zavide, vrijedna odlaska iz naše zemlje i pretvaranja u čovjeka koji ima samo dva odijela u svome ormaru: odjelo za spavanje / pidžamu i radno odijelo.
Promijeni nas u mnogo načina, čak i onda, da se u vrijeme „ferija“ i dolaska u Bosnu i Hercegovinu, ne možemo sjetiti kako se nešto izgovara i kaže, i jedino što nam se tada u očima vidi, jesu „ojri“, a onima koje smo ostavili, donesemo čokoladu i deterdžent (čitaj: proizvode dodžaba na zapadu), a ne daj Bože, ostavimo koji „ojrić“, da se svojti nađe.
Ko voli neka izvoli!
-Slobodanka Stevanović-