Sud u Hrvatskoj odlučio da gay par smije udomiti dijete

Nakon odbijanja na nekoliko instanci, Ivo i Mladen konačno dočekali pravdu

Istospolni bračni par Ivo Šegota i Mladen Kožić imaju pravo biti udomitelji djece, a nadležno Ministarstvo demografije, koje im je prošle godine odbilo zahtjev za obavljanje udomiteljstva, u roku od 60 dana treba donijeti novu odluku, ovaj put utemeljenu na domaćem i međunarodnom zakonodavstvu. Proizlazi to iz jučerašnje odluke Upravnog suda u Zagrebu, koji je poništio dosadašnja rješenja, odnosno odbijenice nadležnog centra za socijalnu skrb i resornog Ministarstva.
Slikovni rezultat za sud odlucio da gej par moze udomiti dijete

Obvezujuća odluka

– Odluka suda je obligatorna i žalba nije dopuštena, tako da je ova presuda konačna. Pisano obrazloženje još nije stiglo, no, kako je rečeno tijekom objave, sud je prihvatio našu argumentaciju iz tužbe, temeljenu na hrvatskim propisima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te je naložio nadležnima donošenje nove odluke u skladu s presudom. Vjerujemo da će nadležni poštovati sudsku odluku – ističe odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja zastupa Ivu Šegotu i Mladena Kožića.
– Presretni smo. Kako smo rekli i sutkinji, ovo je božićni poklon kakvom se nismo usudili nadati – rekao nam je Šegota.
Sa svojim partnerom Mladenom Kožićem među prvima je, odmah nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu, 2015. godine sklopio životno partnerstvo. Želja da im se obitelj proširi i da imaju djecu kod njih je postojala i prije.
– Dugo smo željeli biti roditelji. Stoga smo, ubrzo nakon vjenčanja, podnijeli zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb da postanemo potencijalni posvojitelji, no odmah smo odbijeni, zbog čega smo također pokrenuli sudski postupak na Upravnom sudu, koji još traje – priča Šegota.
Nisu se dali obeshrabriti te su počeli razmatrati i druge opcije, poput udomljavanja.
– Puno smo o tome razmišljali. Svjesni smo da je to privremena, a ne trajna skrb o djeci i da udomitelji nisu posvojitelji, no zaključili smo da bi i ta opcija bila ostvarenje naših snova – nastavlja.
Sa životnim partnerom Mladenom Kožićem prijavio se na ljeto 2017. godine u nadležnu podružnicu Centra za socijalnu skrb Zagreb.

Žele više djece

– Jako su nas lijepo i srdačno primili, osobito psihologinja i socijalna radnica, koje su bile posebno sretne kad smo najavili da smo zainteresirani za udomljavanje dvoje ili troje djece, jer u Zagrebu kronično nedostaje udomiteljskih obitelji, osobito onih s uvjetima i željom za udomljavanje više djece, zbog čega su centri prisiljeni razdvajati biološku braću i sestre – priča Šegota.
Obojica su prošli cijeli postupak psihološke procjene, tijekom kojih su rješavali testove roditeljskih vještina, obavljali razgovore tijekom kojih su razmatrani njihovi motivi za bavljenje udomiteljstvom, a izrađena im je i socijalna anamneza kako bi se ustanovila podrška obitelji i okoline.
– Sve smo u potpunosti zadovoljili, dobili smo pozitivno mišljenje, svi su bili nekako sretni što se ovo događa. Međutim, od jednog trena više nam se iz centra nisu javljali. Nakon pozitivnog mišljenja, trebali smo krenuti na obaveznu edukaciju za udomitelje, nakon čega je trebalo slijediti dobivanje licence za obavljanje udomiteljstva. Odjednom više nismo mogli dobiti nikakve odgovore, a onda su nas početkom prosinca 2017. obavijestili pisanim putem da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje dozvole jer smo u životnom partnerstvu – priča Šegota.
Jako su se razočarali, kaže, jer su se nakon prvih reakcija ponadali da će sve biti u redu. Uostalom, Zakon o životnom partnerstvu jasno navodi da su životni partneri u svemu izjednačeni s heteroseksualnim bračnim partnerima. Kako su donositelji Zakona često isticali, jedino pravo koje im se može osporavati jest zajedničko posvojenje djece – no ne i udomiteljstvo, koje je profesija i koje ne podrazumijeva trajnu skrb o djeci.
– Odmah smo se žalili Ministarstvu na rješenje Centra, ali ono je odbilo našu žalbu. Nismo imali druge opcije nego pokrenuti sudski postupak – priča.

Pozitivno mišljenje

Njihova odvjetnica Bezbradica Jelavić tužbu je napisala u srpnju 2018. U njoj je istaknula kako je nadležni Centar započeo postupak stručne procjene Šegote i Kožića sukladno Zakonu o udomiteljstvu, no unatoč tome što je četiri mjeseca provodio postupak, Centar je na kraju odbacio njihov zahtjev “zbog nedostatka zakonskih pretpostavki”.
“Takav nagli zaokret u postupanju daje povoda za zaključak da se radilo o nekakvoj uputi o drugačijem postupanju. S obzirom na naglost prestanka provođenja već započetog postupka, iako tužitelji udovoljavaju svim zakonskim uvjetima, očito je da je postupanje CZSS-a prema podnositeljima bilo diskriminatorno zbog njihove spolne orijentacije”, stoji u tužbi, u kojoj se nadalje upozorava da je pravo tužitelja na jednakost pred zakonom, na jednakost u postupanju te na obiteljski život uz zabranu diskriminacije zajamčeno ne samo nacionalnim propisima nego i Ustavom te međunarodnim ugovorima, poput Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
“Tužitelji navode kako imaju saznanja da je CZSS u još jednom slučaju životnih partnera naglo prekinuo postupak, a radi se o slučaju gdje je par bio u daljnjoj fazi procjene, što ukazuje da se radi o općoj diskriminaciji istospolnih parova”, zaključuje se u tužbi, u kojoj se navodi i nekoliko presuda Europskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, a u kojima je odlučeno u korist istospolnih parova.
Također su u tužbi upozorili da jedini fokus struke vezano za udomiteljstvo treba biti interes i dobrobit djece, a ne spolna orijentacija udomitelja, osobito s obzirom na činjenicu da je potreba za udomiteljima izuzetno velika.
“Dakle, CZSS Zagreb je odbacivanjem zahtjeva za obavljanje udomiteljstva povrijedio ne samo temeljna ljudska prava podnositelja zahtjeva nego i pravo nekog djeteta ili više djece na kvalitetan smještaj i skrb, a koje bi dobili u stabilnoj obitelji”, što ona koju su zasnovali Šegota i Kožić svakako jest, kako je zaključio i stručni tim Centra prije odbacivanja zahtjeva.
– Sud je u potpunosti prihvatio argumentaciju iz tužbe – ističe odvjetnica Bezbradica Jelavić.
Šegota i Kožić vjeruju da će nadležno ministarstvo te tim za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb u što kraćem roku postupiti prema odluci Upravnog suda. Budući da je presuda tek objavljena te se još čeka pismeno obrazloženje, u resornom Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike s njom nisu upoznati te je danas nisu mogli komentirati niti najaviti što će po njoj poduzimati.
– Strpljivo smo čekali i dočekali ovakvu presudu. Uzbuđeni smo jer vjerujemo da ćemo u idućih nekoliko mjeseci steći licencu i nakon toga da će u našu obitelj stići dijete. Ili više djece – kaže Šegota.

Pravo djeteta

Posebno ističe kako će tu odluku donositi isključivo struka jer, naglašava, nemaju udomitelji pravo na dijete, nego dijete ima pravo na obitelj.
– Nadamo se da će baš naša obitelj biti ona prava za neko konkretno dijete – kaže. Kožić pak dodaje kako je dobro da je ovo pitanje vraćeno struci na odlučivanje jer pitanje prava djeteta ne smije biti tema dnevnopolitičkih razmirica.
– Vladajući su i prilikom donošenja novog Zakona o udomiteljstvu ponavljali da ne žele izrijekom omogućiti životnim partnerima da se bave udomiteljstvom jer se to kosi s njihovim svjetonazorom, ali su istodobno isticali da će, ako sud presudi drugačije, poštovati odluku suda. Sad im je sud dao mogućnost da više ne budu Grinch i da budu Djed Božićnjak djeci koja nemaju obitelj. Jer pravo je svakog djeteta da odrasta u obitelji, a ne u sirotištu – zaključuje Kožić.
Preuzeto sa:http://lgbti.ba/