Vedran Zubić je prosvjetni radnik koji nastoji djeci i odraslima često dosadno i monotono gradivo približiti interesantnim pristupom te inovativnim i nerijetko interaktivnim predavanjima. S ovim nadasve zanimljivim predavačem dotakli smo se vrlo ozbiljnih tema o obrazovnom sistemu u BiH.
Kada je počeo raditi, govori nam da je uvidio potrebu da djeci govori zanimljivije stvari i da aktuelna dešavanja poveže s nastavnim gradivom. Ističe da je možda njegova sreća što predaje geografiju, koja je ujedno i prirodno i društvena nauka, tako da kroz nju može izraziti svoju kreativnost.
Vedran Zubić (Foto: D. S./Klix.ba)
“Prijem kod učenika je zadovoljavajući, vidim da su djeca sretna, opuštena i da ne eskiviraju časove. Posebno sada kada su stigle nove tehnologije, pa djeca uče preko YouTubea i drugih servisa i sve manje su bazirana na knjigu. Da ne bude zabune, ja sam veliki ljubitelj knjige, ali mislim da djecu nikada više nećemo vratiti knjizi u onom omjeru u kojem ih je čitala moja generacija. Kada djeci objasnite neku stvar pomoću neke nove tehnologije ili kroz neki aktuelni primjer, to daje rezultate i djeca to lakše prihvataju. Dakle, iz zabave, aktuelnosti i edukacije nastaje znanost”, priča nam na početku Vedran Zubić.
On pojašnjava da je dobra stvar to što postoji slobodan prostor u nastavnim planovima i programima za obradu lekcija po nastavnikovoj ili učeničkoj želji i volji, ali ističe da je svaku nastavnu jedinicu moguće obraditi na zanimljiv način.
“Ukoliko djeca znaju da se utakmica Liverpoola i Evertona zove Merseyside derbi, ona će povezati da tim dijelom Engleske protiče rijeka Mersey. Ja moram biti upućen u trgovinski rat Kine i SAD-a kako bih nešto povezao. Znate, to nije jednostavan zadatak za jednog nastavnika. Uvijek mora biti u koraku s dešavanjima. U tom smislu, udžbenici su pomalo i zastarjela forma, ne mogu biti aktuelni, tako da sam uvjeren da će oni biti prevaziđeni u dogledno vrijeme. Informacija će ostati, ali će se promijeniti medij iz kojeg će se usvajati”, dodao je.
Ocjena nije mjerilo znanja
Zubić priča kako nastavne planove i programe nije poželjno iz temelja mijenjati, već da je nužno promijeniti ishode i ciljeve učenja. Stava je da se u potpunosti kvalitet zamijenio kvantitetom, što je dovelo do loše primjenjivosti nastavnog ishoda. Ističe da imamo recitativno, taksativno učenje bez ikakvog razumijevanja te da puno stvari djeca uče, a malo šta znaju.
Vedran Zubić (Foto: D. S./Klix.ba)
“Finska je najbolji obrazovni sistem na svijetu s razlogom. Oni znaju šta je njihovo osnovno prirodno blago i šta generacijama eksploatiraju. To je uglavnom šumski kapacitet. Finci imaju disciplinarne elemente učenja botanike, hidrologije, meteorologije da bi eksploatirali svoj prostor. Često se kod nas kaže da obrazovni sistem nije prilagođen tržištu rada. Samo u BiH se školuje kadar bez ikakve privredne baze. Ovdje se uče IT i strani jezici kako bismo se ‘proturili’ na stranom tržištu. Ispada da naši poreski obveznici finansiraju kadar za tržište Njemačke. To je nebuloza, a nje nema u Finskoj”, kategoričan je on.
“Priču o prodaji diploma koja je sveprisutna u zadnje vrijeme čuju i djeca. Zatim se sama zapitaju šta im znači diploma ili ocjene kada školu mogu kupiti. Kada nemate motiv – ne želite biti aktivni. Kada znate da će vas sudija zakinuti na nekoj utakmici – ne želite da igrate. Ista stvar se dešava i s našim učenicima. Kada ih pustite na pravo tržište rada, ona znaju biti zaista uspješna. Međutim, ovo što se dešava u BiH nije realno tržište rada. U sistemu gdje je država najbolji poslodavac prestaje tržište rada. Suštinski, ja sam za kapitalizam, ali za kapitalizam u smislu razvoja ekonomije, dok sam protiv kapitalizma u smislu izrabljivanja radnika”, pojasnio je.
On je također podvukao kako ocjena nikada nije bila niti će biti mjerilo znanja, već je samo numerus trenutnog znanja i adekvatnosti trenutnog rada. Ocjena je, kako kaže, samo puka aritmetika i već prevaziđena kategorija.
Nastavnici moraju biti i misionari
S obzirom na to da slovi kao jedan od najzabavnijih nastavnika u BiH, Vedran Zubić nam govori kako je bilo izuzetno teško zadržati s jedne strane autoritet, a s druge biti zabavan djeci. Ipak, zaključak je da se autoritet u učionici stječe isključivo znanjem.
“Svaki prosvjetni radnik bi trebao biti i misionar. S druge strane, plaćeni smo novcem poreskih obveznika i dužan sam biti profesor non-stop. Volio bih vratiti školu i obrazovanje ne samo djeci, već svima. Ja u okviru ZEZ-a, performativne nastave koju izvodim u fiskulturnoj sali škole u kojoj radim, nastojim u formi pozorišne predstave približiti prisutnima gradivo. Ja volim naučno-obrazovni rad, to me ispunjava. Dajte da ljudima vratimo stvarno znanje, dajte da u medijima imamo naučni program. Sada je, nažalost reality era”, istakao je.
Vedran Zubić (Foto: D. S./Klix.ba)
On podvlači i to da je moguće svaki predmet učiniti zanimljivim te naglašava kako ne postoji kategorija “lakših” i “težih” predmeta. Iz njegove vizure, svaki predmet je moguće savladati samo ako se djece oslobode fobije i ako im nastavnici što zabavnije predoče gradivo.
“Mnoga djeca se plaše matematike, a ona može biti tako zabavna, krenuvši od aritmetike do geometrije, da je to nepojmljivo. Nas su od malena plašili brojevima i matematikom, tu leži problem. Ja se sjećam svog profesora fizike, koja mi je bila najdraži predmet upravo zbog njega iako je uvijek slovila za nešto što je smorno. Nije isto sve učiti, iz nekih predmeta se lakše može dobiti ocjena, ali ne vidim prepreku da, naprimjer, i matematika bude zabavna”, završava priču Vedran Zubić.
Na samom kraju našeg razgovora, on govori kako mu je u planu započeti s izvođenjem multidisciplinarnih predavanja zajedno sa svojim kolegama nastavnicima. Tačnije, govori kako mu ja namjera da u okviru ZEZ-a u jedan nastavni čas uključi više nastavnika iz različitih oblasti i da tako djeca simultano usvajaju lekcije iz različitih predmeta.
Preuzeto sa: https://www.klix.ba/
