Pelka Jovičić daje primjer i motivaciju mladima kako da u isto vrijeme budu uspješni studenti, aktivni i solidarni građani te da spoje ugodno s korisnim i obilaze svijet.
Za početak, možeš li nam reći nešto o sebi ?
Zovem se Pelka Jovičić, imam 23 godine i dolazim iz Tuzle. S ponosom mogu reći da sam studentica Specijalne edukacije i rehabilitacije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Dugi niz godina sam volonterka i aktivistica u različitim nevladinim organizacijama koje se ponajviše bave zaštitom ljudskih i dječijih prava. Mogu reći da sam bila učesnica, organizatorica, koordinatorica različitih projekata, seminara, edukacija pomoću kojih sam razvila različite vještine. Pored mog volonterskog i aktivističkog duha, jedno vrijeme sam se bavila glumom, te sam bila u različitim horovima, te spojila umjetnost i korisne teme za lokalnu zajednicu i riješavanje različite problematike unnutar nje. Radila sam i radim na različitim projektima koji su povezani s djecom, socijalnom inkluzijom i zaštitom ljudskih prava.
Uspješna si studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta a ujedno i aktivistica u raznim udruženjima, kako uklapaš sve obaveze unutar i izvan Fakulteta ?
. Naravno da je ponekad teško, ali od malena sam navikla organizovati svoje vrijeme i stići sve na vrijeme. Nekad nešto i „trpim“ ali ne dozvolim da to prelazi u krajnost misleći na fakultet ili neka funkcija u određenoj organizaciji. Najvažnije od svega je znati reći sebi kada je vrijeme za odmor, pauzu, ne zauzimati se za nešto što se ne može stići jer tada dolazi do sagorijevanja i nažalost čest bude negativan ishod. Treba biti iskren i prema sebi i prema drugima jer nas tada svi više cijene i kvalitetnije se stvari odrade. Nekako sam spojila ljubav, ugodno i korisno. Fakultet mi je prioritet, ali koristim svoje znanje i izvan njega, pomognem sama sebi, a naravno imam i krug ljudi koji su tu uvijek za mene da priskoče u pomoć.
Šta je to što te najviše motiviše u tvom uspjehu i aktivizmu ?
Moja ljubav prema djeci prvenstveno, te borba za sebe i ljude kojima pomažem razviti svoje potencijale i vještine da budu što samostalniji i da se sutra bore sami za sebe i svoju zajednicu. Zašto sebe prvo spomenuh? Odgovor je da ne možemo pomoći nikome ako mi sami nismo jaki, stabilni i vođeni pravim putem. Volontiranjem, aktivizmom i borbom sam dobila dosta toga, nešto što me ispunjava svakim danom, nešto što se prepozna od pravih ljudi i uvijek se isplati. Volim akciju, pozitivne energije, dobar tim. Svjesna sam da bez toga svega što sam i radila i radim ne bih bila ovakva osoba. Svaki novi korak je uspjeh, a svaki novi uspjeh me motiviše da dođem do konačnog cilja. Da priča ne bude nerealna, ništa ne dolazi preko noći i sa lakoćom, ali bitno je ne odustanemo od svojih snova i cilja.
Nedavno si učestvovala na Joint Staff Training događaju koji je organizovan unutar Erasmus+KA201 Strategic Partnership for školsko obrazovanje „First steps“, možeš li nam reći nešto o tom iskustvu i prilikama koje se pružaju?
Prilike su uvijek tu, samo ih treba iskoristiti. Studijska posjeta u Budimpešti mi je dosta značila jer smo obišli dosta vrtića, edukovali se o adaptaciji djece na vrtić, uvidjeli pozitivnu praksu u Evropi. Želim ovm prilikom reći da sam nekim ljudima mnogo zahvalna jer su prepoznali moj potencijal i pružili priliku za napredovanje i edukovati u mom polju zanimanja. Sve je to plod rada, truda i ne odustajanja, uvijek to neko prepozna i u to sam se uvjerila. Dobila sam poziv na još studijskih posjeta od koji je jedna u Sofiji, Bugarska gdje ću također biti na edukacijama i dodatno napredovati i razvijati svoje potencijale. Putoanja su pored djece moja velika ljubav, opet se spoji ugodno s korisnim.
Koji su tvoji planovi i očekivanja povodom tvog aktivizma, planiraš li u budućnosti nastaviti sa time kao nekom sporednom aktivnošću ?
Aktivizam će uvijek biti dio mene i mog života. Aktivistički duh ili imamo ili nemamo. Uvijek će jedan dio mene biti u tome i nastavit ću raditi na sebi i biti najbolja verzija sebe. U budućnosti želim biti osoba kao i sada, naravno napredovati i učiti, ali obzirom da ne smatram da već ne radim, želim samo nastaviti ovim putem jer znam da je pravi i da mi može samo dobro donijeti. Moje želje i ambicije su jasne, želim raditi ono što najviše volim i motivisati i druge da budu najbolja verzija sebe u svom polju interesovanja jer tada možemo stvoriti sigurnu okolinu za sve. Svako svoj posao ako prihvati odogovrno i sa ljubavi, uspjeh je zagarantovan.
Pored tvog članstva u Organizacijama koje su usko povezane sa tvojom strukom, uključena si i u razne aktivnosti izvan svoje struke da li ti to predstavlja dodatni napor ili je to motivacija ?
Moj aktivizam je počeo još mnogo ranije nego sam upisala fakultet, iskusila sam se u skoro svim organizacijama, u pojedinim sam ostala, neke sam zaobišla jer nisu moja sfera interesovanja, ali sam uvijek tu da uskočim ako nekome od mojih prijatelja i partnera zatreba. Kao što sam već spomenula, nije lako, ali meni to predstavlja motivaciju, sve što je izazovno i novo, želim probati jer nemam šta izgubiti jer svakako ostanem tamo gdje osjećam da pripadam. Svoju buduću struku mogu povezati sa dosta aktivizma, te mi je nekako, barem u mojoj glavi povezano ili ima nekih sličnosti.
Za kraj da uputiš neke poruke mladim kolegama i vršnjacima kako da uspješno održe sklad i ravnotežu u svom privatnom, obrazovnom, aktivističkom i poslovnom životu ?
Prvo bih poručila da ne budu pasivni i samo posmatrači. Posmatranje je bitno, ali šutnja na određene stvari ne. Razumijem da nema svako aktivistički duh, ali neka stvari posmatraju kritički, izjasne svoje mišljenje, daju ideju, možda neko u pozadini zna kako i na koji način pokuša ublažiti problem ili riješiti, napraviti super stvar. Sve se može uskladiti ako se dovoljno želi. Izgovore u „ ja studiram“ ne prihvatam kao značajne jer iskrenost je nešto što cijenim, ne moramo svi sve znati, ai svako neka da pomalo od sebe i uspjeh je zagarantovan. Preispitati sebe, dati sve od sebe i znati šta tačno želimo. Znam dosta mladih ljudi koji znaju i mogu uskladiti sve i mnogo su uspješni. Samo se pokrenite i da BiH jednog dana bude jaka zemlja sa dosta pozitivnih primjera jer mladi to mogu, zaista.
Prilike za mlade se svakodnevno ukazuju. Razne nevladine organizacije pružaju prilike mladim ljudima da iskažu svoje znanje i sposobnosti a ujedno ih i usavrše kako u Bosni i Hercegovini tako i izvan nje. Pelka je iskoristila jednu takvu priliku a mnogo drugih prilika ju očekuje. Kao i sve vas, zbog toga ostanite aktivni i aktivno nas pratite da ih ne propustite.
Intervju radila Minela Dohranović
