Tomas Karlajl je napisao: “Čovjek slabe voljeide i naprijed i nazad, ne napredujući čak ni na najravnijem putu, dok osoba snažne volje čvrsto ide naprijed bez obzira na to koliko je težak put kojim ide’’. Ljudska bića, vi i ja, jesmo bića koja su orijentirana ka ciljevima. Oni nas pokreću, pokreću svrhe koje želimo ostvariti kao i određeni društveni status. Naš mentalni sklop je stvoren da bi napredovao i uspješno ostvarivaocilj za ciljem, i to tako da u stvari nikada ni ne postanemo sretniu pravom smislu te riječi, sve dok se ne približimo ka tome da ostvarimo i zaista ostvarimo nešto što je vrlo značajno za nas. Za njega vjerujemo da je ostvario svoj cilj. Almir Badnjević iz Bosanske Krupe prvi je bosanskohercegovački doktor nauka iz oblasti bioinžinjeringa
Badnjević trenutno obnaša dužnost direktora jedne od najopremljenijih evropskih laboratorija za testiranje i inspekciju medicinskih uređaja, Verlab d.o.o. Sarajevo. Vodeći je urednik jedinstvene svjetske knjige pod nazivom: “Inspection of Medical Devices – for regulatory purposes”, publikovane od strane renomirane svjetske izdavačke kuće, Springer Nature.
U akademskom svijetu, radi kao univerzitetski profesor na Fakultetu za inžinjering i prirodne nauke Međunarodnog Burch Univerziteta i na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u oblastima opće elektronike, biomedicinskog inžinjeringa i ekspertnih sistema. Također, radi i kao saradnik pri Warwick Univerzitetu (Velika Britanija). Pokretač je i predsjednik Društva za medicinski i biološki inžinjering u BiH, koje je predstavnik BiH u IFMBE (International Federation for Medical and Biological Engineering) i EAMBES (European Alliance for Medical and Biological Engineering and Science). Pokretač i predsjednik IEEE/IFMBE Međunarodne konferencije o medicinskom i biološkom inžinjeringu (CMBEBIH) koja okuplja preko 700 učesnika iz 40 zemalja svijeta. Član uprave IEEE tehničkog komiteta za kardiopulmonalne sisteme, član uprave IFMBE divizije za klinički inžinjering, vijećnik za regulatorna pitanja pri EAMBES, član uprave ESEM (EU organization for Educating Students in Engineering and Medicine), član tehničkog komiteta BAS/TC 25 – Tehnologija zaštite zdravlja pri Institutu za standardizaciju BiH. Autor ili koautor preko 70 publikacija. Prepoznat je kao IEEE senior član. Dobitnik nagrade najbolji članak i istraživanje iz oblasti kliničkog inžinjeringa na svijetu u 2018. godini.
Kako definišete svoj uspjeh?
Naime, uspjeh se može klasificirati po različitim kriterijima u ovisnosti od ciljeva koje svako sebi postavi. Naprimjer, lično sam zadovoljan dosadašnjim međunarodnim biznis i akademskim uspjehom, ali s druge strane nisam zadovoljan činjenicom da jako malo vremena posvećujem formi svoga tijela, što smatram ličnim neuspjehom. Naime, zbog svih drugih obaveza, ne pronalazim vremena za sportske aktivnosti, koje su mi nekada bile u vrhu prioriteta. Međutim, moj životni cilj, te ako Bog da i najveći uspjeh za mene lično će biti da svoju djecu ispravno odgojimo i izvedemo na pravi put.
Kada ste prvi put znali da želite raditi to u čemu ste danas jedan od vodećih?
Kako me je pored elektrotehnike uvijek privlačila i medicina, za vrijeme Master studija na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, dok sam slušao predmet Biomedicinski signali i sistemi, shvatio sam da je to nešto što želim raditi. Dodatno su mi taj izbor potvrdila i svjetska istraživanja koja su tada ovu profesiju stavljala na poziciju broj 1, s aspekta najboljih poslova. Međutim, postoje različite teorije koje kažu da kada dostignete maksimum u nekom poslu, trebate se povući s te pozicije. Isto tako postoje trendovi koji ukazuju da uspješan čovjek svakih otprilike sedam godina treba da u potpunosti promijeni branšu. Pa ko zna šta će se desiti u skoroj budućnosti.
Koliko je rada i truda uloženo tokom ovih godina?
Mislim da vam najprecizniji odgovor na ovo pitanje može dati moja supruga i moji prijatelji. (smijeh)
Naime, zbog složenosti situacije u našoj državi, te predstavljanja lažnih vrijednosti, ja sam odmah na početku karijere odlučio da mi referentne tačke budu osobe koji su lideri na međunarodnom nivou. Iz tog razloga nikada nisam mjerio vrijeme, nego sam radio koliko je god potrebno da dostignem postavljene ciljeve, ne gledajući da li je to dan ili noć, vikend ili praznik.
Koliko je ova grana nauke kojom se Vi bavite zastupljena u BiH ?
Mi smo počeli oblast biomedicinskog inžinjeringa u Bosni i Hercegovini da razvijamo u 2014. godini. Do tada ova oblast nije bila razvijena. Od tada, pa do danas je preko 300 ljudi zaposleno u ovoj oblasti na različitim projektima i kompanijama, dobijeno je na desetine evropskih projekata, ljudi iz BiH su postali članovi najviših međunarodnih komiteta, istraživači iz BiH objavljuju članke iz ove oblasti u najprestižnijim časopisima, pišu međunarodne standarde, itd. Ono što trenutno ima potencijal jeste neka proizvodnja i razvoj. Volio bi da se neko ovom oblašću počne baviti na malo višem nivou.
Kako bi sebe opisali kao naučnika, a kako kao čovjeka nakon posla?
Kako sam ja osoba koja pola radnog vremena provodi u realnom biznis sektoru, a pola radnog vremena u akademskom svijetu, vrlo oprezno bi sebi dodavao naziv naučnika. Postoji veliki broj ljudi koji su život posvetili nauci i samo se s tim bave. Nažalost, u BiH možemo na prste jedne ruke nabrojati ljude koji su zaista naučnici. Akademska zajednica BiH je puna ljudi za koje se uopće ne bi nikad ni znalo, da žive i rade u bilo kojem drugom okruženju. Nikada ne bi završili na Univerzitetu, a kamoli bili redovni profesori. Srećom, postoji veliki broj baza gdje je sada svakoga vrlo lako provjeriti i vidjeti gdje se on zaista nalazi na međunarodnom nivou. Do sada su profesori mogli pričati bajke naivnim studentima kako bi svijet stao da njih nije bilo. A realno niko osim uže i šire porodice nikad nije ni čuo ni vidio tog profesora. Zato su mnogi svoj autoritet gradili na obaranju studenata postavljajući im pitanja na koja ni oni nemaju odgovore. Ovo najbolje potvrđuje i činjenica da je najbolji plasman nekog našeg Univerziteta 1600. mjesto. Zato svako ko radi i djeluje u akademskom svijetu BiH treba dobro da razmisli prije nego što sebe nazove naučnikom.
Ostvarili ste velike rezultate. Koliko su Vam najbliži podrška?
Iza svakog mog uspjeha stoje dvije žene. Jedna je moja mama, a druga moja supruga. Bez njihovih savjeta, mudrosti, razumijevanja i podrške ništa ovo ne bih bilo moguće. Međutim, nadam se da sam i ja opravdao sve to.
Dolazite iz malog grada sa sjeverozapada BiH. Da li je taj grad prepoznao Vaš rad?
Volim reći da dolazim iz najljepšeg malog grada na svijetu, Bosanske Krupe. Kroz historiju taj grad i moji preci, Badnjevići, imaju jednu vrlo dugu i pozitivnu historiju, još od doba kada su isti bili age, kapetani i begovi, pa sve do danas. Opšte je poznato da vam uspjeh najteže prizna i prepozna sredina iz koje dolazite. Rekao sam sebi da sam nešto postigao u životu, kada sam prošle godine dobio plaketu 17. septembar, kao najviše priznanje općine Bosanska Krupa za svoj dosadašnji rad. Za mene lično pored svih svjetskih nagrada koje sam primio, ovo je najdraže.
Da li Vas je ikada privlačilo nešto drugo u životu osim toga da se bavite biomedicinskim inžinjeringom?
Naravno da jeste. Sama činjenica da s jedne strane radim kao direktor kompanije, s druge kao profesor, s treće kao neko ko piše standarde itd., pokazuje da mi sama oblast biomedicinskog inžinjeringa nije jedina. Sutra se vidim i u potpuno drugim branšama, pred nekim novim izazovima.
Kakav je pogled na budućnost ove grane nauke u BiH?
Budućnost biomedicinskog inžinjeringa u cijelom svijetu je sigurno blistava. Nemoguće je danas riješiti bilo koji kompleksniji problem u medicini bez prisustva inžinjera. Susreće te se s jako komplikovanim tehnologijama, prisustvom velikih podataka i sličnog. Trend je sve veći uvođenja i vještačke inteligencije u dijagnostiku i donošenja odluka u medicini. Naša grupa je prije nekoliko mjeseci objavila jedan rad u Nature SR časopisu o primjeni neuronskih mreža za dijagnostiku astme i hronične obstruktivne plućne bolesti. To je sigurno budućnost!
Izvor: hoću.ba
