Bosna i Hercegovina je bogatija za još jednu zlatnu doktoricu, Anidu Šehić koja je svoje akademsko obrazovanje završila na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Anida je tokom studija ostvarila mnogobrojne uspjehe i nagrade, a najznačajnije su: Nagrada Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport za najbolji ostvareni prosjek u akademskoj 2018/19 godini, Nagrada Dekana za najbolji ostvareni uspjeh za akademsku 2019/20. godinu. Anida je sa posljednim ispitom u maju ove godine, završila svoje obrazovanje i kao najbolja studentica u generaciji, sa najboljim prosjekom tokom svih šest godina studiranja.
U razgovoru za Tuzlanski.ba, Anida otkriva kakav je osjećaj završiti fakultet, a pri tome kao najbolja od najboljih.
“Emocije su izmiješane, zaista. Ali svakako da osjećaj sreće prednjači. Završila sam jednu etapu u svom životu, mogla bih kazati uspješno i onako kako sam i zamišljala. Tako da i osjećaj nekog ponosa na samu sebe se izdvaja u tom spektru emocija.”
Za Anidu, medicina nije bila prvobitni izbor, kao mala maštala je o tome da postane astronaut, željela je istraživati svemir, ali vremenom je odlučila da ipak želi postati doktorica.
“Imala sam afinitet prema genetici i naukama kojima je predmet izučavanja nanosvijet. I još jedna domena koja u našim krajevima nije razvijena, a to je izučavanje svemira, kvantne fizike.nešto po modelu američke NASA-e ili švicarskog CERN-a. Mislim da nisam porgiješila, medicina i ja postale „najbolje prijateljice“.
Koliko se Anida zbližila sa medicinom govore njeni uspjesi i njeno zvanje doktorice. Medicina kao nauka ima širok spektar oblasti i specijalizacija, ali Anida još uvijek se dvoumi između dvije opcije:
“Medicina je polje neiscrpnih mogućnosti i prilika. Moja prva ljubav je bila i ostala neurohirugija. Grana puna izazova, jako zahtjevna ali i prelijepa. Godinama sam mislila da je to jedina oblast u medicini kojom bih se bavila, sve do pete godine studija kad sam kao predmet dobila ginekologiju i akušerstvo. Od tad se dvoumim između te dvije krajnosti. Da li će biti jedno ili drugo ili možda nešto treće, to ne znam. Šta god bude, biće najbolje za mene, u to sam sigurna.”, priča Anida.
Odakle inspiracija i motivacija?
“Često su mi postavljali ovo pitanje, i svaki put bih dodala nešto novo, jer sam i sama sebi otkrivala ko su mi bili izvori motivacije. To su svakako bili moji roditelji, prijatelji, kolege, sve one meni bliske osobe kao nepresušan izvor podrške. Ali to su bili i neki vlastiti ciljevi, najčešće predstavljeni u vidu putovanja, tako da mi je i to bila dodatna motivacija za rješavanje fakultetskih obaveza.”
Motivacija nam nekad nije dovoljna za uspjeh, potrebno je dosta odricanja, čega se Anida morala odreći tokom studija?
“Svakako da jest, ali eto uspjela sam izbalansirati da ipak ne propustim sve prilike u ovim, kako ono kažu, najljepšim godinama života. Odricala sam se izlazaka s prijateljima, rođendanskih druženja, porodičnih događaja, putovanja. Međutim, kad se osvrnem s ove tačke gledišta, spram onog što sam postigla ipak cijena odricanja nije prevelika.”, objašnjava sad već doktorica Anida. Njena najveća podrška tokom studiranja je bila njena mama, svaki ispit je prošla zajedno sa njom. “Ovo i njena diploma i njen uspjeh. Ne bih mogla ovo bez nje.”
Posljednje dvije godine studenti širom svijeta, pa tako u Bosni i Hercegovini su se prvi put susreli sa online nastavom, kako si se ti snašla, je li uopšte moguće studirati medicinu online?
“Izazovno vrijeme za sve nas. Ne, nije moguće studirati medicnu online, čak je apsurdno. To je moje mišljenje ali i mišljenje većine mojih kolega. Medicina je praktična nauka, zahtijeva boravak uz pacijenta, na klinici, online forma medicine uskraćuje studente u mnogim stvarima. Sva sreća pa moja online nastava nije dugo trajala, jer taj model učenja zaista nije za mene. Ja sam staromodan tip, studenta u amfiteatru koji hvata bilješke od svojih profesora.”, kaže Anida te dodaje kako joj je u posljednjih godinu dana nedostajalo druženja sa kolegama i amfitetar.
Nerijetko čujemo za nepravdu na faklutetima, kako neki imaju privilegije u odnosu na kolege, kako se nositi sa tim ili nam je to svakodnevnica postala?
“U posljednje vrijeme se sve više o tome govori. Izgleda da je ta nepravda sastavni dio fakulteta, prenosi se s koljena na koljeno. Žalosno je što je to tako, što se studenti ne vrednuju samo po znanju i sposobnostima. Nema nekog recepta za iznijeti se s nepravdom, to je postao model življenja u našoj državi. Ali borbe su uvijek osnaživale borca, i činile ga spremnijim, ako ne u okvirima njegove države, onda svakako u okvirima neke druge.”
Iako je postao negativni trend kupovine ispita i diplome, postoje i one ljepše i pozitivnije stvari i zlatni studenti/ce poput Anide Šehić, koja preporučuje Medicinski fakultet u Tuzli budućim kolegama.
“Možda s dozom subjektivnosti, ali smatram da je Medicinski fakultet u Tuzli najteži fakultet ovog tipa. Tako da buduće kolege koje se odluče za ovaj studij moraju biti spremni da izdrže mnoge izazove. No, ako vole medicinu, vjerujem da će im biti lakše.”
Do jučer studentica, danas doktorica, koji je recept za uspjeh?
“Rad, trud, upornost, ljubav i vjera, ako postoji ijedan univerzalni recept za uspjeh, to bi, slutim, morao biti taj. Izaberite ono što volite, jer svaki oblik studija je težak, a još je teži ako se studira sa “pola srca”, bez ljubavi prema budućem zanimanju. Ulažite u znanje i prave životne vrijednosti, to nikad ne izlazi iz mode, ma koliko nas uvjeravali u suprotno.” , kazala je Anida za Tuzlanski.ba.
(Tuzlanski.ba)