Samo jedna minuta poslije ponoći i na mom mobitelu se pokaza nova godina, od 2019.-te ostale su lijepe uspomene, sjećanja na uspješno ostvarene ciljeve, poneki pad, sklopljena prijateljstva, šta li da očekujem u 2020. godini?
Čini mi se nekako slatka brojka, možda bude i posebna godina. Bila bi mi mnogo draga da u Bosni i Hercegovini napokon kažemo: „Zbogom Mito i Korupcijo, bježi daleko od nas.“
Neki dan sam posmatrala voz kako ide svojom putanjom, posmatrala sam planine, gledala sam u šume i po ko zna koji put sam rekla: „Kako li je divna ova zemlja, kako li je divna ova zemlja!“ Ali onda uhvatih sebe kako sebi postavljam pitanje:“A zašto mladi odlaze iz ove zemlje, zašto odlaze iz zemlje u koju drugi dolaze da dušu odmore, zašto odlaze, jer jasno govore kako i njih duša boli kad nisu tu?“ Odlaze, jer je godinama sve isto, ništa se ne mijenja. Priznajem, mijenjaju se neke stvari, odvode se putevi tamo gdje ih nije bilo, popunjavaju se rupe na cestama, ali ne mijenja se ono za čim mi žudimo, ne mijenja se činjenica da mladi ne mogu uspjeti, da mladi odlaze, jer nemaju prilika.
U 2020. godini očekujem promjene. Promjene na kojima ću sama početi da radim. Svakim danom ću više vjerovati da mogu ostvariti sve svoje ciljeve u domovini, da mogu napredovati i da ne smijem odustati. Ja vjerujem da će biti bolje, jer vjerujem u dobro. Kako da živim s tim da vjerujem u gore, da će nam sutra biti loše, da neće se desiti promjene.
Očekujem da u 2020. godini mladi odluče ostati u Bosni i Hercegovi s razlogom, da dobiju svoju priliku i da ostvare svoje ciljeve. Možda se tebi koji čitaš ovo čini kao bajka ili nemoguća mislija, ali za mene je to ostvarivi san. Očekujem da baš u ovoj godini odlučimo poslati mito i korupciju na daleko putovanje, raditi poslove u struci, dolaziti do pozicija na osnovu znanja, položiti ispit jer smo učili, a ne jer imamo rođaka na fakultetu, da mladi bračni parovi žele osnovati porodice u Bosni i Hercegovini, a ne radi svoje budućnosti i budućnosti djeteta da odu u tuđinu radi bolji mogućnnosti, ja vjerujem da ćemo ove godine se svi odlučiti za ostanak u domovini, jer mi nju trebamo, a ona nas.
Ovo je godina promjena, naš glas ima da se čuje u daleke planine, u velikim šumama, u dubinama rijeka, u gradovima koji dušu imaju i selima koja tradiciju čuvaju.
Autor: Dženita Bajrić-Adilović
Tekst je napisan u svrhu nagradne igre koju pokreće Citizens Against Terrorism na temu: “ Šta očekujete u 2020. godini?”.
