Malo zelene boje a još više crvene i braon na montorima koji pokazuju zagađenje zraka u BiH gradovima, cifre preko svih granica i normi, broj oboljelih i umrlih sve veči, to je slika naše svakodnevnice. Doduše neki sretnici je gledaju samo u zimsko doba a oni veći baksuzi čitavu godinu. Iako o zagađenju okoliša i zraka pričamo godinama sve više i sve češće, činjenice nam dokazuju da smo sve dalje od rješenja i da tonemo sve dublje. Da bi došli do odgovora i proglasili krivce moramo se podsjetiti na neke fakte.
1. ČINJENICE
– BiH je zvanično postala prva država u Europi po stepenu devastacije okoliša ( zrak, voda, tlo ),
– Gradovi u BiH spadaju u najzagađenije gradove u Europi po kvalitetu zraka,
– BiH skupa sa državama regije spada u najzagađenije područje u Europi, sa velikim emisijama SO2 i ostalih polutanata,
– BiH je prva zemlja u Europi po broju umrlih od posljedica zagađenja okoliša ( 253/100.000 stanovnika),
– BiH je druga država u svijetu po broju umrlih od posljedica zagađenja okoliša, iza S.Koreje,
– BiH je među prvim u Europi po broju pušaća na broj stanovnika,
– BiH je među prvim po broju oboljelih od raka pluća i hronične opstruktivne bolesti pluća,
– Od 180 zemalja u svijetu, BiH je 170 po stepenu zaštite biodiverziteta,
– BiH je prva po ekonomskom i energetskom siromaštvu u Europi,
– BiH je među posljednjim po stepenu skupljanja i recikliranja otpada, da ne govorimo o iskorištenju otpada, i to su samo neki od negativnih rekorda.
2. KO JE ODGOVORAN ZA DONOŠENJE I SPROVOĐENJE ZAKONA
To su država i njene institucije i to :
– Vlada BiH, Vlada Federacije, Vlade Kantona i lokalne vlasti koje donose zakone i propise,
– Federalna ministarstva, svako u svom resoru, koja donose odgovarajuće zakone i propise,
– Federalne institucije ( Federalna inspekcija, Fond zaštite okoliša, Agencije za vodna područja, ispitne laboratorije ), koje vrše nadzor i kontrolu na sprovođenju zakona i propisa,
– Ministarstva pravosuđa, tužilaštva, sudovi, koji na osnovu podnesenih prijava inspekcija i drugih organa vrše sankcionisanje privrednih i pravnih subjekata i odgovornih lica,
3. KAKO RADE ODGOVORNI
Uz napomenu na postignute “uspjehe” pod tačkom 1, kako radi država i institucije navest ćemo nekoliko bisera.
– Zakon o Zaštiti okoliša je nakon podnošenja prijedloga prije deset godina tek prošle godine prošao prvu stepenicu -Parlamentarnu skupštinu. Još ga treba usvojiti Dom naroda a kad će biti usvojen ostaje da vidimo.
– Zakon o Fondu zaštite okoliša je nakon donošenja 2003.g. tek u septembru 2019.g. uzet u razmatranje i ostaje procedura usvajanja kao i za Zakon o zaštiti okoliša.
– Zakon o kontroli i upotrebi duhana je tek započeo dug i trnovit put i za sada je u fazi čekanja već treću godinu, iako je to jedan od bitnih zakona za EU integracije. Pošto smo godine daleko od EU izgleda da će toliko čekati i taj zakon.
– Zakon o šumama je već deset godina na čekanju za usvajanje i primjenu,
– Sve one životno važne zakone o obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti, gasu, skupljanju i recikliranju otpada, bio energiji, energiji sunca i vjetra ćemo još dugo gledati kao naučno-fantastičnu beletristiku prije nego se primjene,
– Okolinske dozvole su nepotpune i nekvalitetne, ne postoje sankcije za neizvršavanje zadatih obaveza, dozvoljava se bez sankcija prolongiranje i neispunjavanje obaveza iz OD,
– Kazne za prekršaje iz okolinskih dozvola su stimulativne za operatere u smislu neispunjavanja obaveza iz OD,
– Inspekcije najčešće ne rade kontinuirano i kvalitetno. Kazne koje se izriču su simbolične, prisutna je korupcija i kriminal, friziraju se podaci ispitnih laboratorija, mjerenja ne rade akreditovane laboratorije,
– Studije uticaja na okoliš se rade po narudžbi, ne postoji praksa revizije studija od strane akreditovanih institucija i u pravilu se rade da se zadovolje zahtjevi investitora,
– Tužilaštva u pravilu podržavaju rad državnih kompanija, privatnog kapitala i štite socijalni a ne okolišni aspekt. I pored očiglednih prekršaja se ne podižu optužnice protiv kompanija i odgovornih lica. Jedan od rijetkih pozitivnih primjera je optužnica koju je podnijelo Tužilaštvo TK u slučaju GIKIL-a.
– Masovno se izdaju okolinske dozvole za postrojenja malih i mini HE, koje prave enormne štete lokalnim zajednicama.Aposlutno ne postoji ekonomska korist, zapošljavanje, prosperitet lokalne zajednice i sve ono nabrojano u Studijama uticaja na okoliš, prisutan je kriminal, korupcija, kršenje zakona i propisa.
– Treba li pričati o poplavama, goloj sjeći, klizištima, uzurpaciji izvora pitke vode, divljim deponijama, odlaganju i preradi otpada, preradi otpadnih voda, zaštiti poljoprivrednog zemljišta, zaštiti vodotokova, skupljanju animalnog i medicinskog otpada, kamenolomima, vađenju šljunka, mineralnim sirovinama, rudnicima,……U svakoj od navednih oblasti možemo naći sve gore pobrojane probleme koji traju godinama i koji u praksi svaki dan generiraju nove probleme i posljedice po okoliš. I I tako nam se redaju Mittal, Gikil, sve TE u BiH, Lukavac, KHK, Incel, Uborak, Smiljevići, sve male HE u BiH, Modrac, Spreća, Sarajevo, Zenica, Tuzla…, BiH je postala zbirka ekoloških epizoda i ekscesa i zato dobismo sve ono nabrojano pod br.1 i još puno toga što nije spomenuto.
4. ZAGAĐIVAĆI
Njihova pozicija je ovdje potuno definisana i jasna. Oni bi da rade sa što manje troškova i uz što više profita, da što manje ulažu u zaštitu okoliša jer je garantovano njihova ekološka svijest daleko od toga da nešto sami i svjesno urade u korist njegove zaštite. Raditi će tačno to i onoliko koliko im narede i natjeraju ih da to urade oni pod br. 2 – Država i institucije.
5. ZAKLJUČAK
Ako budete imali strpljenja pročitati sve navedeno i složiti kockice, nadam se da ćemo se složiti da postoje dvije grupe krivaca.
Prva i najvažnija, ona pod br. 2 – Država i njene institucije, jer će se svi ostali ponašati onako i onoliko koliko im oni dozvole.
Koliko im dozvoljavaju vidimo iz postignutih rezultata i rekorda i cijena koje plaćaju svi građani BiH svojim zdravljem i životima.
A ona druga grupa, koja bi mogla biti važna koliko i prva smo mi – GRAĐANI ove države jer dozvoljavamo i trpimo sve ovo što nam priređuju već decenije. Do kada, možda brzo saznamo jer prebrzo nestajemo – odlascima, iseljavanjem i umiranjem.
Alibegović Zlatan
