Naše su duše pune, nije samo što su to naše djevojčice, već nam je drago što iako još veoma mlade imaju osjećaj za druge ljude, znaju da ako mogu, trebaju pružiti pomoć i što odrastaju u dobre ljude, zaključuje Zec
Dvije najbolje prijateljice, jedanaestogodišnja Selma Merdžanić i desetogodišnja Hana Zec, jutros su u ulici u kojoj stanuju postavile štand sa osvježenjem za migrante koji svakodnevno prolaze tim putem prema migrantskom kampu Ušivak u Hadžićima.
Kako nam je kazala Hanina sestra Emira, na ideju su došle kada su vidjele da migranti silaze do rijeke i u flaše sipaju vodu, a zatim je piju.
– Sažalile su se na taj prizor, te su odmah uzele novac iz svojih kasica i otišle da kupe slatkiše, slane grickalice i sokove. Postavile su sto uz cestu koja je veoma prometna i to je put kojim često prolaze migranti – priča Emira.
Kaže da ove dvije dobre djevojčice osim osvježenja migrantima udjeljuju i osmijeh.
– Sažalile su se na taj prizor, te su odmah uzele novac iz svojih kasica i otišle da kupe slatkiše, slane grickalice i sokove. Postavile su sto uz cestu koja je veoma prometna i to je put kojim često prolaze migranti – priča Emira.
Kaže da ove dvije dobre djevojčice osim osvježenja migrantima udjeljuju i osmijeh.
Sretne su, kažu, jer mogu pomoći.
– Komšije, čim su vidjeli njih dvije, počeli su da donose slatkiše, voće. Žele i oni da pomognu. Prošlo je nekoliko grupa migranata, svratili su, uzeli ponešto sa stola, zahvalili se djevojčicama, a neki su im dali i nešto novca, u znak zahvale – kaže Emira.
Ističe da je i ona, kao i porodice Zec i Merdžanić, veoma ponosna na svoje djevojčice koje su same našle način da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.
– Naše su duše pune, nije samo što su to naše djevojčice, već nam je drago što iako još veoma mlade imaju osjećaj za druge ljude, znaju da ako mogu, trebaju pružiti pomoć i što odrastaju u dobre ljude – zaključuje Emira Zec.
– Komšije, čim su vidjeli njih dvije, počeli su da donose slatkiše, voće. Žele i oni da pomognu. Prošlo je nekoliko grupa migranata, svratili su, uzeli ponešto sa stola, zahvalili se djevojčicama, a neki su im dali i nešto novca, u znak zahvale – kaže Emira.
Ističe da je i ona, kao i porodice Zec i Merdžanić, veoma ponosna na svoje djevojčice koje su same našle način da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.
– Naše su duše pune, nije samo što su to naše djevojčice, već nam je drago što iako još veoma mlade imaju osjećaj za druge ljude, znaju da ako mogu, trebaju pružiti pomoć i što odrastaju u dobre ljude – zaključuje Emira Zec.
