Maja Gasal Vražalica: Postali smo ljudi koji vole političare mangupe, a glas prodajemo za 100 KM

Bila je jedna od najaktivnijih zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH, kao članica Demokratske Fronte. Prvi put se stranački angažovala s motivom da prestane da se samo žali na svakodnevicu, nego da se pokrene i nešto konkretno mijenja.
Slikovni rezultat za maja gasal vražalica buka
Nije poznavala nikoga u stranci i nije imala očekivanja u smislu vlastitog interesa. A s obzirom da je motiv promjene nikada nije popustio, napustila je DF kada su okusili vlast i promijenili se. O odlasku iz DF-a, aktivizmu, položaju žena, ali i građana uopšteno, Maja Gasal Vražalica govori za BUKU.
„U stranku nisam ušla po nečijem diktatu i nagovoru, a kako sam bila lišena kalkulacija, tako je moja odluka o izlasku iz Demokratske fronte bila jedina logična stvar koja je i mogla uslijediti, jer nakon što smo okusili vlast i nakon što se u Demokratskoj fronti počelo najbezočnije odstranjivati zdravo tkivo stranke, a veličati ono kancerogeno, tako je za onaj manjinski dio Demokratske fronte koji je i prije stranke, pa i za vrijeme stranačkog aktivizma imao svoj stav i racio, svoje principe lišene kalkulacija bilo najlogičnije povući se iz stranke, ali ne i iz politike.”
Statistike pokazuju da je bila najaktivnija zastupnica, kako u klubu Demokratske fronte tako i u Parlamentarnoj skupštini BiH. Trudila se, kako navodi, maksimalno opravdati svoju poziciju u najvišem zakonodavnom tijelu domovine, što iako u javnosti izgleda vrlo jednostavno, tako nije.
„Iza toga je mnogo rada, truda, neprospavanih noći, preispitivanja, razmišljanja o odustajanju, jer se preko noći nađeš negdje gdje ti je okruženje potpuno strano, procedure nejasne, materijali samo pristižu, a pored aktivnosti koje podrazumijeva parlamentarni rad, imaš i stranačke, ali i porodicu, medije, građane/ke, … Uz minimalnu podršku od strane stranke koja je trebala prije svega raditi na obrazovanju svojih kadrova koje planira staviti na liste, te uspostavi tijela koja će biti podrška izabranim i imenovanim, mogu reći da sam itekako zadovoljna svojim rezultatima.”
Dodaje kako su žene na bh političkoj sceni koje su pokazale da posao izabranih i/ili imenovanih rade mnogo odgovornije, za svoje rezultate morale dvostruko više energije uložiti jer su previše izložene opstrukcijama, barijerama, kako unutar vlastitih redova tako i izvan njih.
„Kako se političarenje u Bosni i Hercegovini kreira, organizira i završava u kafanama sa kockastim stolnjacima, putem telefona rješavaju ključne stvari, tako smo mi žene uskraćene za osnovne informacije koje su nam itekako potrebne da bismo kao izabrane i imenovane u svakom trenutku znale stranački stav po određenim pitanjima, pozadinu za neke odluke i slično”, navodi.
Ističe kako je prošla izvanrednu školu, mnogo naučila, ali i pomogla nekim ljudima u ostvarivanju njihovih prava. Kada su propali pregovori DF-a sa SDP-om, postalo je očito, dodaje, da se i kod jednih i drugih radi o vlastitim sujetama.
„To su zapravo neiživljeni dječaci koji se još uvijek koprcaju u pijesku, a ujedno kao takvi uživaju interes javnosti kao važan faktor pod svjetlima raznoraznih reflektora. Shvatiš da moraš povući crtu i priznati sam sebi da je sve jedna velika laž i da te je stranka izdala, jer ono što vidiš svojim očima i čuješ vlastitim ušima iza kulisa nije ono što se predstavlja u javnosti“, zaključuje.
Svojevremeno su je iz HDZ-a BIH napadali i okarakterisali kao nacionalnu izdajnicu, za šta ističe kako su etiketiranja od strane HDZ BiH, uvijek bila dokaz da je na pravom putu i da zastupa ispravne stavove.
„Kada svaki normalan čovjek, izanalizira načine na koji dugogodišnji/e predstavnici/e, odnosno zaštitnici/e nacionalnih interesa sva tri naroda zloupotrebljavaju nacionalni identitet kako bi bogatili sebe i svoje bližnje, pri tom siromašeći i majorizirajući vlastiti narod, može samo konstatirati da oni/e nisu nikakvi/e zaštitnici/e nacionalnih interesa, već organizirana grupa lopova, reketara i zloupotrebljavača/ica položaja.“
Nažalost, još uvijek je, kako dodaje, nedovoljno onih koji bi prestali biti žrtve i sljedbenici/e takvih politika. A to će, uvjerena je, trajati sve dok svaki pojedinac ne shvati da partija ne smije biti biro za zapošljavanje. I da moraju imati mogućnosti kao individue na temelju kvalifikacija i znanja.
„Svi/e oni/e koji/e se ipak odluče da sebe učine robovima/ropkinjama kako bi trenutno olakšali/e sebi sebi život, moraju da znaju da su zapravo oni/e ti koji/e su zajedno sa par kmetova održavaju ovaj sistem iz kojeg djeca ne da odlaze, već bježe. Da bi narednoj generaciji bilo malo bolje nego nama danas, naša generacija se mora žrtvovati, to jest prestati održavati ovaj sistem u kojem samo njih par živi, a mi ostali robujemo.”
O nedavnim podacima CIN-a koji navode kako su parlamentarci minut svog (ne)rada naplatili čak 2800 KM Maja govori kako je potrebna volja dvije trećine zastupnika/ca u Parlementu kako bi se bilo šta mijenjalo.
„Treba znati da zastupnika/ca koji/a bi se odlučila iz moralnih razloga da poduzme bilo šta po ovom pitanju i pokaže da je ipak drugačiji/a od većine dosadašnjih zastupnika/ica ima jednu jedinu mogućnost, a ta je da vrati svoj mandat stranci i da umjesto njega/nje dođe naredni/a s liste i nastavi primati 2800KM/minuta. U tom trenutku u današnjoj Bosni i Hercegovini neki/e bi na društvenim mrežama pohvalili/e taj čin.“
Dodaje kako bi ta osoba sutradan kao potencijalni nezavisni kandidat dobila minimum glasova, ako bi se iko više i sjećao tog njenog moralnog čina. A uvjerena je i da je nerealno očekivati da će građani/ke koji svoj glas prodaju za Tops, 100KM ili izlet na Igman pročitati istraživanje CINa, a kamoli poduzeti nešto.
„Mi smo postali ljudi koji vole političare mangupe, populiste, nama je moć u pogrešnim rukama postala sasvim normalna. Moral i etika odavno ne stanuje ovdje, a u obrazovnom sistemu (nekim dijelovima Bosne i Hercegovine) je samo dio izbornog predmeta, vrijedno bi bilo istražiti koliko djece ide na moral i etiku, a koliko na vjeronauku, te koji predmet i u kojoj mjeri baš govori o moralu i etici i koje primjere navodi na nemoralne/neetične. Bit će da je u ovom kontekstu u udžbenicima ili bilježnicama prenaglašen ženski nemoral, dok vjerovatno niko ne koristi primjer trenutnih političkih aktera kako bi djeci približio nemoral.“
Oduvijek je bila građanska aktivistica, bez straha da iskaže neposluh. A najmanje je radila u obrazovanju, iako je po profesiji profesorica njemačkog jezika i književnosti.
„Kad bi se i ukazalo slobodno mjesto, ja nisam bila opcija, jer se tada moralo biti jako dobar sa sindikalcima ili partijama na vlasti, a kako sam ja oduvijek voljela svoju slobodu tako sam znala da ju nikad neću prodati za radno mjesto, pa sam se okrenula drugim poslovima, što je također bila dobra odluka.“
Želja, ali i potreba da iskustvo koje je prošla prenosi na druge, prvenstveno žene, dovela je do osnivanja fondacije pod nazivom „Akademija za žene“. Projekt koji je sama osmislila i dizajnirala „Politička pismenost mladih u BiH“ podržan je od strane Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke i Njemačke ambasade u BiH.
„Prva generacija polaznika/ica ima mogućnost da se uz stručne predavače/ice neformalno obrazuju i jačaju svoj građanski aktivizam a sve s ciljem uključivanja u društveno političke tokove i preuzimanja odgovornosti u procesima izgradnje demokratskog društva. Naša grupa je miks mladih između 17 i 35 godina starosti, neki/e od njih su članovi/ce političkih subjekata, dok drugi/e djeluju u organizacijama civilnog društva ili do sada nikad i nigdje nisu imali/e priliku djelovati.“
Osim velikih gradova u Bosni i Hercegovini prvu generaciju Akademije za žene čine i mladi iz zaboravljenih sredina Bosne i Hercegovine (Bosansko Grahovo, Tomislavgrad, Sanski Most, Ljubinje, …).
„Nama je ovo jako značajan angažman, jer se većina kako mladih tako i starijih uključi u stranke ili glasa za stranke, bez da prethodno pročita statut iste i preispita da li je baš to ta stranka kojoj treba da da svoj glas, svoje vrijeme i energiju. Mladi će na osnovu ovog procesa kojeg su prošli radeći na istraživanju moći upustiti se i u neka druga istraživanja, ali i argumentirano braniti stavove i tražiti odgovore u stranačkim tijelima ili na stranačkim predizbornim skupovima“, dodaje Maja.
U novembru pokreću novi projekat u saradnji sa MarketMakersima a koji se tiče nezaposlenih žena kojima žele pomoći da se osposobe za ulazak u svijet Freelancinga.
„Ja i dalje vjerujem da su žene te koje mogu mijenjati svijet. Još uvijek same sebe sputavamo, zbog nesolidarnosti propuštamo priliku da preuzmemo aktivnije uloge u društvenoj zajednici, a za to vrijeme propada društvo u cjelini. Da je ključ u našim rukama može se ilustrirati na primjeru da samo jedan dan kako zaposlene tako i neposlene žene odluče da taj dan neće provesti po ustaljenoj shemi, niti će na posao, niti će oko djece, starih, mladih, niti će skuhati, oprati, kupiti, …, taj dan bio bi opći haos, taj dan bi mnogo firmi bilo zatvoreno, jer muškarci ne bi mogli doći na posao jer nema ko da ostane s djecom, odvede ih u vrtić/školu, kupi, pospremi, obiđe starce.“
Mnogo toga bi žene mogle, uvjerena je, ali nažalost većina se jako dobro uklopila u trenutni sistem, te se djelovanje, prema njenim riječima, svelo na džuboks – koliko para, toliko muzike ili pak tišine. A matrica je, kako dodaje ista, bez obzira o kojem sektoru se radi.
„Put od patrijarhata ka ravnopravnosti počinje sa obrazovnim sistemom”, ranije je izjavila u jednom intervjuu. A na pitanje je li se išta promijenilo do danas i kako uticati na obrazovni sistem, koji je sam po sebi vrlo kompleksan i problematičan u BiH, odgovara kako je on mjesto na kojem se urušava ili gradi društvo u cjelini.
„Slika Bosne i Hercegovine je danas takva kakva jeste baš zbog urušenog obrazovnog sistema, sistema u kojem i dalje učimo napamet, nagrađujemo one koji su samo tako bez ijedne svoje riječi prenijeli sve ono što je neko napisao u knjizi ili izdiktirao u bilježnicu, onaj ko misli svojom glavom, propitkuje, kreativno djeluje nije poželjan vojnik u armiji današnjih vođa obrazovnih sistema u Bosni i Hercegovini.“
Dodaje kako su rijetki primjeri koji u nastavnom procesu pokušavaju prošiti vidike učenicima/ama. Ali naglašava kako smo mi ipak ti koji obrazujemo i odgajamo djecu, što vodi do toga da je nemoguće ne reći da smo mi ti koje održavamo patrijarhat na životu.
„Ona partija koja izađe sa samo jednom politikom i definitivnom odlukom da reformira obrazovni sistem će biti partija koja se razlikuje od drugih, jer tek ta parija će pokazati da želi da gradi društvo, a ne da zaposjedne foteljice. Kako je obrazovni sistem na kantonalnom, odnosno entiteskom nivou, te kako u određenim kantonima nemamo Dodika koji nam je navodno kriv za sve u našim životima, pa ni Čovića kojeg bismo morali imati kao partnera, ne vidim nijedan razlog zašto neke od partija ili neka od partija ne izađe sa samo jednom politikom i riješi da ju sprovede preuzimanjem ministarstva obrazovanja“.
Za sami kraj BUKA intervjua, Maja Gasal Vražalica, kao bivša zastupnica DF-a u Parlementu BiH, za današnji rad stranke, ali i samog predstavnika Komšića kaže:
„Mislim da svako o sebi govori najviše, neki/e svakim danom sve više.“
Preuzeto sa:https://www.6yka.com
Autor: SARA VELAGA