Matejeva volonterska priča: “Ne može” ne postoji dokle god niste prepreka sami sebi

Otkud ja u Njemačkoj?
Standardni narativ za ljude sa balkanskih prostora je da mahom odlaze u Njemačku i čak i ja se sa tim mogu poistovijetiti. Od malena ta zemlja bila je ideal prosperiteta i slobode, koju mi nažalost, moja matična država nije mogla pružiti u mjeri koja je meni bila potrebna da iskažem svoju kreativnost i dalje se usavršavam.
Prijavu za volontiranje u Schüler Helfen Leben u Neumünsteru sam poslao pet minuta poslije isteka prijavnog roka. Ne zato što nisam imao dovoljno vremena ili zato što nisam bio zainteresovan dovoljno, već zato što sam želio da sve bude savršeno. I to moje savršenstvo počelo je sa pozivom na prvi razgovor, a samim tim i kasnijim obavještenjem da sam dobio poziciju koordinatora kampanje.
Dođoh, vidjeh, prilagodih se…
Moram priznati, nisam znao šta da očekujem. U doba korone djelovalo je nestvarno da odlazim u drugu zemlju da živim sam odvojen od porodice i pritom izložen svemu što nije u mojoj zoni komfora.
Čuo sam iskustva mojih prethodnika, ali sticajem okolnosti, moje je bilo drugačije. Imao sam samo 7 dana da naučim svoja zaduženja, a kroz svo to vrijeme bilo me strah kako će razlika u godina između mene i mojih kolega uticati na naš odnos. Možda pet godina nekima zvuči kao mala razlika, ali za mene to je predstavljalo dugačak most pun raznih otvorenih pitanja vezanih za naš suživot. Srećom, čim sam se malo oslobodio naišao sam na potpuno razumijevanje i prihvatanje; kako od mojih kolega tako i od sredine u koju sam došao.
Upravo zbog gore pomenute korone, na kraju dana uvijek sam imao misao da neću moći potpuno da radim svoj posao; ali kako kažu kada se zatvore jedna vrata druga se otvore, pa sam tako i ja za razliku od mojih prethodnika imao priliku da se, po mom mišljenju, bavim dizajnom na mnogo kreativniji i neobičniji način i da tu svoju energiju usmjerim ka elementima važnim za specifičan način života u doba pandemije.

Kreativnost kao izazov
Kako se vremena mijenjaju i brzo usavršavanje je važnije danas nego što je ikad ranije bilo, ja sam imao veliku sreću da radim sa ljudima puni kreativnih ideja i otvorenim za nove i neistražene stvari koje su na svakom koraku stvarale sve veći izazov za moju kreativnost. Smatram da je za našu organizaciju timski rad ključ uspjeha, i da upravo taj timski duh i solidarnost kojom odišu sve moje kolege održava ovu fondaciju na nogama već više od dvije decenije.
Možda nekima može rogobatno i nadmeno zvučati, ali baviti se grafičkim dizajnom u jednoj od najvećih fondacija za mlade ljude u Njemačkoj sa grupom entuzijastičnih omladinaca je najveća privilegija koju mi je život do sada pružio.
Jako mi je žao sto je moja godina ovako proletjela, ali mi je drago da se sada mjesto otvara da drugi mladi ljudi dođu, steknu i jednog dana podijele sa drugima iskustvo čak i bolje od mojeg. Živjeti sam u tuđoj zemlji možda zvuči strašno, ali osamostaliti se sa 18 ili koju godinu kasnije je najveća hrabrost za koju možete da se borite; zato prijavite se da radite volontersku godinu u SHL Fondaciji i saznajte da “ne može” ne postoji dokle god niste prepreka sami sebi.
Jedino što vam mogu poželjeti je iskustvo skoro kao moje.

Piše: Matej Divković
Ukoliko ti se sviđa Matejeva priča i želiš steći slično iskustvo, prijavi se na SHL incoming volunteers program 2021/2022.