Za sebe kaže da je aktivista i borac za ljudska prava. Kada se upustite u razgovor sa njim i o njemu, sa drugima koji ga poznaju, on je: volonter, mirovnjak, nagrađivani matematičar i fizičar, muzičar, inovator… Haris Mujić je osamnaestogodišnji učenik četvrtog razreda gimnazije iz Srebrenice.
Kako je to biti mlada osoba u Srebrenici? S kojim problemima se najčešće susrećete?
U ovom gradu se najviše može primijeti da omladini nedostaje kvalitetnih mjesta za izlazak. Kada usporedim našu državu sa nekim drugim razvijenim zemljama, tada zasigurno mogu reći da mladi nisu dovoljno uključeni u procese odlučivanja. Mi u Srebrenici imamo mogućnost da se bavimo različitim aktivnostima. Trenutno imamo na raspolaganju fudbalski i košarkaški klub, ali i karate klub. Ja nisam neki ljubitelj sportova, ali trenutno sam uključen na folklor. Kada govorimo o kulturnim manifestacijama, kao što su pozorišne predstave i filmske projekcije, toga nažalost nemamo gotovo nikako.
Aktivista si i član jedne srebreničke organizacije. Možeš li mi reći nešto više o tome?
Da, aktivista sam i član udruženja SARA iz Srebrenice. To je organizacija koja radi s različitim grupama, a poseban fokus je na mladima i ženama u lokalnoj zajednici. Radimo na raznim volonterskim akcijama, kao što su čišćenje grada, te pomažemo onima kojima je pomoć potrebna. Pored toga, član sam YU Peace mreže, koja organizuje razne omladinske kampove i radionice na temu suočavanja s prošlošću, ali razvijamo i planove za budućnost.
Možeš li mi reći nešto više o „Smećku“ – pametnom kontejneru?
Sa kolegicom iz škole Maricom Milosavljević, u prostorijama Fondacije budućnosti u BiH, osmislili smo pametni kontejner. „Smećko“ je zamišljen da nagrađuje one koji pravilno odlažu smeće. Pametni kontejner radi uz pomoć aplikacije koja daje poene, nakon što pojedinac pravilno odloži otpad. Skupljeni bodovi daju novčanu nagradu, ali i popuste u partnerskim prodavnicama i kompanijama. Ljudi nažalost ne obraćaju puno pažnje da sačuvaju životnu sredinu, a ovakvi projekti će ih bar malo potaći da pravilno odlažu otpad.
Šta za tebe znači biti proaktivna mlada osoba? Na koji način motivisati mlade da budu aktivni građani u društvu i svojim lokalnim zajednicama?
Za mene to znači da se moraju potruditi bar malo da učestvuju u donošenju odluka za sredinu u kojoj žive, jer će to najviše dobrobiti donijeti nama omladini, ali na koncu i cijelom kolektivu. Predlažem svim mladim ljudima da se prije svega zapitaju da li će njima pomoći to što učestvuju u građenju bolje budućnosti.
Koji su to prednosti, a koji nedostaci biti mlada osoba u BiH? Šta savjetuješ mladima iz naše zemlje koji planiraju otići iz države?
Kada govorim konkretno za Srebrenicu, prednost je u tome što mnoge organizacije imaju mnoštvo besplatnih programa u koje se mogu uključiti svi. Mi imamo muzičku školu i folklor, gdje ne moramo plaćati nikakvu članarinu, a ogromni su benefiti koje možemo imati. Muzička škola je potpuno besplatna, a kroz ovakve izvanškolske aktivnosti sam imao priliku proputovao jako puno. To je prednost mladih ljudi u Srebrenici, jer u nekim drugim zemljama za takve aktivnosti bi morali uložiti mnogo novca. Politika je ipak na kraju najveći kočničar za promjene u društvu. Nerijetko vidimo politike koje su okrenute prema podjeli, a ne ujedinjavanju. Najveća nam je mana to što nam se politika miješa u sve sfere društva. Mladima koji razmišljaju o odlasku iz zemlje, savjetujem da dobro razmisle, prije nego što donesu odluku. Ako je njihova konačna odluka da odu, ja ću to podržati.
Imaš li neke hobije? Šta smatraš svojom najvećom ljubavi, motivacijom i strasti u životu?
Imam mnogo hobija, kao što su gledanje serija, filmova i igranje video igara, pa sve to do sviranja gitare i fotografisanja. Moju najveću strast u životu još nisam otkrio, ali istražujem šta bi to moglo biti. Zanima me jako matematika i programiranje, volio bih po završetku srednje škole upisati elektrotehnički fakultet i u budućnosti postati programer. Sviranje gitare je također jedan od mojih hobija, koju sam prije svirao za druge, a sada je sviram samo za svoju dušu.
Kako je to biti mlada osoba u Srebrenici? S kojim problemima se najčešće susrećete?
U ovom gradu se najviše može primijeti da omladini nedostaje kvalitetnih mjesta za izlazak. Kada usporedim našu državu sa nekim drugim razvijenim zemljama, tada zasigurno mogu reći da mladi nisu dovoljno uključeni u procese odlučivanja. Mi u Srebrenici imamo mogućnost da se bavimo različitim aktivnostima. Trenutno imamo na raspolaganju fudbalski i košarkaški klub, ali i karate klub. Ja nisam neki ljubitelj sportova, ali trenutno sam uključen na folklor. Kada govorimo o kulturnim manifestacijama, kao što su pozorišne predstave i filmske projekcije, toga nažalost nemamo gotovo nikako.
Aktivista si i član jedne srebreničke organizacije. Možeš li mi reći nešto više o tome?
Da, aktivista sam i član udruženja SARA iz Srebrenice. To je organizacija koja radi s različitim grupama, a poseban fokus je na mladima i ženama u lokalnoj zajednici. Radimo na raznim volonterskim akcijama, kao što su čišćenje grada, te pomažemo onima kojima je pomoć potrebna. Pored toga, član sam YU Peace mreže, koja organizuje razne omladinske kampove i radionice na temu suočavanja s prošlošću, ali razvijamo i planove za budućnost.
Možeš li mi reći nešto više o „Smećku“ – pametnom kontejneru?
Sa kolegicom iz škole Maricom Milosavljević, u prostorijama Fondacije budućnosti u BiH, osmislili smo pametni kontejner. „Smećko“ je zamišljen da nagrađuje one koji pravilno odlažu smeće. Pametni kontejner radi uz pomoć aplikacije koja daje poene, nakon što pojedinac pravilno odloži otpad. Skupljeni bodovi daju novčanu nagradu, ali i popuste u partnerskim prodavnicama i kompanijama. Ljudi nažalost ne obraćaju puno pažnje da sačuvaju životnu sredinu, a ovakvi projekti će ih bar malo potaći da pravilno odlažu otpad.
Šta za tebe znači biti proaktivna mlada osoba? Na koji način motivisati mlade da budu aktivni građani u društvu i svojim lokalnim zajednicama?
Za mene to znači da se moraju potruditi bar malo da učestvuju u donošenju odluka za sredinu u kojoj žive, jer će to najviše dobrobiti donijeti nama omladini, ali na koncu i cijelom kolektivu. Predlažem svim mladim ljudima da se prije svega zapitaju da li će njima pomoći to što učestvuju u građenju bolje budućnosti.
Koji su to prednosti, a koji nedostaci biti mlada osoba u BiH? Šta savjetuješ mladima iz naše zemlje koji planiraju otići iz države?
Kada govorim konkretno za Srebrenicu, prednost je u tome što mnoge organizacije imaju mnoštvo besplatnih programa u koje se mogu uključiti svi. Mi imamo muzičku školu i folklor, gdje ne moramo plaćati nikakvu članarinu, a ogromni su benefiti koje možemo imati. Muzička škola je potpuno besplatna, a kroz ovakve izvanškolske aktivnosti sam imao priliku proputovao jako puno. To je prednost mladih ljudi u Srebrenici, jer u nekim drugim zemljama za takve aktivnosti bi morali uložiti mnogo novca. Politika je ipak na kraju najveći kočničar za promjene u društvu. Nerijetko vidimo politike koje su okrenute prema podjeli, a ne ujedinjavanju. Najveća nam je mana to što nam se politika miješa u sve sfere društva. Mladima koji razmišljaju o odlasku iz zemlje, savjetujem da dobro razmisle, prije nego što donesu odluku. Ako je njihova konačna odluka da odu, ja ću to podržati.
Imaš li neke hobije? Šta smatraš svojom najvećom ljubavi, motivacijom i strasti u životu?
Imam mnogo hobija, kao što su gledanje serija, filmova i igranje video igara, pa sve to do sviranja gitare i fotografisanja. Moju najveću strast u životu još nisam otkrio, ali istražujem šta bi to moglo biti. Zanima me jako matematika i programiranje, volio bih po završetku srednje škole upisati elektrotehnički fakultet i u budućnosti postati programer. Sviranje gitare je također jedan od mojih hobija, koju sam prije svirao za druge, a sada je sviram samo za svoju dušu.
(Autor: Mirnes Bakija / mionama.ba)
