Mirjana Ćuskić, Helsinški komitet za ljudska prava: Govor mržnje vidljiv je na skoro na svim javnim površinama koje nas okružuju!

U sistemu u kome nema motivacije i nagrada za društveno odgovorno ponašanje, ali i sankcija za društveno neprihvatljivo ponašanje, širok je prostor za manipulisanje različitim društvenim grupama koje ne poštuju različitosti i otvoreno ispoljavaju agresiju.
Mirjana Ćuskić iz Helsinškog komiteta za ljudska prava iz Bijeljine kaže da društvo u kojem živimo ne ohrabruje građane i mlade da razmišljaju i djeluju otvoreno i kritički, već ono stvara političku i ekonomsku klimu u kojoj pojedinci vrlo lako mogu postati skloni mržnji, agresiji i nasilju, jer nisu u stanju na adekvatan način kanalisati svoje emocije.

Naša sagovornica u razgovoru za BUKU priča o govoru mržnje u javnom prostoru, navikama koje smo prihvatili, problemima u online prostoru.
Jesmo li uopšte svjesni govora mržnje koji je oko nas, na koji smo se navikli kroz godine izloženosti istom?
Veliki broj važnih društvenih pitanja u Bosni i Hercegovini zasnovan je, nažalost na različitim oblicima govora mržnje, a da toga, kao društvena zajednica, nismo ni svjesni. U nestabilnom i podijeljenom društvu kakvo je naše, mržnja i netolerancija su ukorijenjene dugi niz godina i predstavljaju ozbiljnu prijetnju stvaranju stabilnog društva i dugoročnog mira. Govor mržnje ne pojavljuje se samo u političkom životu i medijima, nego je vidljiv skoro na svim javnim površinama koje nas okružuju u vidu različitih nacionalističkih i diskriminatorskih poruka zasnovanih na etničkoj i vjerskoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji i brojnim drugim nedozvoljenim osnovama, što ostavlja dovoljno prostora da se zapitamo u kom trenutku smo se adaptirali na ovakve pojave i postali tolerantni na iste, te na koji način ih, kao društvo, možemo prevenirati, ali i adekvatno sankcionisati.
Zbog čega postoje ljudi koji su skloni da mrze, pa samim tim i koriste govor mržnje usmjeren prema drugima samo zato što te osobe drugačije misle, osjećaju ili izgledaju?
Društvo u kojem živimo ne ohrabruje građane i mlade da razmišljaju i djeluju otvoreno i kritički. Naprotiv, ono stvara političku i ekonomsku klimu u kojoj pojedinci vrlo lako mogu postati skloni mržnji, agresiji i nasilju, jer nisu u stanju na adekvatan način kanalisati svoje emocije. U sistemu u kome nema motivacije i nagrada za društveno odgovorno ponašanje, ali i sankcija za društveno neprihvatljivo ponašanje, širok je prostor za manipulisanje različitim društvenim grupama koje ne poštuju različitosti i otvoreno ispoljavaju agresiju i nasilje prema onome što je drugačije u odnosu na njihove primarne vrijednosti i stavove.
Prema podacima iz elektronske baze institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH, od 1. januara prošle godine do danas zaprimljene su četiri žalbe koje su registrovane pod šifrom „govor mržnje“, ali i iz ove Institucije priznaju da prijave nisu stvarni pokazatelj govora mržnje, koji je prisutan u javnosti, i da je potrebno raditi na podizanju svijesti o ovom pitanju. Jesmo li kao građani uopšte svjesni problema kada je riječ o govoru mržnje?
Ovako nizak procenat prijava dodatno govori u prilog tome koliko građani nisu upoznati sa različitim pojavnim oblicima govora mržnje i koju opasnost on sa sobom nosi. Moramo biti svjesni da je svaki vid diskriminacije, stigmatizacije, netolerancije i nasilja motivisan rasnim, nacionalnim vjerskim i drugim oblicima mržnje, posljedica predrasuda prema drugačijem i da moramo, kroz različite vidove edukacija, efikasno raditi na prevazilaženju ovakvog koncepta društvenih podjela kako bismo u budućnosti imali društvo u kome se poštuju različitosti i istinski demokratske vrijednosti.
Govor mržnje često se koristi u online komunikaciji, komentarima na društvenim mrežama, odnosno usmjeren je prema ljudima koje direktno ne vidimo. Da li ta virtuelna otuđenost olakšava situaciju onome ko koristi govor mržnje, jer ne vidi osobu kojoj su te riječi upućene?
Definitivno je da virtuelni svijet ostavlja širok prostor pojedincima da šire govor mržnje, bez straha će biti sankcionisani. Ako bolje pogledamo komentare na duštvenim mrežama i portalima, primijetićemo da građani u Bosni i Hercegovini više koriste govor mržnje, nego što ga osuđuju. Takođe, građanima je mnogo lakše da, elektronskim putem, ušuškani u svoje domove, izraze svoje stavove i mišljenja o bitnim i osjetljivim društvenim pitanjima, nego što bi to uživo bio slučaj. Očigledni primjeri za to su nizak procenat izlaznosti na izbore ili (ne)učestvovanje u različitim protestima posvećenih rješavanju bitnih socio-ekonomskih pitanja. To dovoljno govori o nerazvijenoj kritičkoj svijesti naših građana i hitnoj potrebi da se kao društvo probudimo i reagujemo na ovako bitne teme.
Mladi su u sve ranijim godinama svog života prisutni na društvenim mrežema, pa su samim tim i sve izloženiji potencijalnom govoru mržnje, kako zaštititi mlade generacije, kako ih edukovati po ovom pitanju?
Popularizacija društvenih mreža doprinijela je da mladi budu žrtve, ali i dio lanca u širenju govora mržnje. Rezultati različitih istraživanja pokazuju da je više od jedne trećine djece uzrasta do 18 godina učestvovalo u raspravama na društvenim mrežama koje uključuju poruke i govor mržnje usmjeren ka određenim grupama. Mladi redovno objavljuju uvrijedljive fotografije, komentare, snimke različitih vidova psihičkog i fizičkog nasilja nad vršnjacima, životinjama ili drugim nemoćnim pojedincima. Nadležne obrazovne institucije, pedagoška zajednica, roditelji i omladinski radnici treba da ohrabre i osposobe mlade da promijene svoje ponašanje u virtuelnom svijetu, te da ispravno reaguju na svaki oblik govora mržnje, poštujući svoje i tuđe dostojanstvo. Neophodno je mlade uključiti u različita istraživanja, edukacije, upoznati sa zakonskim propisima i pojašnjenjima, te na taj način podstaći da djeluju otvoreno i kritički prema suzbijanju govora mržnje, kako na društvenim mrežama, tako i u stvarnom životu.
Koliko je važno shvatiti da svaka izgovorena riječ nosi svoju težinu, pa samim tim i posljedice i odgovornost za izrečeno? Čini mi se da se kod nas riječ olako shvata?
Sve ono što napišemo ili izgovorimo kao pojedinac ili dio neke grupe i te kako ima svoju težinu. Ipak, svakodnevno smo svjedoci da je malo onih koji su sankcionisani i snose posljedice i odgovornost za ono što su rekli ili napisali, a to u praksi dodatno doprinosi tome da ostali olako šire govor mržnje, bez straha da će za to biti kažnjeni.
Političare često možemo čuti da ukazuju na govor mržnje koji im se upućuje, ali isti im nije stran u njihovom govoru. Koliko je važno da se u političkom djelovanju ograniči govor mržnje koji ne predstavlja slobodu izražavanja?
Izjave političara zauzimaju veliki dio medijskog i javnog prostora. Neki od njih kreatori su političkih odluka i javnih politika koji imaju direktan uticaj na svakodnevni život građana. Stoga, oni su ti koji se posebno moraju suzdržavati od bilo kakvog govora mržnje, te preuzeti odgovornost za prevenciju i suzbijanje svih oblika govora mržnje i govora koji poziva na diskriminaciju.
Kako na pravi način ograničiti govor mržnje, posebno na internetu?
Iako nas različiti zakonski propisi obavezuju da se suzdržimo od djelovanja kojim se širi govor mržnje, u praksi oni pojedincima djeluju daleko i nejasno, a izostanak adekvatnih sankcija dodatno pogoduje okolnostima u kojima govor mržnje dominira. Ipak, različiti vidovi edukacija, otvorene i konstruktivne javne rasprave, sloboda govora i izražavanja, kao i poštovanje prava na drugačije mišljenje, veoma su važna sredstva za prevenciju i ograničavanje govora mržnje u svakom demokratskom pluralističkom društvu.
(Buka Magazin)

Povezani postovi:

Dozvoljavaju li Facebook i Twitter govor mržnje? Poziv na radionicu ‘Zaštiti svoje podatke!’ Anketa / Borba protiv govora mržnje počinje i od nas samih