Gotovo polovina žena u Bosni i Hercegovini, njih oko 640.000, doživjela je neki oblik nasilja nakon 15. godine života.
Putujući autobusom u Sarajevo, prije nekoliko sedmica, slušala sam razgovor vozača autobusa i njegovog poznanika o komšiji koji svakodnevno tuče svoju suprugu naočigled njihove djece, vjerovatno i naočigled cijelog komšiluka. Razgovor je završio komentarom vozača: “A šta ćeš budali? Neće jačeg od sebe sigurno.”
Slušajući ih, poželjela sam da pitam da li bi samo usput u autobusu razgovarali o tome da je na mjestu žrtve njihova sestra, kćerka, prijateljica?
Prema posljednjem istraživanju o nasilju nad ženama u Bosni i Hercegovini, koje je provela Misija OSCE-a u 2018. godini, najmanje 640.000 žena je doživjelo neki oblik nasilja, od seksualnog uznemiravanja i uhođenja do psihičkog, fizičkog ili/i seksualnog nasilja od intimnog partnera ili nepartnera nakon svoje 15. godine života.
Dok su hiljade žena svakodnevno izložene nasilju, mi o tome šutimo, okrenemo glavu, pravimo se da ne znamo šta se stvarno događa, s vremena na vrijeme o tome pričamo s komšijama. Kako vidimo i čujemo kada komšije posjete rođaci, poznanici, stranci, znamo bolje od njih šta rade u ta četiri zida, ali ne čujemo i ne vidimo kada u tom istom komšiluku neki muškarac vrijeđa, ponižava i tuče ženu? Ne čujemo njegove prijetnje i udarce, ni njen plač, uzdahe i jecaje. Lakše nam je misliti kako nas se to ne tiče, to je njihova privatna stvar, ili mislimo kako oni to trebaju riješiti između sebe.
Nasilje ne prijavljuje 84 posto žena
Na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini prisutne su institucije i organi čiji je zadatak da se bave pitanjima rodne ravnopravnosti i prevencije nasilja nad ženama, kao i pružanja svih oblika zaštite i podrške žrtvama nasilja. Ipak, istraživanja su pokazala generalni nedostatak neophodne podrške i razumijevanja društva za žene žrtve nasilja. Iako postoji zakonski okvir koji tretira slučajeve porodičnog nasilja, koje je najčešće i nasilje nad ženama, on nije adekvatno realiziran, posebno kada je riječ o kažnjavanju počinitelja ovih krivičnih djela.
Žene često, zbog sposobnosti nasilnika da kontrolira svoje ponašanje pred drugima, smatraju da im se neće vjerovati čak i ako prijave nasilje. Takvu situaciju je imala Ema, koja je, u okviru istraživanja “Preživjele govore”, koje je 2015. godine provela Atlantska Inicijativa, u okviru projekta “Rod i pravosuđe”, hrabro podijelila svoja iskustva.
Više možete pročitati na: http://balkans.aljazeera.net/blog/nasilje-nad-zenama-nije-njihova-privatna-stvar
