Svoj obrazovni proces sam završila u jeku pandemije COVID-19 i odmah sam se susrela s poteškoćama prilikom zapošljavanja. Kad sam shvatila i prihvatila činjenicu da su prilike za zapošljavanje za mene trenutno slabe, odlučila sam da ću preusmjeriti napore za daljnje profesionalno usavršavanje. Želim što više učiti, bilo to plaćeno ili ne, kako bi stekla što više različitih vještina. Kad je fokus prešao sa zarade na iskustvo, odmah sam potražila nepoznata okruženja i zanimljive aktivnosti, što volontiranje u inostranstvu pruža.
Prvi volonterski angažman Murisa je pronašla u Sarajevu u Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities- BRAVO. Preko ove organizacije iz Sarajeva, Murisi je pružena prilika da učestvuje u dva međunarodna projekta.
Na početku volontiranja sam učestvovala u jednom online programu, dok sam na drugom projektu imala priliku posjetiti Portugal. U Portugal sam stigla prije mjesec dana, ali budući da ostajem ovdje narednih 12 mjeseci, tek sam na početku i proživljavam svoja prva volonterska iskustva. Već sam imala priliku planinariti, učestvovati u izgradnji vanjskih površina namijenjenih za odmor i relaksaciju, a razgovori i druženja s drugim učesnicima su najvrjedniji dio mog iskustva. Moja me svakodnevnica napominje da ništa u životu ne uzimam zdravo za gotovo i da uživam u svakom trenutku.
Prelomni trenutak Murisinog angažmana bila je obuka o planiranju sopstvenog programa razmjene mladih.
Lokalna organizacija iz Portugala uči nas kako da napišemo projektnu aplikaciju u programu razmjena Ersasmus+. Udružila sam se s nekoliko zainteresiranih volontera i volonterki, kako bi započeli pisanje projekta koji ima za cilj uključivanje marginalizovanih osoba u šire zajednice, posebno izbjeglice i migrante.
Volonteri i volonterke iz Bosne i Hercegovine su konstantno izloženi prilikama za rast i razvoj. To se ogleda i u interakciji s drugim ljudima koji nisu dio njihove uobičajne svakodnevnice.
„Mišljenja sam da niko od nas ne može uspjeti bez podrške drugih oko nas. Ako bi se svi malo više pobrinuli jedni za druge, svima bi nam bilo lakše. Volonteri i volonterke nikada ne smiju da zaborave svoju zajednicu. Volontiranjem možemo pomoći zajednici, podržati društvene programe i unaprijediti vlastite vještine.”
Murisa nam je otkrila kakvi su odnosi s bliskim ljudima po pitanju volontiranja i kako oni gledaju na njeno volontiranje.
„Što se tiče porodice, koliko su ponosni toliko se i brinu. Kao i svaki roditelj koji želi svoje dijete blizu i na sigurnom. Naravno da postoji strah od one famozne, da je neće neko iskorištavati, ali su me one prilike kojih sam se najviše plašila donijele upravo najljepše uspomene.“
Murisa je ostavila i svoju poruku drugim mladim osobama iz Bosne i Hercegovine.
Budući da mi je život postao vezan za nevladine organizacije i da se tu osjećam sretno, mogu se vidjeti i u budućnosti u sličnim uslovima. Drugima bi poručila da ne bježe od teškog i nepoznatog. U neistraženim situacijama leže najbolje prilike za učenje i razvoj.
U duhu promocije volontiranja i podrške koje volontiranje daje našem društvu, kao prilike za razvoj i razvoj zajednice Institut za razvoj mladih KULT i UN Volonteri u BiH donose seriju priča o volonterima i volontiranju u Bosni i Hercegovini. #toghetherwecan
(mladi.org)
