Maleni Šimun je jedini bio na listi djece koja nisu primljena u vrtić.Stručno objašnjenje je bilo da je rizičan za sebe i sigurnost druge djece. Majka ističe da se obraćala brojnim institucijama koje je molila za pomoć i da su ljekari iz bolnice u Zagrebu preporučili da Šimun ide u vrtić.“Ovo nije samo Šimun, ovo su sva djeca u Hrvatskoj, sva djeca s posebnim potrebama. Ne drugačija, posebnija. Ovo je sramota našeg grada, naše države. I nije politički”, priča mama.
“Da li biste se vi bojali da moje dijete bude u blizini drugog djeteta? Ja se ne bih bojala. To je strah od nepoznatog. Od ovakve djece. Oni nisu zarazni, nemaju drugačije potrebe od druge djece. Trenutno je Šimunova najveća potreba društvo, vršnjaci. Toliko je vremena proveo izolovan, po bolnicama. I onda smo naišli na zatvorena vrata. U našoj Županji. U našem gradu. U vrtiću koji je odgojio moje dvoje djece i na tome sam im beskrajno zahvalna”, priča Hrvatica Martina Stojanović ogorčena što samo njen sin nije primljen u vrtić.“To nije samo vrtić. Za svako normalno ljudsko pravo koje to dijete treba konzumirati ja izgubim s pola svoje porodice hrpu živaca, vremena, resursa”, ističe.
Sve je na kraju prokomentarisala i direktorica vrtića Terezija Nemec.“Ove godine smo dobili prekomjeran broj zahtjeva za upis pa su kriterijumi bili stroži. U naša dva vrtića idu djeca s posebnim potrebama i imamo ih gotovo u svakoj grupi. Čak imamo i pomoćnog radnika koji radi samo sa njima. Članovi vrtićke komisije smatraju da je on premali za grupu, da je rizičan u smislu nedavne operacije koju je imao i katetera koji nosi i da bi mu pogodnija bila rehabilitacija sa majkom još neko vrijeme. Rizičan je u smislu padova i samog katetera. Ne radi se o nikakvoj diskriminaciji jer mi imamo i drugu djecu kojoj treba pomoć. Nisam sa mamom razgovarala jer ona nije ni tražila razgovor”, rekla je.
Na jesen ipak u vrtić
U međuvremenu, stigle su i dobre vijesti. Šimun će biti na jesen primljen u vrtić “Maslačak”, rekla je njegova majka Martina koja je zajedno s suprugom bila u vrtiću na razgovoru.”Donesena je odluka da Šimun krene u vrtić i to jedan sat dnevno uz mene. To će biti prvo proces prilagođavanja ,a nakon toga će se procijeniti kako će dalje pohađati program. Direktorica je rekla kako joj je žao i da je došlo do nesporazuma. Tvrdi kako im namjera nije bila da Šimuna ne prime u vrtić, te da su htjeli svakako da donesu odluku o prilagođavanju
