Za nekoga je možda uspjeh napredovanje u karijeri, za nekoga drugog velika porodica sa puno djece, za nekoga su to putovanja po cijelom svijetu, a za nekoga diplome i razna dostignuća. Šta je za mlade ljude sreća, uspjeh i šta su prave životne vrijednosti? Upravo o tome su mladi ljudi grada Prijedora iznijeli svoje mišljenje.
Božana Tintor, student treće godine politikologije navodi da je prava sreća kada smo zadovoljni, ispunjeni, okruženi pozitivnim ljudima i kada imamo podršku tih ljudi.
„Kada govorimo uopšteno o uspjehu, uspjeh je relativna stvar i mi nikada ne možemo da odredimo šta za jednu osobu znači uspjeh. Nekome uspjeh može da bude da osnuje svoju porodicu, nekome može biti uspjeh da ima veliku količinu novca, ali mislim da se uspjeh najviše ogleda u tome da čovjek bude srećan, jer čovjek kada je srećan možda je to neka njegova definicija uspjeha. Uspjeh se danas najviše i reflektuje u tom materijalnom smislu, ali šta vrijedi sve to ako čovjek nije srećan“, kaže Božana.
Marko Stojaković, student PMF-a u Novom Sadu kaže da je za njega sreća prvenstveno da se bavi stvarima koje njega interesuju, da je okružen dragim ljudima i da ima podršku svojih roditelja šta god da radi i čim god da se bavi.
„Trenutno nemam nekog uzora u smislu da se vodim tim kako neko nešto radi pa da ja moram isto tako ili da je on neka moja vodilja kroz život. Najveću podršku daju mi roditelji i oni su mi najveći uzor. Baš zbog toga što imamo svi pristup internetu nama se generalno nameće nešto što ne bi trebalo da bude normalno, ali svako ima pravo i izbor da izabere šta će da prati i šta će da gleda i čime će da se vodi kroz život. Generalno na toj internet sceni takodje ima i mladih ljudi koji bi služili kao uzor drugima, neki biznismeni ili ljudi koji jednostavno rade nešto pozitivno i od kojih se može mnogo naučiti“, navodi Marko.
Mišljenje gradjana grada Prijedora je uglavnom isto, svi se slažu da mladi imaju loše uzore i da na uspjeh gledaju isključivo kroz materijalizam. Uzrok svega toga, naši sugradjani navode, su društvene mreže koje im sve to nameću, dok sa druge strane njihovi pravi uzori treba da budu uspješni sportisti, naučnici, a najviše njihovi roditelji.
Mejra Mujanović, student informatičkih tehnologija navodi da je za nju najbitnije prvenstveno da se probudi bez glavobolje, što znači da je zdrava, da skuha omiljeni ručak i provodi vrijeme sa svojim roditeljima i prijateljima.
„Ja sam uvijek gledala da se ugledam na neke ljude koji su uspješni u tom nekom sektoru posla koji oni rade pa šta god to bilo. Mislim da je problem današnjih generacija dostupnost interneta za široke narodne mase, ljudi se ugledaju na stvari koje su potpuno nebitne. Ako želimo da se ugledamo na nekoga uvijek možemo izabrati, samo što su sada pogrešne moralne vrijednosti. Ako ja krenem od sebe, za mene prave životne vrijednosti su da mogu mirno da spavam, jer ako mogu mirno da spavam znači da nisam nikome učinila ništa loše“, naglasila je Mejra.
Melisa Benić, bavi se aktivizmom i radi kao sezonski radnik u Hrvatskoj, navodi da je i njoj takodje bitno da je njena okolina podržava šta god ona radila.
„Što se tiče školovanja ja mislim da bolje prođu ljudi koji ne završe fakultet jer to nije mjerilo znanja. Smatram da su mladi dosta pasivni iz straha od neuspjeha. Evo navodim sebe, ja sam ta koja se i dalje ustručava upisati fakultet i uvijek se bojim da ako dodjem tamo neće me primiti. Samim tim, a i zbog finansijske situacije sam otišla odavde, ali uvijek govorim da nikada nije kasno. Moja poruka svim mladim ljudima jeste da budu srećni i da se aktiviraju“, naglasila je Melisa.
(freeradioprijedor.com)
Božana Tintor, student treće godine politikologije navodi da je prava sreća kada smo zadovoljni, ispunjeni, okruženi pozitivnim ljudima i kada imamo podršku tih ljudi.
„Kada govorimo uopšteno o uspjehu, uspjeh je relativna stvar i mi nikada ne možemo da odredimo šta za jednu osobu znači uspjeh. Nekome uspjeh može da bude da osnuje svoju porodicu, nekome može biti uspjeh da ima veliku količinu novca, ali mislim da se uspjeh najviše ogleda u tome da čovjek bude srećan, jer čovjek kada je srećan možda je to neka njegova definicija uspjeha. Uspjeh se danas najviše i reflektuje u tom materijalnom smislu, ali šta vrijedi sve to ako čovjek nije srećan“, kaže Božana.
Marko Stojaković, student PMF-a u Novom Sadu kaže da je za njega sreća prvenstveno da se bavi stvarima koje njega interesuju, da je okružen dragim ljudima i da ima podršku svojih roditelja šta god da radi i čim god da se bavi.
„Trenutno nemam nekog uzora u smislu da se vodim tim kako neko nešto radi pa da ja moram isto tako ili da je on neka moja vodilja kroz život. Najveću podršku daju mi roditelji i oni su mi najveći uzor. Baš zbog toga što imamo svi pristup internetu nama se generalno nameće nešto što ne bi trebalo da bude normalno, ali svako ima pravo i izbor da izabere šta će da prati i šta će da gleda i čime će da se vodi kroz život. Generalno na toj internet sceni takodje ima i mladih ljudi koji bi služili kao uzor drugima, neki biznismeni ili ljudi koji jednostavno rade nešto pozitivno i od kojih se može mnogo naučiti“, navodi Marko.
Mišljenje gradjana grada Prijedora je uglavnom isto, svi se slažu da mladi imaju loše uzore i da na uspjeh gledaju isključivo kroz materijalizam. Uzrok svega toga, naši sugradjani navode, su društvene mreže koje im sve to nameću, dok sa druge strane njihovi pravi uzori treba da budu uspješni sportisti, naučnici, a najviše njihovi roditelji.
Mejra Mujanović, student informatičkih tehnologija navodi da je za nju najbitnije prvenstveno da se probudi bez glavobolje, što znači da je zdrava, da skuha omiljeni ručak i provodi vrijeme sa svojim roditeljima i prijateljima.
„Ja sam uvijek gledala da se ugledam na neke ljude koji su uspješni u tom nekom sektoru posla koji oni rade pa šta god to bilo. Mislim da je problem današnjih generacija dostupnost interneta za široke narodne mase, ljudi se ugledaju na stvari koje su potpuno nebitne. Ako želimo da se ugledamo na nekoga uvijek možemo izabrati, samo što su sada pogrešne moralne vrijednosti. Ako ja krenem od sebe, za mene prave životne vrijednosti su da mogu mirno da spavam, jer ako mogu mirno da spavam znači da nisam nikome učinila ništa loše“, naglasila je Mejra.
Melisa Benić, bavi se aktivizmom i radi kao sezonski radnik u Hrvatskoj, navodi da je i njoj takodje bitno da je njena okolina podržava šta god ona radila.
„Što se tiče školovanja ja mislim da bolje prođu ljudi koji ne završe fakultet jer to nije mjerilo znanja. Smatram da su mladi dosta pasivni iz straha od neuspjeha. Evo navodim sebe, ja sam ta koja se i dalje ustručava upisati fakultet i uvijek se bojim da ako dodjem tamo neće me primiti. Samim tim, a i zbog finansijske situacije sam otišla odavde, ali uvijek govorim da nikada nije kasno. Moja poruka svim mladim ljudima jeste da budu srećni i da se aktiviraju“, naglasila je Melisa.
(freeradioprijedor.com)
