“Profesor sa studentima komunicira, tj. pokušava komunicirati na jednom višem intelektualnom nivou, koji je studentima nerazumljiv”, poručio je docent Berberović sa Filozofskog fakulteta u Tuzli.
Nakon objavljenog članka “Protesti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli: Studenti se žale na neadekvatno ponašanje profesora” stigla je i prva reakcija od strane Džanana Berberovića bivšeg asistenta i docenta na Odsjeku Psihologija pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, a koju je poslao portalu Tuzlanski.ba.
Njegovu reakciju na već pomenutu objavu odnosno današnji protest studenata psihologije u nastavku objavljujemo u cijelosti:
“Zovem se Džanan Berberović i radio sam kao docent na Odsjeku Psihologija (Pedagogija-psihologija) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, radio sam ranije i kao asistent, nego sam dobio priliku za drugim zaposlenjem, a kao docent sam na ovom Fakultetu odnosno Univerzitetu u Tuzli radio u periodu od 2017. do 2022. godine, te sam predavao određeni broj nastavnih predmeta koje je predavao i sam predmetni profesor zbog kojeg su studenti organizovali proteste danas ispred FF u Tuzli, te želim da Vam se obratim kako biste imali malo drugačiju percepciju cijele situacije.
Pročitao sam sve ove navode iz Vašeg članka i prilično sam razočaran reakcijom studenata i svim onim što su napisali protiv predmetnog profesora, jer se u konkretnom slučaju radi o nekoliko nastavnih predmeta koji su znatno teži od drugih nastavnih predmeta, te koji zahtijevaju mnogo više truda, rada i znanja, nego što to zahtijevaju ostali predmeti, bez obzira što oni nisu od neke koristi studentima koji će se baviti psihologijom.
Naime, predmetni profesor protiv kojeg su održani protesti je sigurno jedan od najboljih metodologa i statističara na našim prostorima i studentima pruža savremenu literaturu, koja čak nije dostupna mnogim studentima koji studiraju na nekim drugim odsjecima van naše zemlje. Zainteresovani studenti mogu mnogo toga da nauče od tog profesora, a ovakvi protesti, plakanje studenata zbog toga što nisu položili ispit, samo govore o nestabilnosti samih studenata koji su učestvovali u ovome, a ja vjerujem i o pojedinim profesorima koji podržavaju ovakve proteste, a koji imaju nešto protiv kolege, što ni njima samima nije jasno šta imaju.
Ni u jednom aspektu žalbe niti “dokaza” koje su studenti iznijeli, odnosno njihovih “priloga”, pa čak ni na transparentima se ne vidi da je profesor na bilo koji način oštetio studente ili ih vrijeđao, ali sam svjestan da profesor ima malo drugačiji pristup od drugih profesora, odnosno da sa studentima komunicira, tj. pokušava komunicirati na jednom višem intelektualnom nivou, koji je studentima nerazumljiv, pa zbog toga ne razumiju njegove šale ili verbalne iskaze, zbog čega se studenti(ce) osjećaju “poniženo” ili “postiđeno”, a kasnije anksiozno i plaču.
To što studentica plače nakon što nije položila ispit, odraz je njene emocionalne nestabilnosti, a ne profesora, te je vrlo žalosno ovo što su studenti uradili, zato što su uvijek imali priliku da pitaju profesora, da se konsultuju, da pošalju mejlove, da ga pitaju na predavanjima, nego su studenti(ce) nezainteresovani, nesigurni, imaju jako oskudno znanje i zbog toga se ustručavaju da bilo šta kažu ili pitaju, ali su glasni na ovakvim jednim jadnim i otužnim protestima, na kojima su samo pokazali svoju slabost, a ne intelektualnu jačinu. Ja, kao njihov nekadašnji profesor, sam razočaran njihovim stavom i njihovom “borbom za prava”.
Vodio sam često razgovore s njima da pokušaju da rade više na tim predmetima i da umjesto što uče kampanjski 5 dana pred ispit, da se ovim predmetima posvete tokom cijele godine i da uče sistematično, ali studenti jednostavno nikada nisu poslušali savjete i uvijek su se nadali da će na ovaj način prolaziti lakše, kada izazovu neku vrstu nelagodnosti.
Svaki student na Univerzitetu ima pravo da polaže ispit i komisijski, što se nekim studentima omogućavalo, upravo jer su se žalili da ne mogu položiti kod ovog profesora, pa su se dešavale situacije u kojima studenti ni komisijski nisu mogli položiti ove ispite, što znači da nije toliko do profesora, koliko je do studentskog nerada i neučenja, odnosno do toga da žele na vrlo jednostavan način doći do diplome, zato što su kriteriji u potpunosti spušteni ispod svake granice.
Ovo Vam govorim iz iskustva, gdje sam i sam morao spuštati kriterije ispod svakog nivoa, vidjevši da studenti zaista ne mogu tj. nisu kapacitirani da shvate gradivo koje se nudi silabusom. Zbog toga su današnji profesori često primorani mijenjati kriterije, kada vide da su intelektualni kapaciteti studenata vrlo često čak ispod prosjeka.
Ima vrijednih studenata koji rade i sistematično uče i takvi se studenti ne bune i nemaju problema, ali ovdje se radi o studentima koji “bezuslovno” prelaze iz jedne akademske godine u drugu, što znači da nisu stekli uslov za prelazak na narednu akademsku godinu na vrijeme, a onda im Univerzitet ipak dozvoli prelazak na narednu godinu, pa se desi da se gradivo toliko nagomila, da ga nisko kapacitirani studenti teško mogu savladati, jer im treba znatno više vremena nego prosječnim i nadarenim studentima.
Iz tog razloga, smatram ove proteste vrlo neprijatnim po profesora, a prije svega kao jedan sramotan čin studenata koji su učestvovali u tome, jer umjesto da su došli na konsultacije i pitali da im profesor objasni gradivo, a iz tih nastavnih predmeta imaju i vrlo sposobnog i kompetentnog asistenta, studenti se okupljaju na ove neukusne načine i u pravom smislu riječi pokušavaju predstaviti rad jednog eminentnog profesora i stručnjaka kao takav da ih vrijeđa i ponižava, iako su njegove izjave često ironične, sarkastične i studenti ih nisu kadri shvatiti na pravi način.
Svaki profesor može negdje da pogriješi, pretjera i pravo je studenata da ukažu na to, ali je isto tako i pravo profesora da ukaže studentima kada nisu kapacitirani za određene nastavne predmete ili gradiva, a ipak se određenim političkim ili drugim pritiscima nastoji pokazati da to jesu (npr. djeca nekih funkcionera, doktora ili profesora, koja nemaju adekvatne sposobnosti učenja, kognitivne stilove pa čak ni prosječno razvijene intelektualne sposobnosti studiraju i očekuje se da su to neka nadarena djeca, koja su daleko ispod nekog prosječnog nivoa).
Dakle, profesor kad kaže “Vi niste sposobni sastaviti rečenicu“, zapravo pravilno zapaža nesigurnost studenta koji se ne zna izražavati, a neki studenti, ja sam se sam uvjerio u to, ne znaju napisati pravilno ni svoje ime i prezime, ne znaju osnovne računske operacije, da ne govorim o sastavljanju rečenica.
Studenti jednostavno nisu toga svjesni i potrebno im je mnogo više rada i mnogo manje ovakvih protesta po stepenicama fakulteta, pa se nadam da će se nakon ovoga ipak “baciti na učenje” a manje na pisanje nekih besmislenih transparenata, boreći se na pogrešan način za svoja prava. Nadam se da će studenti shvatiti da se samo znanjem, a nikako neznanjem i bahatošću, mogu izboriti za svoja prava.
Obratio sam Vam se ovim dopisom u nadi da ćete objaviti ovu moju reakciju na ovakve proteste, jer smatram da je potrebno čuti i drugu stranu priče, a ne izvještavati jednostrano u prilog samo jednog aspekta cijele situacije, posebno zbog toga što sam bio dio tog kolektiva i znam o čemu se radi i mislim da su studenti samo iskorišteni od strane nekih drugih ljudi iz akademske zajednice da naprave ovakav korak i da su samo ispali zloupotrijebljeni i u očima onih koji poznaju ovu problematiku vrlo očajni.
Profesor o kojem je riječ jeste jedan od strožijih profesora, tj. možda i najstrožiji profesor na tom predmetnom odsjeku, ali je poznata činjenica da na svim odsjecima, fakultetima i univerzitetima, uvijek ima neki “strogi profesor” kod kojeg nije lako položiti nastavne predmete.
Svakako da nije nemoguće, nego je samo teže, jer zahtijeva mnogo više rada i truda, što studenti(ce) sigurno ne poklanjaju ovim njegovim predmetima. Zato smatram da je studentska žalba u potpunosti neosnovana, ishitretna i da studenti uopšte nisu iskoristili sve pravne lijekove koje su mogli iskoristiti, kako bi se na akademski primjereniji način uhvatili u koštac s ovim problemom.
Tako je na primjer svaki student koji nije bio zadovoljan ili smatra da ga neki profesor ugrožava, mogao tražiti komisijsko polaganje ispita i to je način na koji se mogu individualno boriti za svoja prava. Ovako grupno smatraju da vrše pritisak, te se popušta pred grupnim pritiskom, što ni malo ne utiče na razvoj adekvatnije i bolje akademske atmosfere.
S poštovanjem i u nadi da ćete objaviti ovu moju reakciju na Vaš članak,” navodi se u reakciji koju potpisuje dr.sc. Džanan Berberović.
Preuzeto sa: studomat.ba
