Gdje na odmor poslije iscrpljujuće pandemije, gdje sa djecom, smijem li da se udaljavam od kuće i doktora, šta da ponesem, kako da putujem – neka su od pitanja o kojima ovih dana podjednako razmišljaju zdravi ljudi i hronično bolesni.Na more, bar zasad, ne možemo. Međutim, možemo da biramo destinaciju u zemlji, shodno zdravstvenom stanju i ličnim željama, ističu ljekari.
Nakupljeni stres
Neko odmor želi da provede u tišini, dok bi drugi da osjete naboj adrenalina i na taj način se oslobode nakupljene negativne energije i stresa. Suština je da u ovom odmoru treba svi da uživaju.Najbolji izbor je boravak u prirodi, pogotovo ako je riječ o porodicama s djecom koja imaju bronhijalnu astmu ili neku drugu respiratornu bolest. Planina s nižom nadmorskom visinom je idealna za njih. Djeca se najbolje osjećaju tamo gdje je i roditeljima dobro.
Zelena oaza
Kako mjesta bez alergena nema, preostaje vam da poštujete uvjete u kojima boravite. To podrazumijeva čiste, provjetrene prostorije u kojima će mališani spavati i boraviti, higijenski i epidemiološki ispravnu hranu, kontrolu boravka na suncu i dovoljno sati sna.Ukoliko imate uvjeta za boravak u selu, obavezno se tamo uputite s malom djecom. Seoski turizam odgovara svima zbog čistog zraka, dosta kiseonika, nezagađene atmosfere, domaće hrane. Šetnja u prirodi, domaći čajevi, cvijetne poljane i zelena oaza uz okrepljujuću tišinu, predstavljaju pravu antistres terapiju. Ako baš ne volite ni selo ni planinu, možete da izaberete neku od banja.
Adaptacija organizma
Bez obzira na izbor, trebalo bi da vodite računa i o dužini odmora, što je, također, važno.Deset dana je premalo, dvije sedmice su dovoljne za adaptaciju organizma na novi ambijent, dok su tek tri sedmice optimalne za potpuni odmor i oporavak, naglašavaju stručnjaci.
Srčani bolesnici
Kada su duže vrijeme u stabilnoj formi, na planini do 1.000 metara nadmorske visine mogu da borave i srčani bolesnici. Njima se preporučuju lagane šetnje, češće odmaranje, ali ne i penjanje ili osvajanje vrhova. Veća nadmorska visina traži zdravije osobe, jer je zrak razrijeđeniji. Penjanje uzbrdo zahtijeva više kiseonika, a kada neko nema dovoljno kondicije dolazi do lakšeg zamaranja.Kod srčanih bolesnika ova vrsta aktivnosti je apsolutno isključena. I gdje god da se nalaze i ma koliko da se dobro osjećaju, srčani bolesnici nijednog trenutka ne smiju da zaborave da kontroliraju svoj krvni pritisak i da se eventualno konsultiraju s ljekarom
