Sada nam je svima jasno koliko smo povezani i kako naši postupci mogu dramatično utjecati na druge ljude.
Podučavanje i učenje uslovljeno je našim odnosom jednih prema drugima
Katy smatra da se za deset godina naši đaci neće sjećati gradiva koje smo predavale ovih mjeseci. Ono čega će se sjećati, kaže, jesu momenti kada smo ih pitale kako su, poslale im e-mail ili poruku.
Osnova nastavničkog posla je poznavanje učenika, dodaje ona, a u vrijeme krize naša povezanost s njima još više je dobila na važnosti. Zbog toga bismo se u budućnosti, bilo da se radi o časovima na daljinu ili uživo, morale fokusirati na odnose koje gajimo prema našim đacima. Savjetovanja, jutarnji sastanci i pojedinačni razgovori između učenika i nastavnica pomoći će nam u formiranju jakih veza s njima.
Porodice i nastavnice moraju raditi zajedno
Ova autorica smatra da je u mnogim slučajevima komunikacija koju pojedinačne porodice imaju sa edukatorima u doba pandemije mnogo bolja jer se većina porodica našla u situaciji da je mnogo više uključena u proces obrazovanja svoje djece. Dešava se i da, kada su edukatori svjesni da porodice nisu u stanju djeci pružiti potrebnu podršku, škole organiziraju dodatnu pomoć đacima kojima je ona potrebna.
Ova praksa se treba nastaviti i nakon pandemije. U idealnom slučaju, treba postojati most između školskog i kućnog, jer su oba okruženja od osnovne važnosti za razvoj djece, kaže K. Farber i predlaže razmjenu ideja između nastavnica i porodica preko e-maila ili sastanaka u školi. Dobra ideja je i izrada personaliziranog plana učenja koji će obuhvatati rad u školi i rad kod kuće i koji će svaki učenik individualno popunjavati.
Podučavanje mora biti fleksibilno i prilagođeno potrebama svakog đaka
Mnoge škole su preporučile roditeljima raspored kojeg se djeca trebaju držati svakog dana tokom online školovanja.
U mojoj kući vidjeli smo da nam ovaj plan nije uvijek bio od pomoći jer je svaki novi dan za moju djecu donosio drugačije raspoloženje ili fizičko stanje. Ono što sam ja naučila jeste da obrazovno iskustvo mora biti fleksibilno jer se fizičko i emotivno stanje đaka mijenja, priča Farber i naglašava da materijal mora biti dostupan učenicima kako bi mu oni posvetili vrijeme na različite načine i u različitim intervalima. On također mora biti prilagođen njihovim interesima, onome što im je potrebno ili, jednostavno, njihovom trenutnom raspoloženju. U idealnom slučaju, trebamo kreirati materijal koji će im pružiti priliku da se pozabave vlastitim interesima i koji neće biti previše ograničen, što vremenski, što tematski.
Ne smijemo zanemariti mentalno zdravlje
Ono što sada proživljavamo, kao usporeni film, jeste kolektivna trauma. I većina nas je svjesna onoga što se dešava jer smo više u kontaktu sa bliskim osobama, dijelimo iskustva samoizolacije i načine na koje izlazimo nakraj s njom.
Dugo vremena naše društvo nije bilo ovoliko otvoreno. Moramo nastaviti sa ovim praksama, bez obzira na koji se način škola bude organizirala u budućnosti, smatra Katy Farber i naglašava da mentalno zdravlje mora biti tema svih novih odluka na nivou škole, te da moramo osmisliti prostore i resurse koji će našim nastavnicama i đacima pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja.
Mnogi su izgubili članove porodice ili žive u ekonomski neizvjesnoj situaciji. Upravo zbog ovih iskustava ne bismo smjeli prestati pričati o teškim temama: gubitku, tuzi, nejednakosti, diskriminaciji ili siromaštvu. Moramo iskoristiti priliku da ovu otvorenost pretvorimo u šansu za ozdravljenje, odnosno za učenje o tome kako se nositi sa teškim situacijama.
Zavisimo jedni od drugih
Tokom pandemije većina naših đaka naučila je lekciju o tome da postoji veza između onog što oni rade i zdravlja članova njihovih porodica i zajednica. Sada nam je svima jasno koliko smo povezani i kako naši postupci mogu dramatično utjecati na druge ljude.
Zbog toga se ne smijemo vratiti na stari sistem jednokratnih zadaća ili projekata koji jedino služe dobivanju bolje ocjene. Ne smijemo nastaviti po starom sada kada znamo da su naši đaci sposobni da se uključe, da pomognu svom društvu i da su u stanju vidjeti koliko dobrobiti može donijeti zajednički rad. Od svakog od nas zavisi šta ćemo naučiti tokom pandemije. Lako je vratiti se starim navikama, posebno onima od nas čiji je sistem rada dobro funkcionirao, kaže Katy Farber i poručuje da je ova pandemija jedna od životnih prilika da popravimo ono što ne valja, da naučimo lekciju iz vlastitog iskustva i da kreiramo drugačiju viziju obrazovanja, u kojoj je ono inkluzivnije, odgovornije i sa svrhom.
(skolegijum.ba)
