Pobjednici Prvog Tuzlanskog festivala slobode sa filmom „DVIJE ŠKOLE BEZ KROVA“ učenici trećeg razreda Gimnazije svoju nagradu odlučili su nesebično podijeliti sa cijelom školom i ostaviti dugotrajni učinak za njih i nove generacije. Učenici su prvobitno nagradu željeli iskoristiti za izlet, međutim umjesto toga odlučili su uraditi bolju stvar i usmjeriti je ka renoviranju učionice postavljanjem novog laminata.
Za početak da nam kažete nešto o sebi ?
Farah Terzić iz Bugojna, 17 godina, rođena 21. juna 2004, učenica 3. razreda gimnazije. Aktivno uključena u razne vannastavne aktivnosti i projekte. Volim čitati i razgovarati o društvenim aktuelnostima i uključenosti mladih po pitanju različitih društvenih zbivanja. U slobodno vrijeme bavim se odbojkom, sviram klavir i sve ostale aktivnosti koje prate moju dob. „ Ridendo dicere verum.“ – (smijući se reći istinu), draga latinska izreka pa i karakteristika filma „Dvije škole bez krova“.
Osvojili ste nagradu prvog Tuzlanskog festivala slobode, kako ste odlučili da iskoristite svoju nagradu ?
Prvobitna ideja jeste pomoć u renoviranju učionice. S obzirom da smo obavili razgovor sa upravom škole kao i sa načelnikom općine ponosni smo na činjenicu da je ovaj film imao pozitivan uticaj pa bi se procesom renoviranja uskoro trebale baviti institucije koje su za to nadležne.
Problematiku Vaše škole prikazali ste kroz film, šta za Vas predstavlja svakodnevni boravak u takvim prostorijama ?
Naravno da nismo zadovoljni boravkom u školskoj prostoriji sa oštećenim krovom u 21. vijeku, naročito činjenicom da se u takvom stanju nalazi tokom cijelog našeg školovanja (kako navode stariji učenici, čak i više). Zar u svijetu gdje učenici borave u modernim učionicama okruženi mnoštvom pametnih uređaja trebaju postojati oni kojima se ne može omogućiti niti „krov nad glavom“ ?
Da li nakon predstavljanja i realizacije ovog filma koji je bio jako uspješan planirate da nastavite sa keiranjem filmova u drugim sferama bazirajući se na neku problematiku u društvu ?
U sklopu aktivnosti naše škole svakako postoji festival kratkog filma gdje svake godine svi razredi kreiraju svoj film, pa će i zbog toga sigurno doći do novih zanimljivih filmova. Volim biti uključena u aktuelno stanje našeg društva i proučavati probleme kojih, nažalost, ima na pretek tako da se iskreno radujem nekom novom projektu. Sami smo primjer kako ideja ovakvih filmova može da bude pokretač inicijative rješavanja istog. Pasivnost nas ne vodi nigdje tako da svako od nas može dati svoj doprinos na više načina u raznim problemima našeg društva.
Šta je to što je najviše motivisalo Vas i Vaše kolege da na jedan kreativan način iznesete problem koji je Vaša svakodnevnica ?
Do ideje filma „Dvije škole bez krova“ došlo je iznenada, jednog kišovitog dana u školi. Sjedila sam na času i posmatrala kapljice kiše kako jednolično padaju u onu istu kantu jupola kao u filmu. Prozor učionice je pružao pogled na formiran „bazen“ nastao u velikoj rupi na putu pored škole. U tom momentu mi je iznenada sinula ideja samog filma, cijeli taj koncept časova fizike, matematike i tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Tada sam ispričala svoju ideju i predložila da to bude film našeg razreda za ovogodišnji festival. Svi su jednoglasno pristali i zajedničkim snagama smo uspjeli realizirati ideju. Oštećen krov, rupa u asfaltu, činjenica da bugojanski gradski bazeni nisu u funkciji, nedovoljna praksa u mnogim školama u BiH općenito, odlazak mladih i nebriga vlasti o stvarnim problemima, korupcija, nepotizam, nacionalizam, neophodne reforme u obrazovanju i pojam dvije škole pod jednim krovom – sve su ovo poruke obuhvaćene u sklopu scenarija filma i teksta pjesme u sklopu filma.
„Inspirisano realnošću“ – što je i završna poruka filma.
Ko Vam je podrška u realizovanju Vaših ideja ?
Imali smo veliku podršku od strane uprave škole i naših profesora, naročito profesora bosanskog jezika, Viktora Dundovića i razrednice Ermine Musić.
Nagradu koju ste osvojili, iskoristili ste da doprinesete nečemu dugotrajnom što će ostati i nakon vas i koristiti svima a ne samo vama kao pobjednicima, odakle ta ideja ?
Problemi navedeni u filmu nisu samo naši lični, već problemi svih nas. Učešćem na ovom festivalu na neki način smo predstavljali našu školu i sve učenike zajedno. Ovakav završetak ove uzbudljive priče govori da smo svi pobjednici te da se uz zajednički trud, rad i upornost sve može postići.
Svaki problem ima svoje rješenje. Učenici su odlučili „uzeti stvar u svoje ruke“ i javno iznijeti svoj problem sa kojim se susreću generacijama. Ovi mladi ljudi nisu ostvarili pobjedu samo na Festivalu, nego su odnijeli i pobjedu ljudskosti i uzoritosti.
Kratki pobjednički film „DVIJE ŠKOLE BEZ KROVA“ možete pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=g-_KfoX5k7c
Intervju radila Minela Dohranović
