“Priznanje Srebrena značka dodjeljuje se za postignuti uspjeh u studiju studentima fakulteta i akademija Univerziteta u Sarajevu koji su u redovnom roku završili prvi ciklus studija do 30. 09. kalendarske godine u kojoj su redovno ovjerili posljednji semestar, s tim da im srednja/prosječna ocjena iz svih položenih ispita, uključujući i ocjenu završnog rada, nije manja od 9 (devet) ili drugi ciklus studija do 30. 09. kalendarske godine u kojoj su redovno ovjerili posljednji semestar, s tim da im srednja/prosječna ocjena iz svih položenih ispita u toku I i II ciklusa studija, uključujući i ocjenu završnog rada, nije manja od 9,00 (devet).”
Gornji tekst je samo izvod iz pravilnika o priznanjima i nagradama UNSA i baš svi znamo da je do ovako visokih ocjena put veoma težak, trnovit i pun odricanja. A sva ta odricanja i sav trud su tradicionalno puno veći, ako ste student Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ipak studenti njime uspješno koračaju. Ne samo da završavaju fakultete, nego ih završavaju sa izuzetno visokim prosjekom. Nema ih mnogo i predstavlja nam veliko zadovoljstvo predstaviti dvadesetdvogodišnju Lamiju Vrnjak. Do jučer studentica, a danas bachelor inžinjer elektrotehnike, odsjek računarstvo i informatika, sa visokim prosjekom ocjena 9,16.
Sutra već očekujemo da ćemo o Lamiji pisati kao o uspješnoj ženi u svijetu nauke i biznisa, a ona tim putem već korača.
1. Lamija, najprije ti želimo čestitati na ovim izuzetno značajnim rezultatima, koje nije bilo lako ostvariti. Iza svega stoji veliki trud. Znamo da te je pokretao veoma jak motiv. Ne tražimo da nam kažeš detalje, ali želimo da nam pričaš o tvojoj motivaciji da istraješ do postizanja ovog veoma visokog cilja.
Hvala vam na čestitkama. Iza mog uspjeha, kako ste i sami rekli, stoji veliki trud. Ipak tokom studiranja vodila me volja i ljubav prema pozivu koji sam odabrala. Velika motivacija mi je bila želja da naučim više i usavršim svoje vještine kako bih postala stručnija i uspješnija u onome čime se bavim.
2. I u toku studija nisi bila samo studentica, već na početku si se izdvojila i bila “student demonstrator”. Šta je to značilo tebi i na koji način te je gradilo i osnažilo?
Uvijek su mi govorili da posjedujem vještine prenošenja znanja i rado sam pomagala svojim prijateljima, ali i davala instrukcije iz raznih predmeta. Kada se pružila prilika da na fakultetu postanem demonstrator, rado sam se odlučila na taj korak i drago mi je što jesam. Volim da budem uključena u nastavni proces i da pomažem studentima, dijelim savjete iz vlastitog iskustva i posmatram njihov napredak. Pored toga, držanje vježbi na fakultetu me je ohrabrilo kad je u pitanju javni nastup.
3. Studenti sa ovakvim prosjekom uvijek idu dalje i daju značajan doprinos akademskoj zajednici. Gdje ti vidiš sebe?
Trenutno sam na putu sticanja diplome o završenom drugom ciklusu studija, te sam i dalje angažovana kao demonstrator na svom fakultetu. Ne možemo znati šta nas čeka u budućnosti, ali ipak trebamo dati sve od sebe. Želja mi je da kao akademski građanin doprinesem razvoju svoje domovine. S obzirom na dešavanja zadnjih godina i odlazak mladih iz BiH, želja mi je da ih svojim radom potaknem na ostajanje, razvijanje i realizaciju ideja u svojoj domovini jer ćemo jedino tako Bosnu i Hercegovinu učiniti boljim mjestom za život svih nas.
4. Ko ti je bio podrška, osim najbližih? Da li si bila nečiji stipendista i ako jesi, šta je to značilo za tebe i tvoj put?
Osim moje porodice koji su uvijek bili moja podrška i moj oslonac, veliki prijatelj na putu ka uspjehu mi je bila i Fondacija Hastor čiji sam stipendista od 2017. godine. Fondacija Hastor je porodica za sebe. To su ljudi na koje se uvijek mogu osloniti, koji me podržavaju i raduju se mom uspjehu. Čast mi je što sam njihov stipendista i što su oni prepoznali moj uspjeh. Pored toga, ostvarila sam i jako lijepa prijateljstva.
5. Stigla si i da volontiraš. Šta rad je “pro bono” značio za tebe?
Moj volonterski angažman je također vezan uz Fondaciju Hastor. Prve dvije godine bila sam mentor grupi od oko 8 srednjoškolaca, a naši volonterski sastanci su obrađivali razne edukativne i zabavne teme. Mentori su podrška i uzor mlađim učenicima i tu su da im pomognu, da ih nauče novim stvarima i vještinama i da zajedno provodimo vrijeme na kvalitetan način. U posljednjih godinu dana, moj volonterski angažman u Fondaciji je administrativne prirode. Volonterski rad je lijek za dušu, način da se prizemljimo i učinimo nešto dobro za našu zajednicu.
6. Kakvi su tvoji planovi, ciljevi, očekivanja? Planiraš li ostati na Fakultetu?
Moj trenutni kratkoročni cilj jeste da jednako uspješno završim drugi ciklus studija i usput dodatno unaprijedim svoje vještine. Želim da radim na sebi, da se ostvarim u potpunosti na akademskom planu i započnem svoju karijeru. Industrija u koju sada ulazim i sam moj poziv su dosta nepredvidivi, a mogućnosti su bezbrojne. Naredne dvije godine želim da iskoristim da pronađem svoj put u poslovnom svijetu.
7. Svijet je odavno postao globalan. Ne moraš više putovati da bi bio “negdje” , ne moraš ni ići na drugi kraj svijeta, da bi radio za neke velike kompanije. Sve je blizu, naročito u tvom zanimanju. Vidiš li sebe u budućnosti Bosne i Hercegovine, odnosno vidiš li Bosnu i Hercegovinu u svojoj budućnosti?
Rekla bih da imam sreću što sam dijelom sektora koji se svakim danom sve više razvija. Prilika za unapređenje i ostvarivanje u mom zanimanju ima širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Trenutno se vidim ovdje i želim da pronađem svoj put upravo u svojoj domovini.
8. Da li postoje granice u rastu i napredovanju?
Ne postoje granice, postoje samo barijere koje postavljamo sami sebi, nekad čak i nesvjesno, misleći da smo postigli svoj limit. Danas nam je sve na dohvat ruke pa tako i prilike za dodatno usavršavanje, rad na sebi, učenje novih stvari i sl. Do nas je da iskoristimo te prilike i pomjerimo sopstvene granice.
U svemu ovome najveća zahvala ide mojoj mami koja je moja najveća podrška u svakoj sferi života, dodala je Lamija na kraju ponosno i sa osmijehom.
(PODUZETNICE.BA)
