Sa samog vrha puca spektakularan pogled na netaknutu prirodu Male Paklenice s jedne, visoravan Libinje s druge strane, dok u pozadini na sve to pazi najljepši velebitski vrh – Sveto brdo…
Pomalo neobična imena, „Vlaški grad“ je istaknuti, stjenoviti dio iznad Male Paklenice, te jedan od najslikovitijih vidikovaca na području cijelog Nacionalnog parka Paklenica. Tko još nije išao uživati na Paklenicu, ne zna što je propustio, brzo guglajte i tražite neke od mnogih staza koje će vas odvesti u neslućene prirodne ljepote i uputite se u istraživanje čim to situacija oko pandemije dopusti.
Vlaški grad sa svih je strana prilično strm, a prepoznatljiv je po kamenitom vršnom dijelu koju strši iznad šume. Sa samog vrha puca spektakularan pogled na netaknutu prirodu Male Paklenice s jedne, visoravan Libinje s druge strane, dok u pozadini na sve to pazi vjerojatno najljepši velebitski vrh – Sveto brdo.
Ispod samog vrha nalaze se izvori dviju povremenih krških tekućica. Potoci Mala Paklenica i Orljača izviru i teku svaka sa svoje strane Vlaškog grada da bi se kasnije, zaobilazeći Jerkovac, Kom i Komić spojile tvoreći strmi i divlji kanjon Male Paklenice.
Baš tu, u šumarku nadomak sedla pod vrhom nalazi se planinarsko sklonište Vlaški grad koje su velikim trudom podigli članovi Planinarskog društva Paklenica iz Zadra.
Povijest skloništa zapravo seže u ne tako davnu povijest. Još i prije Domovinskog rata članovi PD Paklenica maštali su o skloništu u blizini Svetog brda, te se Vlaški grad kao frekventna lokacija, nametnuo kao logičan odabir. No, maštanje je prekinuo rat, ali zbog strateške važnosti mjesta, tu se utabroila Hrvatska vojska koja na tom mjestu 1993. gradi svoj objekt.
Po završetku rata sklonište je napušteno i devastirano dok njegovo održavanje nije preuzelo Planinarsko društvo „Paklenica“ iz Zadra i krenulo u obnovu. Sklonište je, velikim zalaganjem zadarskih planinara uređeno i opremljeno, međutim, netom po završetku obnove, u svibnju 2000. godine sklonište je nestalo u požaru čiji uzroci nikada nisu utvrđeni.
Unatoč tomu, zadarski planinari nisu se obeshrabrili. S velikom željom i trudom pristupili su obnovi po drugi put. U sljedeće dvije godine, na ovoj teško pristupačnoj lokaciji, na zgarištu starog skloništa izgrađeno je novo. Više od 14 godina sklonište na Vlaškom gradu bilo je otvoreno stalno i pružalo je utočište i zaklon svakom posjetiocu i planinaru, a ujedno i svjedoči o ljubavi jedne generacije prema našoj najljepšoj planini.
Ipak, novi standardi gradnje i potraga za što većom sigurnosti, nagnali su PD Paklenica da 2013, pokrene novu, treću obnovu skloništa. Radovi su konačno završili u lipnju 2019. svečanim otvaranjem u povodu obilježavanja 120 godina planinarstva u Zadru. Obnovu skloništa potpisuje arhitekt Domagoj Diklić, a valja naglasiti kako su svi radovi na skloništu te cijeli projekt napravljeni volonterski, bez ikakve naknade.
Sklonište je danas moderno, sigurno i prilično atraktivno u što se možete uvjeriti i u našoj galeriji, pa u svoje slobodno vrijeme ovdje rado hodočaste i mnogi planinari iz zemlje i svijeta. Mjesta ima i za veći broj planinara, a oni koji možda prigovaraju (ako takvih uopće ima) kako je sklonište moglo biti udobnije, trebali bi dvaput razmisliti.
Zašto je ono takvo, postoji dovoljno dobar razlog:
„Arhitekturu skloništa diktiraju uvjeti planine. Kako je život u planini sveden na ono fizički osnovno tako je i arhitektura skloništa ogoljena na minimalni broj elemenata potrebnih za život: krov, ognjište, stol i ležaj“ – poručuju za kraj iz PD Paklenica.
