Sa biodizajnericom Majom Halilović razgovarali smo o njenom radu na polju istraživanja bakterije scobi i njene primjene u razvoju biomaterijala koji bi se mogli koristiti kao ekološka zamjena za plastiku i druge štetne materijale. Takođe, razgovarali smo i o problemima ekološke svijesti, zagađenosti i izazovima klimatskih promjena u vremenu u kojem živimo.
Već nekoliko godina radite istraživanje sa scobijem. Do kakvih ste saznanja do sada došli, i o kakvom se materijalu i procesu zapravo radi?
– Proces već traje tri godine i istraživački rad je još uvijek u toku. Istraživanje je do sada bilo fokusirano na poboljšanje uslova koji bi doprinijeli uzgoju što kvalitetnijeg, izdržljivijeg biomaterijala, eksperimentisanjem s medijima, hranom za bakteriju poznatiju kao scoby s kojom eksperimentišem i radim, radije i egzaktnije rečeno surađujem. Radim unutar grane koja se zove biodizajn i pripada sasvim novom smjeru unutar dizajna. Biodizajn podrazumijeva rad s živim, jednostavnim organizmima, prvim organizmima na Zemlji, poput bakterija, algi, gljiva, i sl. u cilju stvaranja zdravih i biorazgradivih materijala koje radimo za budućnost da bi uklonili štetne i toksične materijale koje trenutno koristimo unutar industrije. Trenutno moj eksperiment pokazuje da je moguće surađujuću sa bakterijom scoby uzgojiti materijal koji je dugotrajan, bogat vitaminima i mineralima koje može obogatiti, nahraniti zemlju prilikom razgradnje kada mu vrijeme upotrebe dođe kraju. Također ova materijal je izuzetno brzo razgradiv, pokazujući da za svega 56 dana postaje dio zemlje. Naše deponije bi zbog ovakvih materijala mogle izgledati potpuno drugačije. Može trajati, zadržati elastičnost i snagu iznad tri godine, moguće i puno više od ovog vremenskog perioda, ali to mogu znati tek u godinama koje slijede. Pored toga ovaj materijal nazivam besmrtnim materijalom, jer zajednica bakterija ne prestaju proizvoditi glukozne lance koje tvore biofilm koji poslije koristim za pravljenje upotrebnog biomaterijala sve dok ih hranimo.
Veličina materijala ovisi od posude u koje uzgajate. Može biti mala posudica ili one izuzetno velikih zapremina. Proces i brzina fermentacije neće ovisiti o veličini posude. Isključivo od hrane i uslova na koje morate striktno paziti ako želite dobiti kvalitetan materijal. Za početak bih rekla da svjetlost i sunce su najopasniji medij koji ne bismo trebali da izlazemo niti u jednom dijelu procesa. Fermentacija, koju mi koristimo da bi dobili napitke poput jogurta, piva i sl. – scoby fermentacije su veoma specifične za ovu bakteriju s tim da imamo tri vrste fermentacija alkoholna, mliječna i octena. Tako da je veoma važno da se uzgoj vrši na odvojenom mjestu i ostavi se zajednica bakterija da rade svoj posao.
Kako na svakodnevnom nivou teče opisani proces?
– Svoj dan započinjem tako što opskrbim hranu za bakteriju, trave, šećer, nitrogen u obliku čaja, kiseline, postavim ih u posudu, materijal posude je jako bitan i bakarne, staklene posude su jedne od boljih jer su ova dva materijala zdrava. Uvijek eksperimentišem sa različitom hranom sve u cilju da otkrijem novi recept koji će scoby odreagovati bržom fermentacijom i koja će za ishod imati kvalitetan, dugotrajan biomaterijal. Što je kraća fermentacija, kvalitet materijala je bolji. Uzgajam ga pod improviziranim šatorom, da stvorim vlagu i toplinu jer viša temperatura znači proizvodnju vitamina C. Kada biofilm, koji se razvija na površini tekućine poprimi specifičan i snažan miris, ovaj dio je jedini koji baziram na instiktu i iskustvu, vadim iz tekućine i ostavljam, kao što bih ostavila veš, da se okapa voda. Materijal će se nakon sušenja smanjiti za 20% jer biofilm, celulozna pelikula može da upije i do 200 puta više vode od svoje težine. Dobili smo celulozu na površini koja je jedinjenje 200 000 glukoznih lanaca, nastala je iz ugljika, glukoze, etanola, sukroze i glicerola. I zavisno od medija, hrane i uslova dobit cemo celulozu tipa I ili tipa II. Celuloza tipa II je amorfni polimer, ili jednostavnije dobili smo ono sto smo i željeli, a to jeste kvalitetniji materijal koji ćemo moći modifikovati, krojiti, šiti, stavljati na kalupe i sl.
Kako vidite uopšte ekološku sliku u Bosni i Hercegovini i okruženju i koliko smo kao društvo osvješteni u tom pogledu?
– Prošle godine je održana konferencija upravo zbog teme ekologije i povodom zagađenog okoliša i posebno zagađenog zraka na Balkanu. Dobili smo informacije da crna tačka Evrope, odnosno najzagađeniji dio Evrope jeste Balkan, tačnije nama susjedna Srbija. Neka nikoga ne umiruje ta činjenica jer mi, Bosna i Hercegovina, smo odmah do Srbije po zagađenju i korištenju prljave energije. Zagadnjenje zraka tokom zimskog perioda, iako zagađenje zraka se javlja i tokom ljetnjeg perioda, prevazilazi sve granice koje su utvrđene da štete ljudskom zdravlju. Gradovi su prekriveni smećem za koje niko ne mari. Nelegalne i jedva monitirivane deponije su sve veće. I od ove godine smo dobili novu deponiju na granici, deponiju opasnog nuklearnog otpada. Dolazi nam još jedna prijetnja. Nestanak vode ukoliko se nastavi sa gradnjom mini hidrocentrala na našim rijekama. Imamo problem i sa etičkim i zakonskim mjerilima koje naši političari ne poštuju jer im brzo bogaćenje puno važnije od života i budućnosti koju ostavljaju svojoj djeci. Ne mislim doduše ni da imamo inteligentatan sastav političkih sila koji može da razumije širok i dugotrajan impakt koji ostavljaju iza sebe i nesumnjivo nas guraju u ekološku propast, dodatno sa svim nekontrolisanim građevinskim projektima koje ugrožavaju opstanak ionako nepostojeće uređenje države. Nas pritišću i sile kapitalizma i globalizma, slobodnog tržišta koje ne dozvoljavaju napredak i prelaz na čistu energiju, naš dug MMFu sigurno ne pomaže, industrija od automobilske do modne baziraju sebe na neodrživim resursima i dominiraju diljem svijeta.
Jedini fokus, prosperitet vidim u nama, građanima, koji ili će da zaustavi ekploataciju vlastite zemlje zarad bogaćenja nekolicine ili će da gleda destrukciju dok se bude više imalo šta oteti, prodati. Postoje nekolicina ljudi koji razumiju problem, žele rješenje, i bore za bolju budućnost za sve. Tako imamo moje heroine Žene Kruščice koje su odbranile svoju rijeku i spriječile gradnju mini hidrocentrale. Imamo takvih ljudi koji će svojim tijelom braniti rijeku jer rijeka je život, bez obzira na prijetnje, a žene Kruščice svjedoče da su bile primaoci gnusnih prijetnji ako nastave borbu. Zato za pravilno razumijevanje morate se povezati emotivno, i imati edukovan pristup ka prirodi, shvatiti da smo od nje nastali i da bez nje ne možemo.
Šta su po vašem mišljenju danas u našoj zemlji najveći problemi kad je u pitanju očuvanje životne sredine i odnos prema ekološkim temama i ekološka svijest kao takva?
– Prijetnja je kapitalistička ideologija koja je od čovjeka, građanina, napravila potrošača koji je zauzet isključivo svojim bitstvom i sjajnim stvarčicama loše kvalitete koje mu se nude po niskim cijenama jer se ti isti resursi za proizvod ekpsloatišu u zemljama uništenim siromaštvom i iskorištavanjem ljudskog i dječjeg rada, a od nekolicine napravila bilionere koji drže novac i moći pokreću i ruše ekonomije, ugrožavaju ljudske živote kao i živote svih stanovnika planete Zemlje. Ne dramatizujem kada kažem, jer tvrdim nešto što naučna zajednica dokazuje već nekoliko desetljeća, da je čovjek svojim ponašanjem uzrokovao globalno zatopljenje koje bi moglo da bude uzrok masovnog istrebljenja. Dio smo te globalne zajednice i problemi s kojim se Balkan suočava suočavaju se gotovo sve zemlje diljem globusa. Mi imamo dodatni problem, korupciju, politički sistem kojem je najmanje bitno šta se dešava s našim šumama, rijekama, zrakom i ljudskim zdravljem. Poznato mi je da Damir Nikšić, zastupnik Kantona Sarajevo jedini spominje ovu temu. Koliko je razumije, koliku moć ima da utiče na okolinu oko sebe, zajedno s aktivistima koji rizikuju svoje živote braneći rijeke, do građana koji sami obrazuju svoju djeci o štetnosti plastike, odnosa prema okolišu pokazat će vrijeme. Trenutno, nova, empatička svijest tinja nailazeći na nerazumijevanje, ili se vezujući za prošla vremena kada smo na ovim prostorima uzgajali vlastitu hranu, naseljavali sela i upotrebljavali predmete koje su imale dugotrajan vijek koje su nam čak ranije generacije ostavile. Prošlost ne možemo obnoviti, jedino možemo da stvorimo bolju ili goru budućnost.
Kako biodizajn i ono čime se vi bavite može u praksi doprinjeti poboljšanju stanja odnosa prema ekologiji, ekološkim temama, te šta bi mogla biti njegova stvarna životna primjena u našoj svakodnevnici?
– Biodizajn mijenja sve. Što se tiče stanja u svijetu, trebamo nove i napredne tehnologije koje će nam pomoći da uđemo u novu eru dizajna i novu eru održivih i zdravih materijala. Industrija je do sada ekploatisala resurse ne pitajući se kako utiče na okoliš; tokom obrade i proizvodnje nije se zanimala za uništenje ekosistema koje njihovi proizvodi pokreću, niti ju je zanimalo kako će da proizvod da se odloži kada mu dođe kraj. Zapravo, s namjerom je prozvodila produkte koji su trajali kratko tako da može da učestvuje u masovnoj proizvodnji produkata koje smo ranije posjedovali cijeli jedan vijek, a danas njihovo trajanje jedva dosegne godinu, do nekoliko godina. Ne zanima je od kojim materijala izrađuje svoje produkte, nije je zanimalo ni da mlade dizajnere u dizajnerskim školama uči o važnosti i impaktu njihovog rada tokom cijelog procesa, od upotrebe resursa do proizvodnje i plasiranja proizvoda te trajnosti. Ekologija je ostavljena po strani zarad prodaje. Biodizajn podlaže jednom pravilu, da tokom rada ne smije da povrijedi niti jedan živi organizam. U biodizajnu mi surađujemo sa živim organizmima, poput micelijuma, gljiva, kvasaca, koji su jednostavni organizmi koji ne osjećaju bol, da bi ih modifikovali i uzgojili određen produkt. Bilo to materijal ili printanje stolice 3D printerom od micelijuma. U ovom procesu dizajneri i dizajnerica suradjuju sa naučnicima i umjetnicima umjetnicama. BioDizajn postaje interdisciplinarna grana. Cijeli proces je zdrav, kako za prirodu, tako i za one koji rade na istraživanju. Ne koriste se toksične kemikalije, isključivo se radi s prirodom.
Kakvo je stanje sa istraživanjem u ovom polju kod nas, te u kojoj mjeri ste ostvarili komunikaciju sa ljudima iz regiona koji se bave sličnim poslom?
– Tri godine sama uspijevam da dođem do informacija koje me interesuju, s tim da sam u određenim segmentima ipak uspijevala naći stručna lica koja bi mi pomogla oko detektovanja bioloških svojstava scoby-ja. Baš sada biti će potrebno puno više znanja da se maknem naprijed jer sve što sam mogla sama uspjela sam da postignem. Moram biodizajn podići na viši nivo. Moguće je da ću pokušati da se povežem sa nekim od naših biologa i uspostavim puno ekstenzivniju suradnju. Pored mene, u Novom Sadu radi bioumjetnica Adrienn Ujhazi s kojom sam u stalnom kontaktu. Adrienn i ja ćemo da surađujemo u više projekata, i ova suradnja bi mogla da nas poveže internacionalno, i da radimo nekoliko godina zajedno u budućnosti. Adrienn je postigla jako puno sa svojom umjetnošću i meni je zadovoljstvo najaviti buduće projekte i dizajnerske/umjetničke radove koje bi mogle okrenuti naš region ka zdravijim, zelenijim, revolucionarnijim opcijama.
Izvor:mreza-mira
Razgovarao: Đorđe Krajišnik
