Moje ime je Muamer, rođen sam u augustu 1996. godine u Mostaru. Rođen sam dva mjeseca prije nego što su doktori predviđali, jer kao i sve u životu mi predviđamo i želimo, a Bog određuje.
“Posljedica” prijevremenog rođenja je fizičko stanje koje me prati sve do danas i pratiti će me i dalje kroz život – riječ je o cerebralnoj paralizi.
Uprkos prognozama doktora nikada nisam odustao od svojih snova, te sam bio član mostarskog plivačkog kluba “Velež”, prvo u svrhu rehabilitacije, a onda sam i pomenuti sportski kolektiv predstavljao na jednom od takmičenja održanom 2011. godine. Iste godine sam upisao Karađoz-begovu medresu koju sam 2015. godine završio, a bio sam i jedan od učenika imenovanih ponosom svoje generacije. Danas sam student odsjeka za komunikologiju na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.
Šta je ključno za ostvarenje uspjeha?
Prije svega važno je da kažem da sve ovo što sam ostvario do sad nije konačni uspjeh, već samo stepenice kojima sam se uspješno penjao uprkos brojnim preprekama. Ključni za sadašnji uspjeh bili su bezuslovna ljubav i zalaganje mojih roditelja Muhameda i Selme, kao i mlađeg brata Omara, ali i podrška okoline u kojoj boravim.
Također, uz roditelje ključan faktor u formiranju mene kao ličnosti kakva sam danas su još jednog sportskog kolektiva koji godinama uspješno djeluje u Mostaru, govorim o bokserskom klubu “Mostar”. Svi članovi kluba na čelu sa glavnim trenerom gospodinom Hamidom Šemićem su me od samog početka prihvatili kao ravnopravnog člana svog kolektiva. Svi oni su moj izvor pozitivne energije koja nam je ustvari svima potrebna.
Čime se bavim u životu?
Danas sam student odsjeka za komunikologiju na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Raditi u medijima i govoriti prije svega o pozitivnim ljudskim pričama vidim kao svoj životni poziv, a vjerujem da ću uz lični trud i zalaganje, znanje i podršku koju mi pružaju profesori odsjeka za komunikologiju, ali i kolega koji sa mnom dijele školsku klupu svoj cilj uspješno i realizovati.
“Posljedica” prijevremenog rođenja je fizičko stanje koje me prati sve do danas i pratiti će me i dalje kroz život – riječ je o cerebralnoj paralizi.
Uprkos prognozama doktora nikada nisam odustao od svojih snova, te sam bio član mostarskog plivačkog kluba “Velež”, prvo u svrhu rehabilitacije, a onda sam i pomenuti sportski kolektiv predstavljao na jednom od takmičenja održanom 2011. godine. Iste godine sam upisao Karađoz-begovu medresu koju sam 2015. godine završio, a bio sam i jedan od učenika imenovanih ponosom svoje generacije. Danas sam student odsjeka za komunikologiju na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.
Šta je ključno za ostvarenje uspjeha?
Prije svega važno je da kažem da sve ovo što sam ostvario do sad nije konačni uspjeh, već samo stepenice kojima sam se uspješno penjao uprkos brojnim preprekama. Ključni za sadašnji uspjeh bili su bezuslovna ljubav i zalaganje mojih roditelja Muhameda i Selme, kao i mlađeg brata Omara, ali i podrška okoline u kojoj boravim.
Također, uz roditelje ključan faktor u formiranju mene kao ličnosti kakva sam danas su još jednog sportskog kolektiva koji godinama uspješno djeluje u Mostaru, govorim o bokserskom klubu “Mostar”. Svi članovi kluba na čelu sa glavnim trenerom gospodinom Hamidom Šemićem su me od samog početka prihvatili kao ravnopravnog člana svog kolektiva. Svi oni su moj izvor pozitivne energije koja nam je ustvari svima potrebna.
Čime se bavim u životu?
Danas sam student odsjeka za komunikologiju na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Raditi u medijima i govoriti prije svega o pozitivnim ljudskim pričama vidim kao svoj životni poziv, a vjerujem da ću uz lični trud i zalaganje, znanje i podršku koju mi pružaju profesori odsjeka za komunikologiju, ali i kolega koji sa mnom dijele školsku klupu svoj cilj uspješno i realizovati.
(Azra Kerić/mionama.ba)
