Jeste li Vi bogat čovjek?
“Familijom i dobrim djelima jesam. Sve drugo je nebitno”.
Zvornik, 1991. Mjesto s važnim geostrateškim položajem u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine dobiva sina koji će svoj grad, ni tri desetljeća poslije, proslaviti u cijelom svijetu.
Februar 2019. Za Forbesovu listu bira se 30 najutjecajnijih ljudi na svijetu mlađih od 30 godina. Večer postaje posebna kada spiker proziva ime Fejzulaha Avdića, dječaka iz druge rečenice koji je izbjegao u Sjedinjene Američke Države.
– Ne pamtim puno iz djetinjstva, sjećam se možda one godine kada sam upisao osnovnu školu. Znam da sam bio pun energije i da me sve zanimalo, kao i danas. Htio sam pomagati ljudima, biti učitelj ili doktor. Kada sam doznao koliko traje studij medicine, odustao sam, prisjeća se naš sugovornik kroz osmijeh.
Ne sjeća se ni je li njihova obitelj nešto imala kada je 1998. došla u Bowling Green. Radili su u tvornici, težak posao, poput mnogih naših doseljenika. Fejzulah je već tada shvatio da im se nekako mora odužiti: “Nije im bilo lako. Oni ovdje nisu došli zbog sebe, nego zbog nas. U Bosni nismo imali puno mogućnosti”.
Ovaj mladić u Bowling Greenu upisao je drugi razred, bio je prvi Bosanac u svojoj školi. I dok su njegovi vršnjaci Amerikanci provodili dane bezbrižno, u igri i prirodi, on je brzo morao odrasti…
– Nije mi trebalo puno da naučim engleski jezik budući da sam prevodio svojim roditeljima. Iskreno, nisam niti imao druge opcije. Neko im je morao pomoći, a meni je to bilo najlakše, ističe Fejzulah.
Iako je shvaćao da je malo drukčiji od druge djece, od prvog dana htio se uklopiti i to mu je dobro išlo…
– Ovdje vam većina ljudi želi pomoći. Veoma sam zahvalan što smo se smjestili upravo u Bowling Greenu. Kasnije sam se uglavnom družio s bosanskom djecom jer ih je ovdje dolazilo sve više, napominje naš sugovornik.
Fuji, kako su ga Amerikanci odmah prozvali, propitkivao je, gledao, zanimao se: “Mislim da mi je to kasnije jako pomoglo u poslu. Ako nešto nisam shvatao, pitao sam. Nisam se bojao probati nešto novo”.
Dio želje iz djetinjstva i s početka ove priče ostvario mu se kada se zaposlio kao tehničar u hitnom medicinskom prijemu gdje je ostao četiri godine. Ovdje se dogodio trenutak koji će ga kasnije pretvoriti u jednog od najutjecajnijih mladih ljudi na svijetu…
– Nakon što se bližio završetak moje škole za administraciju, na razgovoru za posao pitali su me šta bih htio biti za pet godina. Odgovorio sam im predsjednik ove bolnice na što su se samo nasmijali i rekli: “Živimo u malenom gradu, ambiciozni ste, nemate djece, probajte nešto drugo. Ako ne uspijete, uvijek se može vratiti ovdje”, dodaje.
Kasnije se nasmijao i naš sugovornik koji je tada imao 22 godine. Savjet je naravno prihvatio i pokrenuo svoj prvi posao. Sve ostalo je povijest…
– Došli smo do 60 kamiona i išlo nam je sjajno. Nakon tri godine dobio sam dobru ponudu i sve prodao, naglašava.
Ambicije su rasle, kao i nova tvrtka, no Fejzulah je ovaj put htio nešto drukčije, jednostavnije, manje rizičnije i s više prihoda…
– Počeo sam se baviti posredništvom u prijevozu. Na početku je bilo teško jer su svi već imali svoje klijente. Sa nekima su mi trebale i dvije godine da ostvarim saradnju, ali na kraju sam uspio, ističe.
U međuvremenu je kupio i nekoliko skladišta te dobio klijente poput NFL-a, Kentucky Derbyja i poznatih automobilskih proizvođača…
– Najvažnija stvar je što sam se okružio sposobnim ljudima. Nikad ovo ne bih mogao ostvariti sam. Svi imamo manje od 30 godina, uvijek gledamo kako ćemo biti bolji za pet godina… Nikad nas nije zanimao novac, nego želja da napravimo nešto bolje, napominje Avdić.
No, novac je došao, ali i nove tvornice. Naš sugovornik shvatio je kako niti jedna tvrtka u njegovu okruženju ne producira ništa od početka do kraja pa je početkom prošle godine kupio tvornicu koja proizvodi dijelove za Mercedes, Ford, GM i Chevrolet: “Naš cilj je postati jedno mjesto u automobilskoj industriji za sve”.
Veze s domovinom nikada nije prekinuo. Fejzulahova tvrtka u Sarajevu zapošljava 12-ero djelatnika i podrška je njegovoj posredničkoj kompaniji Stryker Logistics u Americi: “Htio sam pomoći i našem narodu, ali budimo iskreni, tamo su dobri radnici”.
Lista 30 najutjecajnijih ljudi na svijetu mlađih od 30 godina vrhunac je njegove karijere. Fejzulah je 2019. dobio priznanje Forbesa za sav svoj trud…
– Meni je veći uspjeh kada nekome mogu pomoći. Na mene se često ljuti računovodstvo u firmi jer nikome ne znam reći “ne” za donacije, naravno ako one imaju moralne logike, naglašava.
Junak naše priče voli prirodu i životinje. Uz konja Mishka koji se priprema za Kentucky Derby, ponosni je vlasnik 300 duluma imanja u okolici Bowling Greena na kojem ima egzotične životinje, poput zebre i alpake.
Gdje se vidite za deset godina?
– Prije deset godina ne bih ni pomislio da ću danas biti ovdje. Htio bih kupiti još firmi, imati više djece… Ne znam je li Bog u Bowling Greenu nama nešto posebno podario, ali mi smo jako uspješan narod. Kada bi se svi mi, koji smo uspjeli u Americi, vratili u Bosnu i sav novac uložili u nju – bila bi to bolja zemlja. Domovina ima više potencijala od Amerike jer ovdje već svega ima. Bosna u mojim mislima samo može ići nabolje, priznaje Fejzulah.
Iz domovine mu nedostaju ljudi. Sluša Frenkija, Bijelo dugme, Crvenu jabuku, Dinu Merlina, Deniala Ahmetovića i Hakalu. Na njihovom obiteljskom stolu ne prođe dan bez bosanske kafe, pite, sarme ili suhog mesa…
Svoju djecu pokušava odgajati kao što su i njega njegovi roditelji, no priznaje da je to ipak teže danas u Americi: “Cilj mi je da ih izvedemo na pravi put”.
I za kraj, tko bi htio biti muha na zidu kada je voditelj kadrovske službe iz bolnice shvatio da je odbio jednog od najutjecajnijih ljudi na svijetu?
(mojabih.oslobodjenje.ba)
