Mihićeva je ove godine diplomirala na pomenutom odsjeku, a ovo priznanje došlo joj je kao još jedna potvrda da je na pravom putu.
Ona je odmalena u umjetničkim vodama, a nagrade za svoju kreativnost dobijala je i tokom srednjoškolskog obrazovanja. Osim slikarstva i crteža bavi se i videom, a osmišljava i živopisne scenografije i naracije.
U razgovoru za “Nezavisne” govori od kolikog je značaja za nju nagrada koju je dobila, o svojim radovima, te o onome šta želi da ljudi osjete kad ih posmatraju.
Nedavno Vam je dodijeljena nagrada za najbolje radove Muzeja savremene umjetnosti RS. Koliko Vam znači ovo priznanje i koliko je ono podstrek za dalje, s obzirom na to da ste odnedavno i diplomirali?
Svakako da je priznanje veoma važno za nas mlade umjetnike koji tek treba da upoznamo publiku s našim radom. Ovo je velika motivacija da se i dalje stvara i ne odustaje.
Žiri u sastavu Lana Pavlović, Žana Vukičević i Mladen Banjac naveo je da se u Vašem radu izdvaja “jasno definisan i autentičan vizuelni izraz”. Šta je to što je izvršilo najveći uticaj na Vaše umjetničko djelovanje?
Filmovi i nekoliko umjetnika su ostavili bitan trag na sam umjetnički proces. Ali ono što je najvažnije jeste činjenica da ja stvaram zbog sebe. Imam potrebu da izrazim svoje misli i osjećanja. Istražujem i imam određena interesovanja zbog sebe, a ne da bih se prilagodila masi.
Bavite se crtežom, stop motion animacijom, lutkarstvom, videom… Koliko je danas za mlade umjetnike važno da savladavaju i moderne tehnike, ili tehnika kojom radite nije presudna za uspjeh?
Kad umjetnik ima potrebu da izrazi svoje najdublje misli, ideje, duševno stanje, on će pronaći svoj izraz. Savremeni izraz u umjetnosti umjetnik može, ali i ne mora da istražuje. Jedini uspjeh kojem treba da težimo jeste da zavirimo u sebe i budemo iskreni. Traženje sebe u nečemu što je “moderno”, a da nam pritom taj izraz ne odgovara, rezultira udaljavanjem od autentičnosti i svojih osjećanja.
U nekim Vašim radovima lako bi se pronašle i djevojčice koje se još igraju lutkicama. Koje su to poruke koje Vi želite poslati ne samo time, već generalno kroz svoju umjetnost?
Na djetinjast i razigran način želim što jednostavnije da prenesem misao i ideju. Mislim da poruke ne treba tumačiti, nego osjećati, kao što i ja osjećam dok stvaram. A svako će sebe pronaći, ili možda neće. Postoji izbor.
Koliko Vam je Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjaluci dala dobar osnov za dalje usavršavanje i uopšte za pronalaženje pravca u kojem želite djelovati?
Akademija je svakako ostavila bitan uticaj na mene što se tiče upoznavanja sa tehnikama, kao i drugačiji pristup umjetničkom djelu, ali smatram da je sve do pojedinca koliko će biti zainteresovan i grabiti znanje.
Kako pandemija kovida-19 s kojom se suočava cijeli svijet utiče na Vaš rad, da li Vas ona kreativno sputava ili Vam ipak daje dodatno vrijeme za rad?
Ovaj period proživljavam tako što sam više kod kuće pa imam vremena da se posvetim stvarima koje me zanimaju, te samim tim ova situacija me ne sputava, naprotiv.
Vjerujem da je kao i sa svim ostalim oblastima kod nas put do pronalaska posla problematičan, ali kakvi su Vam neki kratkoročni ili dugoročni planovi za dalje?
Ne opterećujem se tim stvarima. Ono što je do mene – želim što više da se usavršavam i istražujem, a ostalo je – šta život donese.
(nezavisne.com)
