Ovoga mjeseca priča o omladinskim radnicima Bosne i Hercegovine odvela nas je u Kiseljak. U Kiseljaku je odrastao i živi Mateo Vukoja – zdravstveni radnik, humanista, omladinski radnik i predsjednik Udruge mladih Korak. Priču o svom životnom i profesionalnom putu ovaj mladi čovjek započinje prisjećajući se februara 2014. godine.
Bio sam hospitaliziran 15 dana, a brojni stručnjaci nisu mogli otkriti što se događa sa mojim zdravljem koje je bilo izuzetno narušeno. Osuđen sam na sebe u četiri zida i prozore kroz koje je ”puhao” hladan i surov vjetar realnosti, sam zapravio shvatio da je život suviše kratak, da želim biti humanitarac, baviti se ljudima, zdravljem drugih. Maturirao sam u vrijeme velikih protesta 2014. godine, kad je sve nekako mirisalo na rat i neizvjesnost. Poslije srednje upisujem Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu i shvatam da je to moj životni poziv. Nedugo zatim, učlanio sam se u Crveni križ Općine Kiseljak gdje dobijam priliku da svoj san o humanitarnom radu proširim i iskoristim kao vid praktične nastave. To je vrlo brzo preraslo u ljubav, a kako mi ni to nije bilo dovoljno, sasvim slučajno jedne večeri hladnog marta 2018. godine na Facebook – u saznajem da se u mom kraju osnovala Udruga mladih ”Korak”. Priključio sam se sa željom da svoje slobodno vrijeme utrošim na koristan način, a samo 9 mjeseci kasnije postao sam predsjednik ove udruge.
Kao neko ko prepoznaje značaj neformalnog obrazovanja, Mateo je tokom 2019. godine pohađao i uspješno završio certificiranu obuku stručnih saradnika/ca za rad s mladima koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT uz podršku Olof Palme Internation Centra. Završetkom ove obuke Mateo je uokvirio i strukturirao ranija znanja i iskustva, ali i postao prvi certificirani stručni saradnik za rad s mladima u Kiseljaku. Za obuku Matea vežu, čini se, zaista lijepe uspomene.
Ova obuka mi je uveliko promijenila život na bolje. U mnogome mi je olakšala moj profesionalni rad, te pružila mnoge benefite u smislu unaprjeđivanja sposobnosti komuniciranja s mladim ljudima, organizacijskih vještina i socijalnih kompetencija, rješavanja konfliktnih situacija. Po završetku obuke ‘“zgrabio” sam nekolicinu mladih ljudi koje sam pronašao u čuvenoj Spajalici, u svoj kovčeg bogatstva. Oni su nada, oni koji mijenjaju lokalne zajednice na bolje svojim radom i vjerujem da će vremenom dati ovoj zemlji nešto svoje, neki svoj pečat. Najponosniji sam upravo na ta poznanstva i suradnje, naprosto lijep je osjećaj imati ljude poput Miroslave, Adise, Šejle, Ane, Azre 1, Azre 2, Fatime, Jelene, Jasmina 1, Jasmina 2, Senide, Zorane i Katarine kao prijatelje, kolege i suradnike. Mogu slobodno reći da me je ova obuka izgradila, postao sam bogatiji, a sva iskustva i danas, godinu dana nakon obuke, trudim se prenijeti na mlade aktiviste, ali i učenike s kojima radim.
Mateo je danas magistar zdravstvene njege i trenutno predaje stručne predmete u Srednjoj medicinskoj školi Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu. Znanja i vještine stečene stečene kroz formalno i neformalno obrazovanje kombinuje i rado primjenjuje u radu sa mladima, pružajući im inovativne pristupe procesu učenja.
Mlade sa kojima direktno radim ohrabrujem da se obrazuju, naravno da završavaju škole, fakultete koji će ih pripremiti za budući profesionalni rad, ali isto tako iz osobnog iskustva im preporučujem da se odvaže i pođu u pustolovinu neformalnog obrazovanja koje pruža sasvim drugačiji pristup pojedincu, drugačiju metodologiju. Jednostavno da sebi pruže priliku da nauče sve ono što se ne uče kroz vid formalnog obrazovanja, što nije predviđeno nastavnim planovima i programima. Ova kombinacija metoda mi se pokazala odličnim načinom, obzirom da mladima zastarjeli načini rada više nisu zanimljivi. Živimo u dobu kada se praktično rađaju informatički pismeni, žele ići u korak sa vremenom, tehnologijom, a mi moramo pratiti trendove. Doba pandemije nam je to potvrdilo i iskoristio bih ovu priliku da zaista pohvalim svoje kolege, prosvjetne radnike koji su se u doba pandemije snalazili sa online nastavom koja je za sve nas veliki izazov.
Kada je u pitanju trenutna situacija omladinskog sektora u BiH, Mateo primjećuje određene pomake, ali je i dalje smatra nepovoljnom.
Zahvaljujući trudu i radu omladinskih organizacija, omladinskih radnica i radnika u Bosni i Hercegovini, omladinski rad u BiH je vremenom evoluirao. Danas su mladi više uključeni u procese odlučivanja. Svjedoci smo brojnih omladinskih organizacija, vijeća mladih na svim nivoima vlasti, koji se bave pitanjima i problemima mladih, ali se ipak nalazimo u veoma nepovoljnom položaju. Dva i pol desetljeća od ratnih zbivanja BiH još uvijek prolazi kroz tranzicijski proces koji ima za posljedicu veliku nezaposlenost mladih što rezultira masovnim odlaskom. U svim dijelovima BiH osjeti se masovan odlazak mladih, a ovaj problem je posebno osjetan u manjim sredinama poput Kiseljaka. Još ako se radi o sredinama gdje lokalne vlasti nemaju sluha za mlade u smislu osiguranja adekvatnog prostora za mlade i drugih zakonskih mehanizama koje propisuje Zakon o mladima FBiH. Tu smo zapravo mi mladi osuđeni na neuslovne prostore, bavimo se i hvatamo povoljne meteorološke uvjete kako se ne bi razbolijevali, pri tome skladišteći stvari i imovinu udruge po potkrovljima domova naših volontera.
Uprkos svemu, Mateovo aktivističko iskustvo započeto prije nekoliko godina i dalje traje, kako sam ističe, sada još srčanije i sa punom većim entuzijazmom.
Sa jedne strane radim sa mladim ljudima koji će jednoga dana postati moje kolege i kolegice u profesionalnom smislu, dok s druge strane radim sa mladim aktivistima gdje se prvenstveno trudim biti njihov prijatelj, netko tko će da im pruži podršku u ostvarenju njihovih snova, netko tko će ih ”bacati u vatru” za njihovo dobro, pružati im prilike da grade sebe, poboljšavaju svoje organizacijske i komunikacijske vještine, ustvari sve ono što ja nisam dobio u njihovim godinama. Borim se da ih održim na okupu uprkos cijeloj ovoj situaciji i generalnom problemu masovnog odlaska mladih ljudi, ali sama činjenica da je u posljednje dvije godine koliko sam na funkciji predsjednika Udruge mladih ”Korak”, brojnost članova porasla za 50%, govori dovoljno.
Smatram da je ovdje moj dom gdje želim da se borim i budem uzor onima koji nisu bili dovoljno hrabri da se odvaže i započnu svoju životnu avanturu i žive svoje dječje snove. Vidim sebe u budućnosti na doktorskom studiju na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu. Vidim sebe u omladinskom sektoru koji će, nadam se, biti dio mene i onda kada ne budem u skupini mladih.
Kao dvadesetpetogodišnjak, koji zaista živi svoje snove, mladima poručuje da uzmu svoj život u svoje ruke i da bezuslovno vjeruju u sebe i ono što rade.
„Ne odustajte! Naoružajte se vremenom i strpljenjem, jer uspjeh ne dolazi preko noći. Sve ono o čemu sanjarite će doći samo ukoliko neumorno radite na tome, a moguće je i u BiH živjeti svoje snove, samo ako se odvažite i budete hrabri.“
Priča Matea Vukoje je još jedno svjedočenje da u Bosni i Hercegovini žive pojedinci i pojedinke koji su dovoljno odvažni i hrabri da svakodnevno izlaze iz okvira društvenih normi, dovoljno uporni da ne odustaju od svojih snova i vezani za ovu zemlju dovoljno da je izaberu ispred neke obećane.
(mladi.org)
