Marija Šormaz je djevojka koja ruši sve predrasude i kojoj kreativnosti i ambicioznosti zasigurno ne manjka. Upravo iz tog razloga, sa ponosom ističem da mi je čast što je svoju priču odlučila podijeliti za CAT BiH.
U nastavku pročitajte prezanimljiv intervju sa našom Marijom. Uživajte!
Predstavi se?
Moje ime je Marija Šormaz, imam skoro 20 godina – volim to tako reći jer tako zvučim ozbiljnije. Student sam FPN-a u Banjaluci zvanično, ali da uđem sad na fakultet ne znam da li bi me pitali „Šta trebate?“. Ukratko – ja sam neko ko radi neke ozbiljne stvari i zna da ih radi, ali je privatno jako neozbiljan pa zato ovaj intervju samo neka ne zvuči snobovski – ipak ste me vi pitali o uspjehu, to ste vi rekli.
Kako se razvijala tvoja karijera, na kojim si pozicijama radila?
Još u srednjoj školi sam pisala za magazin „Karike“, sjećam se da mi je prvi intervju bio sa Milom Kekinom kad sam ga čekala četiri sata u bekstejdžu, taj dan je prepun anegdota, tako sam zavoljela intervjue. Prije toga sam pisala članke, uglavnom duhovite, ne znam kako bih danas napisala „10 razloga zašto ste još uvijek singl a koje vam niko nije rekao“. Vjerovatno bih rekla nešto još više nihilističko.
Radila sam još svašta, nekako me put sam nosio u medije. Kao epilog moje pretjerane samouvjerenosti, nestrpljenja i ogromne količine energije kreirala sam svoju autorsku emisiju „Kafica sa Marijom“, kojoj sam urednik, autor, voditelj, producent (onaj što zbavlja brojeve telefona koji prosječnom stanovniku nikad neće trebati), tetka iz Njemačke, organizator, menadžer – ukratko sve. To je projekat za koji se još uvijek ne zna je li pružio on više ljubavi meni ili ja njemu. „Kafica sa Marijom“ je plodno tlo svake kreativnosti, nema pravila osim da nema pravila, a to je naravno moje pravilo jer ne volim pravila pogotovo tuđa, i onda je lako zaljubiti se u tako nešto.
Volontirala sam i na dešavanjima koja se tiču medija, generalno sam radoholičar.
Fun fact: radila sam nekog ljeta u kafiću 10 dana, pravila sam kafice.
Kojeg gosta bi voljela dovesti u emisiju i zašto?
Ramba Amadeusa da pričamo o usisivačima.
Šta smatraš svojim najvećim dosadašnjim uspjehom i zbog čega?
Prije svega, poprilično je nadmeno i snobovski govoriti za sebe da si uspješan, nekako mi je to nonsens, to treba drugi da kažu. Uspjeh je relativna stvar, mom dedi je uspjeh ako mu „rode“ paprike, a kada su mu i uspješne te paprike, jer ima taj isti princip rada kao ja – zaliva ih ljubavlju.
Svojim najvećim uspjehom smatram nešto što mahom ima veze sa emisijom „Kafica sa Marijom“, a nije broj pregleda. To što meni najviše znači jeste odnos prema ljudima i prema poslu. To je ono kad me neko pita „Kako dolaziš do gostiju“, prevedeno: „Kako takve face pristanu da gostuju baš kod tebe, ko si sad pa ti?“.
Ja kažem: ljudi osjećaju. Gostima, kao voditelj, zračim ljubavlju i bezgraničnom slobodom za sve njihove odgovore, znaju da mogu da kažu bilo šta a opet neće završiti ispod pompeznog naslova, znaju da mogu da budu to što jesu i osjeća se ta energija u emisiji. Osjete i onaj tračak profesionalnosti koji im omogućuje da dođu.
Posao je nešto čemu se posvećujem, o čemu razmišljam. Dovoljno je reći da su mi se u jednom snu pojavile i Opra Vinfri i Džesika Parker.
Gdje vidiš sebe za pet godina?
Vidim se za pet godina sa mnogo pročitanih knjiga, u nekoj radnoj atmosferi, to je sigurno.
Koje je najvažnije obećanje koje si dala samoj sebi?
Hah, e ovo je zanimljivo. Ne obećavam, ja vizualiziram. Ima nešto što se zove „The book of truth“, sveska gdje se vi „iz budućnosti“ obraćate sebi u sadašnjosti i to u prošlom vremenu. Nevjerovatan podatak je da sam u tu svesku napisala tada za mene nerealnu cifru, napisala sam „Emisija mi je imala 16.000 pregleda“ i evo danas je prva epizoda dostigla tih famoznih 16.000. Da ne mislite da pričam budaleštine, stvarno postoji ta tehnika vizualizacije, a da stvar bude još čudnija, još jedna rečenica koju sam napisala u taj „The book of truth“ je egzaktno tako izašla na jednom portalu, kao da je neko prepisao odatle.
Šta je, sa tvog stanovišta, glavna formula uspjeha?
Vjera u sebe. Da možeš TI TO jer si TI TO! U mom slučaju to je da ja ostanem ja, da ostanem to što jesam. Naravno, pojaviće se u mojoj karijeri rad sa kućama gdje ću voditi tuđi plan i program, ne bih da me gledaoci pamte po tome. Neka me pamte po onome što ja imam da im pružim kada pravim svoj program i igram se sa svojim kiselinama i bojama u laboratoriji. Ja sam nekako kemp, namjerni kič, sve što uradim pogrešno može biti potpuno ispravno, i obrnuto – ne mora biti savršeno, moram samo biti ja. U mojoj emisiji nema tih uštogljenih pravila, moramo ovako a ne smijemo onako. Vodim se tom kemp kulturom, ne marim mnogo za mišljenja konzervativaca, zapravo – ne marim mnogo za mišljenja, zanima me samo je li mi publika zadovoljna i šta ona ima da kaže. Ali taj namjerni kič je sastavni dio mene, ne bih ga mijenjala.
Provalila sam kako osvojiti čitaoce, ali ni u jednom trenutku ne manipulišem svojom publikom, čak i u člancima ostavljam otvoren zaključak. Moj uspjeh je da čitaoci znaju da je sve što im napišem istina. Trenutno je moj posao javan i tu važe druga pravila koja ljudi nikako da shvate, ne radim zbog novca, eventualno za novac a i to ponekad odbijem ako nije po mojim kriterijumima to što se traži od mene. Ne možete me platiti da pišem nešto što ne mislim i iza čega nerado stavljam svoje ime.
Formula: budi to što jesi, i budi iskren.
Kako se nositi sa neuspjehom?
Ako ti je stalo, ne prihvatiš „ne“ kao odgovor. Nemojte se forsirati na uspjeh, to što su vas naučili da ste vrijedni samo ako ste uspješni je laž. Ako si dobio 5 u školi, to je okej, a ako si dobio 1 slijedi kazna. Čekaj malo: pa ja sam isti taj lik, dobio 5 ili 1.
Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Da nema neizliječivih bolesti i ratova i da se svi shiftujemo na 5d svijesti.
Životni moto?
Životni moto koji je već duboko u mom genetskom kodu, a glasi: sve ili ništa. Ali to je uglavnom u privatnoj sferi života, tu sam jako eksplozivna i teatralna. A moto u poslu je više šaljivog karaktera: Koštaće kolumna Marije Šormaz suvog zlata.
-Slobodanka Stevanović-
Povezani postovi:
Amina Žigić – “Nemojte se voditi time da je “volonterizam rad za džaba”, jer nije sve u materijalnim stvarima”
Mladi inovator – Tahir Agić: “Moj interes za elektroniku i robotiku je s vremenom sve veći”
Zlata Jašarević: “Riskirajte, istražite taj svijet i stvarajte. Svijet postane barem malo ljepše mjesto sa svakom vašom kreacijom”
