Predrag Božić, nastavnik u osnovnoj školi, svakodnevno fotografijama bilježi skrivene ljepote Banja Luke i osvaja brojna fotografska priznanja.
Ima tome i dvadeset godina, kada je Predrag Božić kupio svoj prvi analogni aparat.
“To je bila obična kamera, ali meni dovoljna. Nosio sam je u ruksaku i bilježio ono što je meni bilo zanimljivo. Interesovanje je nastalo vjerovatno iz potrebe da se na neki vizuelni način izrazim, ali pošto loše crtam, fotografija mi je bila nekako logičan izbor.” – govori Predrag.
Do danas njegovo interesovanje razvilo se u svakodnevnu strast fotografisanja svijeta oko sebe.
Nakon odluke da se učlani u Univerzitetski foto kino klub Banjaluka, prije četiri godine, počinje promišljati fotografiju u svim njenim aspektima. Školu za fotografiju i kurseve nije nikada pohađao, vodio se svojim osjećajima, a u foto klubu su mu pomogli da usavrši svoj do tada hobi.
Motivi koje najviše bilježi su vezani uz njegov rodni grad Banju Luku.
“Pokušavam da svoj grad fotografišem iz nekog drugog ugla, ugla koji ljudi do sada nisu primjetili. Volim igru sjenki i da ih ukomponujem u neku interesantnu kompoziciju, volim šetati gradom, fotografisati arhitekturu, prolaznike, neke situacije iz svakodnevnog života ili događaje koji se ne viđaju često. U kadru su mi često i ptice koje srećem uz rijeku Vrbas, a kada putujem nastojim da zabilježim dio ljepote, tradicije i kulture grada ili oblasti koju posjećujem.” – opisuje svoj proces rada Predrag.
Motivi se, kako objašnjava, uglavnom sami nametnu a njegovo je da ih zabilježi najbolje što može u tom trenutku.
Svoje interesovanje i znanje djeli sa djecom kao učitelj u jednoj osnovnoj školi.
“Što se tiče učeničkih radova jedna od nastavnih jedinica je bila i animirani film. Želio sam im objasniti što je to stop animacija, kako nastaje, i koji je proces njihovog stvaranja. Kroz razgovor, nekoliko učenika je predložilo da sami pokušaju napraviti svoje animirane filmove. Kada su radovi počeli pristizati bio sam oduševljen njihovom kreativnošću i zanimanjem za nešto novo. Radove smo postavili na sajtu škole da bi ih što više ljudi vidjelo.” – dodaje entuzijastično on.
Bavljenje fotografijom iziskuje i adekvatno sredstvo za rad. Predrag je mišljenja da je oprema bitna, ali ne i presudna.
“Ljudi misle ako imaju skupu opremu da će i fotografije biti odmah dobre, što često nije slučaj. Danas se čak i sa malo boljim telefonom mogu naučiti neke elementarne stvari, naravno uz čitanje literature. Kasnije ako vas interes za fotografiju i dalje drži, kupite neku ozbilniju kameru. Bitna je dobra ideja, volja i želja da se napravi dobra fotografija.” – objašnjava.
Što se tiče idola i uzora, Predrag mi objašnjava da su to umjetnici od kojih može dosta da nauči promatrajući njihove radove.
“Generalno volim likovnu umjetnost, tako da inspiraciju ne crpim samo iz fotografije. Moji radovi često nastaju spontano, bez nekog velikog plana.”
Posljednje četiri godine osvojio je brojne nagrade za posvećenost i kreativnost.
“Učestvovao sam na mnogim međunarodnim izložbama u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Francuskoj, Indiji, Maroku, Grčkoj, Iranu, Južnoafričko Republici, Gvatemali. Od nagrada izdvajam zlatnu medalju na Međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije „Play“ u Sjevernoj Makedoniji, prvo mjesto na izložbi “Tragom duše” u oblasti prirodnih ljepota Republike Srpske, prvo mjesto u kategoriji „Život“ na izložbi Memorijal Gorana Terzića.”
Kao najdražu nagradu ipak ističe svoju prvu – treće mjesto na Klupskoj izložbi 2018. god. Pored pomenutih osvojio je još dvadesetak nagrada; srebrnih, bronzanih medalja, diploma te pohvala na državnom i međunarodnom nivou. Svoje fotografije objavljuje na Facebook i Instagram stranici.
https://www.facebook.com/predrag.bozic
https://instagram.com/predrag1302?igshid=39okwvuv0237
Moć fotografije u ova teška vremena, kaže Predrag, na neki način može predstavljati utočište, biti aktivnost koja nam omogućava da se izrazimo na željeni način i da nam realnost, od koje ne treba nužno bježati, učini malo ljepšom.
Ima tome i dvadeset godina, kada je Predrag Božić kupio svoj prvi analogni aparat.
“To je bila obična kamera, ali meni dovoljna. Nosio sam je u ruksaku i bilježio ono što je meni bilo zanimljivo. Interesovanje je nastalo vjerovatno iz potrebe da se na neki vizuelni način izrazim, ali pošto loše crtam, fotografija mi je bila nekako logičan izbor.” – govori Predrag.
Do danas njegovo interesovanje razvilo se u svakodnevnu strast fotografisanja svijeta oko sebe.
Nakon odluke da se učlani u Univerzitetski foto kino klub Banjaluka, prije četiri godine, počinje promišljati fotografiju u svim njenim aspektima. Školu za fotografiju i kurseve nije nikada pohađao, vodio se svojim osjećajima, a u foto klubu su mu pomogli da usavrši svoj do tada hobi.
Motivi koje najviše bilježi su vezani uz njegov rodni grad Banju Luku.
“Pokušavam da svoj grad fotografišem iz nekog drugog ugla, ugla koji ljudi do sada nisu primjetili. Volim igru sjenki i da ih ukomponujem u neku interesantnu kompoziciju, volim šetati gradom, fotografisati arhitekturu, prolaznike, neke situacije iz svakodnevnog života ili događaje koji se ne viđaju često. U kadru su mi često i ptice koje srećem uz rijeku Vrbas, a kada putujem nastojim da zabilježim dio ljepote, tradicije i kulture grada ili oblasti koju posjećujem.” – opisuje svoj proces rada Predrag.
Motivi se, kako objašnjava, uglavnom sami nametnu a njegovo je da ih zabilježi najbolje što može u tom trenutku.
Svoje interesovanje i znanje djeli sa djecom kao učitelj u jednoj osnovnoj školi.
“Što se tiče učeničkih radova jedna od nastavnih jedinica je bila i animirani film. Želio sam im objasniti što je to stop animacija, kako nastaje, i koji je proces njihovog stvaranja. Kroz razgovor, nekoliko učenika je predložilo da sami pokušaju napraviti svoje animirane filmove. Kada su radovi počeli pristizati bio sam oduševljen njihovom kreativnošću i zanimanjem za nešto novo. Radove smo postavili na sajtu škole da bi ih što više ljudi vidjelo.” – dodaje entuzijastično on.
Bavljenje fotografijom iziskuje i adekvatno sredstvo za rad. Predrag je mišljenja da je oprema bitna, ali ne i presudna.
“Ljudi misle ako imaju skupu opremu da će i fotografije biti odmah dobre, što često nije slučaj. Danas se čak i sa malo boljim telefonom mogu naučiti neke elementarne stvari, naravno uz čitanje literature. Kasnije ako vas interes za fotografiju i dalje drži, kupite neku ozbilniju kameru. Bitna je dobra ideja, volja i želja da se napravi dobra fotografija.” – objašnjava.
Što se tiče idola i uzora, Predrag mi objašnjava da su to umjetnici od kojih može dosta da nauči promatrajući njihove radove.
“Generalno volim likovnu umjetnost, tako da inspiraciju ne crpim samo iz fotografije. Moji radovi često nastaju spontano, bez nekog velikog plana.”
Posljednje četiri godine osvojio je brojne nagrade za posvećenost i kreativnost.
“Učestvovao sam na mnogim međunarodnim izložbama u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Francuskoj, Indiji, Maroku, Grčkoj, Iranu, Južnoafričko Republici, Gvatemali. Od nagrada izdvajam zlatnu medalju na Međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije „Play“ u Sjevernoj Makedoniji, prvo mjesto na izložbi “Tragom duše” u oblasti prirodnih ljepota Republike Srpske, prvo mjesto u kategoriji „Život“ na izložbi Memorijal Gorana Terzića.”
Kao najdražu nagradu ipak ističe svoju prvu – treće mjesto na Klupskoj izložbi 2018. god. Pored pomenutih osvojio je još dvadesetak nagrada; srebrnih, bronzanih medalja, diploma te pohvala na državnom i međunarodnom nivou. Svoje fotografije objavljuje na Facebook i Instagram stranici.
https://www.facebook.com/predrag.bozic
https://instagram.com/predrag1302?igshid=39okwvuv0237
Moć fotografije u ova teška vremena, kaže Predrag, na neki način može predstavljati utočište, biti aktivnost koja nam omogućava da se izrazimo na željeni način i da nam realnost, od koje ne treba nužno bježati, učini malo ljepšom.
(Svjetlana Panić/mionama.ba)
