Mlada Tuzlanka objavila prvu knjigu: 33 autobiografske priče i svi važni životni momenti ispričani na duhovit način

Nakon osvojenih brojnih književnih nagrada i priznanja, došao je red i na knjigu.

Ivona Grgić iz Tuzle upravo je objavila svoju prvu knjigu “Muzej nostalgije”. Knjiga čije je štampanje osvojila na konkursu “Drinski susreti” između prednje korice na kojoj je djevojčica zauzeta djetinjstvom ispred kredenca i stražnje korice na kojoj stoji Ivonina biografija, nalaze se 33 autobiografske priče i svi važni životni momenti ispričani na duhovit način- kada je prvi put zaplakala, opsovala, zavoljela i izborila se za sebe; kako je pokušala kupiti prijatelje i steći naklonost drugih ljudi, na svoju štetu, naravno; iza kojeg ju je ćoška dočekala smrt bliskih osoba; zašto je naučila pisati i čitati nakon četvrtog rođendana.
“Priče su autobiografske i izlaze iz okvira kratke priče jer sam se usudila na kraju svake pričice dodati i jedan šaljivi, mudri zaključak koji cijene moji čitaoci, ali koji, po riječima ljudi od struke, bode oči. Uglavnom, trudila sam se da i najteže stvari predstavim na šaljiv i duhovit način”, ističe za BUKU mlada književnica koja sebe opisuje kao nepopravljivog idealistu koji pokušava raznim aktivnostima olakšati sebi i drugima sve ono što im sutra donosi.
Zato često piše o obespravljenima i žrtvama diskriminacije, o problemima u ruralnim sredinama i herojima iz tih sredina koji na sve moguće načine pokušavaju popraviti život ljudi. Opisuje i svakodnevne dogodovštine koje dijeli ujutro na facebook-u i instagramu i svi njeni prijatelji su već navikli na dozu smijeha do suza uz jutarnju kafu.
„U suštini ja pišem o svima onima na čijem sam mjestu i ja do jučer bila. Ovim temama se naprosto moram baviti zato što znam kako je lijep osjećaj konačno ne biti više žrtva i da ne pišem o tome osjećala bih se kao da pljujem na sve svoje isplakane suze. Znam da mnoga djeca danas pate zbog međuvršnjačkog nasilja baš kao što sam i ja patila i vjerujem da im je i gore nego meni zato što su nasilnici uz pomoć interneta dobili odriješene ruke i neograničeno područje djelovanja. Problem Balkana i balkanskog mentaliteta je i taj što se na nasilje ne gleda kao na nešto loše već se traži odgovornost žrtve za ono što joj se desilo umanjujući na taj način krivicu onog ko je zaista kriv kreirajući tim postupkom nešto što se zove tercijalna viktimizacija koja jednostavno ne dopušta duševnim ranama da se ako ništa malo smanje“, pojašnjava Ivona dok vrijedno radi na drugoj knjizi koju krakteriše svojevrsna tragikomična kritika kako stanja u društvu tako i stanja u duši pojedinaca koju guše društvene norme, materijalizam, društvene pojave poput mješovitih brakova, te ratne zaostavštine i pečelbarenje. Riječ je o knjizi kratkih priča o situacijama koje prate iste likove, sve priče se nadovezuju jedna na drugu, a opet se mogu čitati i zasebno bez da se čitalac osjeti zakinutim za radnju prethodne priče koja je uzrok samom zapletu u drugoj priči.
(Buka Magazin)