Mjesec ponosa (jun) posvećen je podizanju LGBTIQ glasova, proslavi kulture ove populacije i podršci ka ostvarivanju njihovih prava, a osobito je značajan za države poput BiH gdje se LGBTIQ osobe još uvijek bore za osnovna prava: da ne trpe nasilje, diskriminaciju, socijalnu isključenost i svakodnevni govor mržnje.
Podaci Rozog izvještaja Sarajevskog otvorenog centra tijekom 2020. godine pokazuju da je u BiH povećan broj prijetnji prema LGBTIQ osobama: „Zabilježeno je i 105 slučajeva govora mržnje i pozivanja na nasilje i mržnju, te 16 slučajeva krivičnih djela i incidenata motiviranih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta“.
Aktivista Amar Ćatić iz Tuzle navodi kako je najveći problem u Bosni i Hercegovini što država ne provodi pravne akte koji su na snazi: „Prvenstveno Zakon o zabrani diskriminacije, koji treba biti prepoznat kao važeći i koji se treba provoditi. Ujedno država ne provodi ni Krivični zakon FBiH. Tražimo da se pred sudovima napadi na LGBTIQ populaciju tretiraju kao krivična djela iz mržnje, a ne kao prekršaj, odnosno u većini slučajeva kao narušavanje javnog reda i mira, odnosno teret kvalificiranja djela je na tužilaštvima, kao i pravovremenom ispravnom djelovanju policije“.
Samo 10 posto BiH stanovništva poznaje LGBTIQ osobu
Prema istraživanju Nacionalnog demokratskog instituta o LGBTIQ osobama iz 2015. godine samo 10 posto stanovništva u BiH osobno je poznavalo osobu koja se izjašnjava kao LGBTIQ, što je prema mišljenju stručnjaka, jedan od razloga zašto postoje mnoge predrasude prema ovoj LGBTIQ zajednici.
Ovo istraživanje je pokazalo da javnost smatra da nasilje nad ovom populacijom nije često, iako su tri od četiri LGBTIQ osobe u BiH psihički zlostavljane, te jedna od pet osoba izložena fizičkom nasilju. Osim toga zabilježeno je da je jedna od dvije LGBTIQ osoba u BiH diskriminisana, prije svega pri zapošljavanju, ali i pri policijskoj zaštiti. Direktna posljedica svega toga je homofobija i transfobija, odnosno strah od nepoznatog, a tome svjedoči i podatak da bi 30 posto opće populacije prekinulo kontakt s prijateljima ukoliko bi saznali da je LGBTIQ.
Korona virus unazadio LGBTIQ borbu
Postojeće stanje definitivno je unazadila pandemija Korona virusa, tijekom koje su LGBTIQ osobe bile primorane da se vrate u svoja „četiri zida“ iz kojih nastoje godinama da izađu.
„Mislim da najveći problem tijekom pandemija bila socijalizacija LGBTIQ osoba i sigurni prostori. To je nešto što je totalno izgubljeno kroz pandemiju jer i organizacije nisu imale mogućnost zbog ograničenog broja okupljanja da organiziraju bilo koju vrstu događaja uživo što je zaista uveliko utjecalo na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba, ali ne samo na mentalno već generalno na socijalizaciju koja je svakoj individui potrebna“, kaže LGBTIQ aktivistica Lejla Huremović.
Ostatk teksta čitajte na interview.ba
Podaci Rozog izvještaja Sarajevskog otvorenog centra tijekom 2020. godine pokazuju da je u BiH povećan broj prijetnji prema LGBTIQ osobama: „Zabilježeno je i 105 slučajeva govora mržnje i pozivanja na nasilje i mržnju, te 16 slučajeva krivičnih djela i incidenata motiviranih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta“.
Aktivista Amar Ćatić iz Tuzle navodi kako je najveći problem u Bosni i Hercegovini što država ne provodi pravne akte koji su na snazi: „Prvenstveno Zakon o zabrani diskriminacije, koji treba biti prepoznat kao važeći i koji se treba provoditi. Ujedno država ne provodi ni Krivični zakon FBiH. Tražimo da se pred sudovima napadi na LGBTIQ populaciju tretiraju kao krivična djela iz mržnje, a ne kao prekršaj, odnosno u većini slučajeva kao narušavanje javnog reda i mira, odnosno teret kvalificiranja djela je na tužilaštvima, kao i pravovremenom ispravnom djelovanju policije“.
Samo 10 posto BiH stanovništva poznaje LGBTIQ osobu
Prema istraživanju Nacionalnog demokratskog instituta o LGBTIQ osobama iz 2015. godine samo 10 posto stanovništva u BiH osobno je poznavalo osobu koja se izjašnjava kao LGBTIQ, što je prema mišljenju stručnjaka, jedan od razloga zašto postoje mnoge predrasude prema ovoj LGBTIQ zajednici.
Ovo istraživanje je pokazalo da javnost smatra da nasilje nad ovom populacijom nije često, iako su tri od četiri LGBTIQ osobe u BiH psihički zlostavljane, te jedna od pet osoba izložena fizičkom nasilju. Osim toga zabilježeno je da je jedna od dvije LGBTIQ osoba u BiH diskriminisana, prije svega pri zapošljavanju, ali i pri policijskoj zaštiti. Direktna posljedica svega toga je homofobija i transfobija, odnosno strah od nepoznatog, a tome svjedoči i podatak da bi 30 posto opće populacije prekinulo kontakt s prijateljima ukoliko bi saznali da je LGBTIQ.
Korona virus unazadio LGBTIQ borbu
Postojeće stanje definitivno je unazadila pandemija Korona virusa, tijekom koje su LGBTIQ osobe bile primorane da se vrate u svoja „četiri zida“ iz kojih nastoje godinama da izađu.
„Mislim da najveći problem tijekom pandemija bila socijalizacija LGBTIQ osoba i sigurni prostori. To je nešto što je totalno izgubljeno kroz pandemiju jer i organizacije nisu imale mogućnost zbog ograničenog broja okupljanja da organiziraju bilo koju vrstu događaja uživo što je zaista uveliko utjecalo na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba, ali ne samo na mentalno već generalno na socijalizaciju koja je svakoj individui potrebna“, kaže LGBTIQ aktivistica Lejla Huremović.
Ostatk teksta čitajte na interview.ba
